razgovori sa samom sobom u svezi glede odlaska na posao

što je sutra, 02.11., dan mrtvih, laprdava ide na posao nakon skoro 3 mjeseca s voljom i osjećajem kao da ide na električnu stolicu

stanje mišića, sva sreća da više nemam 52 kg kao prije desetak godina, nego 62, pa celulit i salo prikrivaju izgled mišića koji izgleda kao da ga je pregazio valjak za asfalt, inače bi to jako krasno izgledalo

koliko ću puta na poslu svima nabiti na nos da sam došla raditi iako bih trebala vježbati bar dva puta dnevno + da sam s uništenim koljenom dolazila na posao tri tjedna i totalno si uništila mišić hajde da pogađamo...

hm, a jedna oklada sa samom sobom, koliko će proći vremena da u ovom stanju živčanosti kojeg izaziva ostajanje u istom položaju duže od pola sata i ukočenosti koja se nakon toga javlja + činjenica da sam trenutno u debelom pms-u, izdržim da nekog ne pošaljem u tri nečega...hm, jedan sat, dva sata...

ma hajde laprdava...ponavljaj stalno...ja volim svoj posao, ja volim svoj posao...kažu da afirmacije pomažu...ma daj, goni mi se s tom afirmacijom, ne može mi jednostavno prijeći preko usana..