ja sam inače čudan tip koji kad nešto sprema ne može to napraviti jednostavno tako da izvadi stvari, obriše prašinu, vrati stvari na mjesto...ne, ne mogu ja tako, pročitat ću što piše u starim bilježnicama, provjeravati zašto sam nešto spremila, i često ostati iznenađena, na primjer pronađete nešto što ste napisali prije 10 godina, i pročitate par puta jer ne možete vjerovati da je osoba koja je to pisala ista ona koja sada to čita...upitate se, pa gdje nestade ta osoba, gdje se izgubila, što joj bi....kad se osoba izgubi i postane netko tko navlači uloge prema prigodi i odlaže ih u ormar kad joj više ne trebaju; kad postanete normalni, slični većini??...
inače što je novog, osim što sam počela pričati sama sa sobom...sutra idem na posao, ostala sam ova dva dana još doma zbog L2, jadan je visio na wc-u svakih 10 minuta, ta želučana viroza je stvarno odvratna, nadam se da je nisam pokupila...poslala sam molbu za jedan posao koji mi se sviđa, ne znam kako mi je to uspjelo u ovom lijeno-depresivnom stanju...postala sam zločesta prema koljenu, do sada sam bila dobra i sve lijepo cici mici, ali kad me ljuti stalno, danas sam hodala brzo kao i nekada i čuda su se događala u njemu, ali možda se sad popravi napokon...
i još jedna pjesma Erice Jong kome se da čitati
Alcesta na pjesničkoj turneji
(In memoriam Marini Cvetajevoj, Anni Wickham, Sylviji Plath, Shakespeareovoj sestri, itd.itd.)
Najbolju robinju
ne treba tući.
Ona se tuče sama.
Ne kožnatim bičem,
ni šibom ni prutom,
ni degenekom
ni kijačom
već finim bičem
vlastita jezika
& suptilnim lupanjem
vlastita mozga.
Jer tko može tako dobro mrziti nju
Kao što sama mrzi sebe?
& tko može biti ravan vještini
kojom ona zlostavlja samu sebe?
Za to su potrebne
godine vježbe.
Dvadeset godina
suptilnog podilaženja
& samoodricanja;
Sve dok se podanik
ne počne smatrati kraljicom.
A ipak & prosjakinjom - oboje istodobno.
Ona mora sumnjati u sebe
u svemu osim u ljubavi.
Ona mora odabrati strastveno
& loše.
Bez svoga se gospodara
mora osjećati kao izgubljen pas.
Ona za sva moralna pitanja pitati mora
zrcalo svoje.
& mora se zaljubljivati u kozaka
il pjesnika.
Iz kuće ne smije izlaziti nikada
osim pod velom boje.
& mora nositi tijesne cipele
da nikad ne zaboravi na svoje ropstvo.
& ne smije nikad zaboraviti
da je ukorijenjena u tlo.
Iako ona brzo uči
& kažu joj da je bistra,
njezina vlastita sumnja u sebe
treba je učiniti tako slabom
da bude briljantan diletant
s pola tuceta talenata
& tako nam urešava
ali ne & mijenja
život.
Ako je umjetnica
& skoro genij,
sama činjenica da ima talenta
u njoj treba roditi bol
da će radije ubiti sebe
nego premašiti nas.
& nakon što umre, mi ćemo plakati
& proglasiti je svetom.