PRAVA ŽENA

Zato što su sati moje bake prolazili
u pečenju kolača od jabuka,
& skupljanju trunja prašine,
& modrenju rublja
& šavova i rubova
neizbježnom paranju -
ja nikad nisam redila kuću -
iako je zapravo jako volim
& želim da bude čista.

Zato što je minute moje bake
posrkao urlik
usisača za prašinu,
zato što je plesala valcer s perilicom za rublje
& čupala kose čekajući na majstora -
ja dajem svoje rublje na pranje,
& živim u prašnjavoj kući,
iako zapravo jako volim čistu kuću
kao i svi drugi.

Kao prava žena
ja volim mijesiti kruh
baš kao i osjećati
tipke pisaćeg stroja
pod prstima -
elastične, elastične.
& miris svježe opranog rublja
& lagano kuhanje juhe
dragi su mi skoro
koliko & miris papira & tinte.

Voljela bih da se ne može birati,
željela bih da mogu biti dvije žene.
Željela bih da dani budu duži.
Ali su kratki.
I zato pišem
dok se prašina skuplja.

Sjedim za svojim pisaćim strojem
& prisjećam se svoje bake
& svih svojih majki,
& minuta što ih one izgubiše
jer su kuću voljele više nego sebe - & muškarac
kojeg volim sprema
kuhinju
& pritom samo malo gunđa
zato što zna
da je nakon svih tih stoljeća
to lakše njemu
nego meni.