p o m a l o . . .
15.10.2009., četvrtak
Frank Herbert : Dune
Dakle napokon sam se ukvatio u koštac s ovim slavnim SF serijalom. Imao sam ga u planu pročitati zadnje tri godine, ali ne radi se o samo jednoj knjizi, nego o njih 6 što traži i nešto više vremena. Dobivši na poklon bon od 600kn za diplomu, kupio sam svih 6 knjiga te još 6 komada Stevena Eriksona koji sada čekaju svoj red  .Radnja prve knjige prati dječaka Paula Arteidesa. Na početku knjige on je 15godišnjak. Otac mu je vojvoda Leto Arteides, a majka Jessica. Majka mu je pripadnica reda Bene Gesserit, što je zapravo drevna škola tjelesne i mentalne obuke. Cijela obitelj se po naredbi Cara seli sa svoga planeta Caladana na pješčani planet Arrakis. Taj njihov novi dom je pustinja, voda se jako cijeni tamo. Ništa se od tekućine ne baca, rosa se skuplja, a kad čovjek umre njegova se voda iscijedi iz tijela, jer mu više ne treba. Planet ima i svoje izvore začina(melange) koji ima visoku tržišnu vrijednost te naravno divovske crve koji žive u pijesku i mogu biti dugi do 400m. Imamo i suprostavljenu kuću Harkonnen, koja uz pomoć Cara vreba priliku za osvetu kući Arteides. Tu su i već prisutni stanovnici planeta Arrakis, zovu se Fremen. Oni su dosta mudri i sposobni i jako dobri borci. Serijal je teška klasika. Kaže se da je Dune za SF ono što je Gospodar Prstenova za fantasy. Više sam definitivno u fantasy-u nego u SFu. Ovo mi je prvo što čitam s izuzetkom Star Wars-a. Ovo je SF jer se radnja događa u svemiru i što je u budućnosti. A ima i dosta mistike tipične za fantasy. Magije baš i nema, jedino ne znam kako se vizije budućnosti i recimo paralize mišića sa izgovorenom riječi tretiraju. Ovaj glavni lik Paul je dosta moćan i svemoguć, a to se meni ne sviđa  . Dođu napete situacije, ali se sve to lipo i solomunski riješi. Njima sve lipo u knjizi, a meni kako je... Zato volim kad je realno, kako to radi George R.R. Martin. Onda oni poginu, a ja sam barem živ  Kraj je dosta optimističan, u smislu da je happy end. I tu se dolazi do rješenja problema, pa sam mišljenja da je to nekad davno kad je ovo pisano možda bila predviđena samo jedna knjiga. Većinom je samo jedna radnja, oko Paula i Jessice. Negativaci nemaju puno rečenica u knjizi, iako je ovaj glavni barun Vladimir Harkonnen dobro napravljen. Nekako ima dobre radnje, dobrih zapleta, ali mi je malo bezveze kako to gotovo pa baš sve sretno završi na kraju.Kupio sam i čitao na engleskom. Iako su prevedene na hrvatski, ove su jeftinije. Američko izdanje 55kn knjiga, britansko 70, a hrvatsko jedno 180. A u nas je standard, nećemo mi reciklirani papir ili papirnate korice . Engleski kojim je ovo pisano nije težak, iako sam ja perfekcionist pa tražim po rječniku svaku nepoznatu riječ, ali može se čitati i bez. Sigurno daleko od onoga filozofa Bakkera ili Eriksona (za kojeg sam čuo da je još gori od Bakkera).Sve u svemu, jako san zadovoljan knjigom. Na stranu moji ukusi i Martinovski svjetonazor . U početku sam čitao po 10 strana dnevno, ako i toliko, da bi se to kasnije popelo i do 30. Mislim da ću uživat u čitanju ostalih pet nastavaka. Zasad je na kraju prve bio happy end, ali ima se još za čitat. Ima nade  . |
