Kad ću biti stara nosit ću ljubičasto
S crvenim šeširom koji mi ne stoji
I potrošit ću svoju penziju na konjak i ljetne rukavice
I satenske sandale – i reći ću da nemamo novaca za maslac.
Kad ću biti umorna sjest ću na rub pločnika
I jesti sve što nude u dućanima i pritiskat ću alarmna zvonca
I udarat ću štapom po javnim ogradama
I nadoknaditi trijeznost svoje mladosti
Hodat ću po kiši u papučama
I brati cvijeće u vrtovima drugih ljudi
I naučit ću pljuvati.
Tad ću moći nositi odurne košulje i biti debela
I pojesti tri funte kobasica u mahu
Ili jesti samo krastavce s kruhom cijeli tjedan
I zgrtati olovke i podmetače za pivo i druge stvari u kutijama.
Ali sad trebamo suhu odjeću
I trebamo plaćati stanarinu i ne smijemo psovati na ulici
I trebamo dati dobar primjer djeci
Trebamo pozivati prijatelje na večeru i trebamo čitati novine.
Ali možda bih već sada mogla malo vježbati?
Da ljudi koji me poznaju ne budu previše šokirani i iznenađeni
Kad iznenada postanem stara i počnem nositi ljubičasto
UPDATE: evo čak postoji i društvo crvenog šešira, inspirirano ovom pjesmom, pa pogledajte ako vas zanima