ne znam u kakvom ću raspoloženju biti

idućih dana i koliko ću imati vremena, a teta inspiracija se zajedno s mojom kroničnom lijenošću urotila protiv mene...evo vam jedne priče koju sam objavila davno, negdje na početku pisanja bloga...inače ne pišem priče, ali ovo je jedna od rijetkih zadaća koje sam napravila kad sam išla na nekakvu radionicu kreativnog pisanja dok sam još imala obilje vremena, tj. dok sam bila nezaposlena, a nisam to znala cijeniti...ja hoću raditi beeee, i kaj sad imam od toga što radim...no uglavnom, tema je morala biti ubojstvo a valjda nisam u tom trenutku bila na nikoga tako ljuta da ga poželim ubiti bar u priči, te je ispalo ovo

svašta radim

s ovim dizajnom, sva sreća da niste posjećivali blog zadnjih par sati ;DDD
evo sad malo krpica zbog nekih razloga...
naime, znate da sam štrikala šal nedavno i kad sam ga završila, htjela sam još nešto štrikati ali nisam imala nikakve vune, ali sam našla konac...i tako krenula laprdava heklati zavjesu koja je trebala biti širine 105 cm...i tako hekla laprdava od prošle subote, napravila 17 redova, od kojih na svaki utroši oko 25 minuta i tek jučer obrati malo pažnje na svoj rad i skuži da ta zavjesa nekako izgleda uže od potrebne širine, i ne budi lijena izmjeri, širina 75 cm, mjerila sam tri puta kad sam je počela raditi samo mi nije jasno kako ;DDD
sad mi samo preostaje da sve isparam i počnem od početka, i tako to heklanje služi za opuštanje

ovo sam isto našla kad sam prekapala po ormaru, nema šanse da to negdje drugdje stoji osim po vrećicama, stvari koje vam dobro idu, obično su zdrave za živce čak iako nemaju nikakvu drugu uporabnu svrhu, zavjesa ipak može poslužiti, pa odoh krenuti ispočetka ;DDD

u povodu današnjeg dana

svi vi koji dižete ruke na žene jeste li ikad podigli ruku na nekoga fizički jačeg od sebe?? sumnjam

svi vi koji silujete zbog osjećaja moći jeste li ikad razmišljali o tome kako bi se osjećali da vas netko siluje?? sumnjam

u svakom slučaju, posjetite psihologa ili psihijatra jer ste poremećeni

daje se na glasanje

evo meni je baš bilo dobro onako sivo, sad sam promijenila boje...
na kakvoj podlozi i s kakvom bojom fonta vam je najlakše čitati...iako baš ovdje nemate u zadnje vrijeme što čitati ;DDDD
čista demokracija kod mene na blogu, vidjet ćemo koja kombinacija će dobiti najviše glasova ;DD

nemojte samo da bude bijela podloga, crni font ;DDD

u potrazi za inspiracijom

traži se laprdavina inspiracija
ostala je jutros u krevetu
ali nije se pridružila laprdavoj
ukućani kažu da je u krevetu više nema
tko zna gdje je, možda luta po ovoj hladnoći i snijegu
da zovem policiju da je traže, nema smisla
ne bi pronašli ni tenk parkiran na glavnom trgu
a ne ovakvu sitnicu
ako je tko sretne,
neka joj kaže da se vrati vlasnici koja je neutješna
suze roni, oči joj krvave
jedino nema nikakvog stakla pri ruci da razbije
unaprijed zahvaljujem

nakon pola sata slušanja diktiranja pisma preko mobitela, mislim da mi nešto ne štima u glavi od zračenja

promjene

pošto je stranica na kojoj su bile hostane slikice za pozadinu popizdila, blago rečeno, a i osjećam se više ovako crno nego onako razigrano, ovo je prijelazni dizajn dok ne smislim neki drugi ;DDD

sinoć mi je svašta padalo na pamet o tome što bih mogla napisati, ali sada je jutro koje baš i nije moje doba dana, a i pogled kroz prozor mi je previše tmuran tako da moja inspiracija još uvijek spava doma u toplom krevetu...

ako mi tokom dana padne nešto zanimljivo na pamet, možete se nadati još jednom postu ;))
pozdrav

već je prošlo 6 dana

otkad sam napisala zadnji post, vrijeme mi jednostavno curi kroz ruke...dan se svodi na posao, dođem doma pa pogledam gilmoreice...a ostatak vremena do spavanja jednostavno negdje nestane..

nisam vam se pohvalila da sam završila onaj započeti šal, čak sam napokon pročitala dvije knjige do kraja od onih 9 koje sam počela, istina je da se nisam više sjećala što je bilo na početku knjige, ali glavno da sam ih završila i maknula s ormarića kraj glave...

naravno da me dočekao onaj okončani obračun, 5 puta sam ga mijenjala, sad ću ga i šesti put...pišem opomene pred otkaz, tražim nešto po zakonu o radu...imam hrpu inozemnih računa, moram uspostaviti i kontra račune za proviziju...uglavnom, pun mi je kufer, da ne kažem nešto drugo, svega...

mišić mi je i dalje u opsegu manji za 1,5 cm i uopće ga ne osjećam kad ga opterećujem...

