p o m a l o . . .
25.06.2009., četvrtak
Haruki Murakami: Južno od granice, zapadno od sunca; Moj slatki Sputnik
|
Kako je slijedio put u Split na nekoliko dana na kumovo vjenčanje morao sam satove putovanja kratiti ponekom knjigom. Bio sam visio u knjižnici sat i nešto vremena i tražio po internetu što bih mogao posuditi. Moje su književni vidici dosta ograničeni. Kao i dosta mojih vršnjaka, do grla sam u fantasy-u. Pročitao sam većinu toga što ima prevedeno na hrvatski, pa se moram okrenuti i drugim žanrovima. Klasici koje sam čitao iz Jutarnjeg me nisu oduševili. Nekako mi je to sve staromodno. Više-manje znam za dva autora izvan fantasy-a s kojima sam eksperimentirao. Jedan je Joanne Harris (Kupinovo vino, Rune i Gospoda i igrači su njezini od onoga što sam pročitao). OK je. Vjerojatno ću nešto njezino uzeti iduće. Drugi je Haruki Murakami. Dosta hvaljeni japanski autor. Pročitao sam Norvešku šumu i Tvrdo kuhana zemlja čudesa i kraj svijeta. Vrlo dobar. Odlučio sam se za dvije knjige. Imaju malo više od 200 stranica svaka, tako da se čitaju u komadu. Prva Južno od granice, zapadno od sunca je priča od uspješnom čovjeku, oženjenom, ima dvije kćeri. Ima vlastite klubove koji su dobro posjećeni. Tu ima autobiografskih elementa, jer se sam Murakami time bavio. Jednog dana uđe u njegov život ljubav iz djetinjstva koju nije dugo vidio. Spreman je sve ostaviti zbog nje. Ona je vrlo tajnovita. Kraj knjige je misteriozan. Tako sve u svemu, nije nešto posebno dobra knjiga. Nije kao Tvrdo kuhana zemlja čudesa i kraj svijeta. Ali skrati vrijeme. Druga Moj slatki Sputnik je također ljubavna priča. Djevojka se u 22.oj prvi puta zaljubljuje u udanu ženu od 39. godina. Odlaze skupa na putovanje u Grčku gdje djevojka netragom nestaje. Pričano je iz prvog lica, kao i svi Murakamijevi romani koje sam čitao, i to mladog učitelja, prijatelja ove djevojke. Ima elementana fanatastike na kraju. Ima tokom djela tu i tamo neka filozofska misao. Sve u svemu, OK. Ali ništa posebno. |
