u očekivanju god...išnjeg

i tako brojim dane, križam datume na kalendaru kao da čekam izlazak iz vojske, zatvora...

još dva dana, dva dana, dva dana....ajd neću više

volim ja inače svoj posao, otprilike jednom mjesečno, čak se nekad to voljenje ni ne poklopi s plaćom, vidjet ću što ću s tim, hoću li na jesen tražiti nešto drugo, ili pričekati da prođe recesija, (a ustvari mislim da je u svakoj našoj privatnoj firmi slično pa baš i nema neke koristi od promjene posla, bude ok par mjeseci dok se ne uklopiš a onda vidiš da si upao u isto sranje kroz gusto granje samo drugi ljudi seru), iako ako budem čekala možda neću ni dočekati, ovdje je recesija od nastanka države kako mi se čini, ne mogu nas vladajući ni toliko zadužiti koliko mogu popaliti s druge strane...no nećemo dalje o tome, mogla bih se iživcirati, a izbjegavam živciranje koliko god je moguće, onda me boli trbuh, a ne volim kad me boli trbuh...

upravo sam završila lakiranje nožnih noktića, ovaj put vas nisam pitala za izbor boje, (inače onda su nokti završili premazani višnja crvenom) sama sam izabrala ljubičastu, paše mi uz ono što sutra mislim obući a i uz ono što mislim obući za svadbu, pa ne moram u subotu opet proći kroz tu operaciju...a operacija je kad nisi pri moru, namači noge u lavoru u slanoj vodi, pa skraćivanje, pa rašpanje, pa sloj podloge jer volim kad skinem lak da mi nokti imaju prirodnu boju a ne da pokupe pigment iz laka, pa dva sloja laka, pa završni sloj za sjaj, sad se to suši i moram priznati da mi je već pomalo hladno za noge uslijed trajanja svega toga jer sjedim vani a ipak je osvježilo od jučerašnje kiše...

i tako, bliži se godišnji, kako nema šanse da ga provedem u miru i samoći nego u punoj postavi, muž (koji je iz ne znam kojeg razloga ove godine uzeo godišnji u potpuno istom terminu kad i ja, valjda iz razloga što ne voli kad previše uživam, nije to valjda zdravo i dobro za mene) + djeca, oni su mi super, s njima kao da sam sama, prespavaju pola dana + neki frend od njegovog brata sa ženom i koliko se sjećam sad bi tu već trebalo postojati i neko djetešce s par sitnih zubića, tako da od mira i uživanja u tišini, cvrkutu ptičica, šuštanju lišća baš i nema govora...ali sam si već zamislila što ću ja raditi na godišnjem, osim naravno bježanja na plažu kad god je moguće, ima tamo par stolića, drvenih, negdje iz šezdesetih, bili izloženi vanjskim vremenskim uvjetima pa se malo pogulili i oštetili, a baš su mi slatki pa ću ih još uslatkati, slijedi im šmirglanje, kitanje, lakiranje u bijelo i crtanje ribica po njima u plavim nijansama, e sad kako će ribice ispasti, to je već pitanje, možda stolići na kraju završe i prefarbani u plavo....iako nekad davno, davno, to crtanje ribica mi je baš dobro išlo, tako jednom za likovni radili mi linorez, i tema je bila kao nešto morski svijet, i nacrtala ja po tom linoleumu puno, puno slatkih ribica, morskih životinjica, biljčica...nije se skoro ni vidio linoleum od svega, e onda je nastao problem kad je to sve trebalo izdubiti onim nožićima, nikad kraja, sva sreća pa su bili zimski praznici, otišla ja k baki sa svojim komadom linoleuma i pojavio se spasitelj u liku ujaka gravera koji je završio posao, a čak se ni njemu nije to sve dalo dubiti, previše sam toga nakrcala...morat ću se obuzdati ovaj put da ne bude prezahtjevno, ipak sam na odmoru

budite mi pozdravljeni, valjda se lak osušio, noge mi se smrzle