poginula mi je susjeda od tamo gdje sam prije živjela, umrla mi je susjeda iznad mene, miceka muči ćelavljenje i nezadovoljstvo životom i pokušava svoje frustracije istresti na mene, a meni je tako lijepo i uvijek imam osmijeh na licu dok jednog dana ne eksplodiram i ne izazovem katastrofu širokih razmjera

inače vas čitam više manje redovito, ali ne stignem baš nešto suvislo komentirati pa je bolje da ništa i ne napišem ;))

još malo o prekapanju po stvarima

ja sam inače čudan tip koji kad nešto sprema ne može to napraviti jednostavno tako da izvadi stvari, obriše prašinu, vrati stvari na mjesto...ne, ne mogu ja tako, pročitat ću što piše u starim bilježnicama, provjeravati zašto sam nešto spremila, i često ostati iznenađena, na primjer pronađete nešto što ste napisali prije 10 godina, i pročitate par puta jer ne možete vjerovati da je osoba koja je to pisala ista ona koja sada to čita...upitate se, pa gdje nestade ta osoba, gdje se izgubila, što joj bi....kad se osoba izgubi i postane netko tko navlači uloge prema prigodi i odlaže ih u ormar kad joj više ne trebaju; kad postanete normalni, slični većini??...

inače što je novog, osim što sam počela pričati sama sa sobom...sutra idem na posao, ostala sam ova dva dana još doma zbog L2, jadan je visio na wc-u svakih 10 minuta, ta želučana viroza je stvarno odvratna, nadam se da je nisam pokupila...poslala sam molbu za jedan posao koji mi se sviđa, ne znam kako mi je to uspjelo u ovom lijeno-depresivnom stanju...postala sam zločesta prema koljenu, do sada sam bila dobra i sve lijepo cici mici, ali kad me ljuti stalno, danas sam hodala brzo kao i nekada i čuda su se događala u njemu, ali možda se sad popravi napokon...

i još jedna pjesma Erice Jong kome se da čitati

svašta se nađe kad kreneš spremati

ja sam imala malu temperaturu ali je zato L2 zakurio na preko 39, tako da su ovi dani bili bolesnički s nakuhavanjem čajeva, pijenjem tableta i slično...još je i micek imao radove po kuhinji pa sam imala što čistiti i slagati, sama sam si kriva, ja sam ga nagovorila da makne ormarić i da mi na dva zida postavi police, pa sam tako među silnim papirima pronašla i neke stvari za koje sam naravno i zaboravila da postoje...
evo jedna pjesma Erice Jong

prijenos sjednice sabora je najbolja humoristična emisija hrt-a

taman kad sam pomislila, hajde napokon je krenulo, privikla se da idem na posao, u ponedjeljak čak napravila piling, pa si stavila i masku, mislila sam čak i depilirati noge, ali nakon što sam vidjela desnu, operiranu, koja izgleda kao da su je nagnojili testosteronom, odustala sam, ipak je to iziskivalo previše napora....

probudim se u utorak, i ne mogu hodati s lijevom nogom od bolova, nego ju vučem po podu i lovim se za štokove po kući...krasno, javim na posao da ne mogu doći, ležim cijeli dan u krevetu i stalno mi je hladno...onda skužim da imam temperaturu...

noga me prestala boljeti nakon dana mirovanja, zato me boli glava, vani je magla, imam virozu, u čekaonici uz sve slobodne stolice koje postoje kraj mene sjedne žena koja se prelijeva na stolice sa strane i usput iskašljava dušu...ja bih prespavala vrijeme do 5. mjeseca...ima samo jedna dobra stvar u svemu tome, netko drugi će napraviti okončani obračun

kakve veze ima naslov s postom ili sa zdravom pameti, nikakve, kao da bilo što ima veze sa zdravom pameti u ovoj državi

još malo poezije

PJESMA O KOLJENU

Laprdava Laprdovski Laprdalić

oj koljeno moje
što ne volim preskoke tvoje
tu nemogućnost normalnog savijanja noge...
da se bar bojiš baba roge
onda bih te plašila svakodnevno
da napokon od straha postaneš normalno

i realy like this poem

e jesam budala

nisam lijepo mogla otići na komisiju u ponedjeljak nego glupača odlučila da se vrati na posao jer ju stalno zivkaju, pa je ona četvrtina njemačke krvi u njoj koja ima nekakav glupi osjećaj odgovornosti odlučila da ode raditi...

jučer je još kako tako bio normalan dan, direktor je imao dvije stranke pa nije stigao pretjerano daviti, ali je danas na putu pa je ostavio spisak dragoj šefici, pa je okončani obračun naravno uvalila meni, da ne spominjem da joj ti papiri stoje na stolu dok još nije ni znala da ću se ovaj tjedan vratiti..

glavno da visi cijeli dan na telefonu i svima kuka kako ne zna kud će od posla, "#$%&

sad si idem po gablec, utjeha u hrani na djelu...

razgovori sa samom sobom u svezi glede odlaska na posao

što je sutra, 02.11., dan mrtvih, laprdava ide na posao nakon skoro 3 mjeseca s voljom i osjećajem kao da ide na električnu stolicu

stanje mišića, sva sreća da više nemam 52 kg kao prije desetak godina, nego 62, pa celulit i salo prikrivaju izgled mišića koji izgleda kao da ga je pregazio valjak za asfalt, inače bi to jako krasno izgledalo

koliko ću puta na poslu svima nabiti na nos da sam došla raditi iako bih trebala vježbati bar dva puta dnevno + da sam s uništenim koljenom dolazila na posao tri tjedna i totalno si uništila mišić hajde da pogađamo...

hm, a jedna oklada sa samom sobom, koliko će proći vremena da u ovom stanju živčanosti kojeg izaziva ostajanje u istom položaju duže od pola sata i ukočenosti koja se nakon toga javlja + činjenica da sam trenutno u debelom pms-u, izdržim da nekog ne pošaljem u tri nečega...hm, jedan sat, dva sata...

ma hajde laprdava...ponavljaj stalno...ja volim svoj posao, ja volim svoj posao...kažu da afirmacije pomažu...ma daj, goni mi se s tom afirmacijom, ne može mi jednostavno prijeći preko usana..