Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/strahodletenja

Marketing

ma da mi se da zavidit, zavidjela bih sama sebi da sam na mom mjestu

ljudi moji, vjerni čitatelji ovog šašavog bloga, slučajni namjernici...ovo je odmor iz snova...ne sjećam se da mi je ikad bilo ovako lijepo...vrijeme i nije nešto ljetno, danas je mislim prvi dan da je cijeli dan sunčano a ovdje sam deset dana, ali tko ga fućka, vrijeme je takvo kakvo je i uopće mi ne smeta....uživam u svakom trenutku baš onakvom kakav je....uzela sam par knjiga za čitati, ali obično kad legnem u ležaljku uspijem pročitati stranicu dvije, zatvorim oči, slušam ptičice kako cvrkuću, vjetar kako prolazi krošnjama, osjećam ga na svojoj koži kao i zrake sunca kako me griju ako se pojave...ovo je punjenje baterija na mlazni pogon, da potraju bar godinu dana...čak ni ne razmišljam, nevjerojatno, samo sam tu i nigdje drugdje...šetnje po plaži, po suncu, kiši , buri...čisti užitak, je da mi je bura propuhala sinuse pa mozak negdje do primozga, ali se sve bar pročistilo...sjedenje navečer na najdražem kamenu, slušanje mora kako zapljuskuje stijene, kako se kotrlja po šljunku plaže...danas sam se čak opet i kupala, nisam nego prvi dan, krenula na plažu u podne jer sam znala da ću završiti u moru kakve god da je temperature jer se sigurno neću pržiti na podnevnom suncu...trebalo mi je malo da uđem, da malo, prvo mi se zaledila koljena, onda sam ušla do pola bedara, pa sam močila ruke, prsa, trbuh, ajoj, pa tako par puta, a onda sam se bacila, diši leeloo, diši da ne umreš, ovo zaustavlja dah, nekih dvadeset metara od obale, ne dalje, samo po površini, pazi kako plivaš, pa uz obalu, dvadeset metara tamo, dvadeset natrag, prvo je hladno, pa se ugriješ, onda kad ti opet postane hladno i kad ti počnu trnuti prsti na ruci nakon nekih dvadeset minuta, briši van na toplo...ali je isto bilo super, more miluje i kad je hladno...još dva dana uživanja, pa nakratko na posao, odraditi jednu svadbu još, pa opet na more...u potpunom obiteljskom sastavu i svim obiteljskim obvezama hranjenja i pojenja gladnih i žednih...ništa, odoh se sad spremiti opet za plažu, sunce je danas milostivo...ovakav odmor u samoći treba ponoviti već iduće godine

Post je objavljen 28.06.2010. u 16:04 sati.