Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
13.11.2024., srijeda
Mamma mia
Povremeno nekog povedem da vidi kultnu predstavu Pozorišta na
Terazijama "Mamma mia", po motivima istoimenog filma i
melodijama grupe ABBA.
Uz efektnu scenografiju dočaravanje ambijenta je potpuno
a igra i pjesma perfektne, pa je predstava čak bolja od filma
i stalno je rasprodata. Jedva sam dobila balkon.
Da li mi je dosta osam gledanja? Nije. Bit će toga još.
Nastavljamo šetnju po Kalemegdanu da bismo pogledali
izložbu na otvorenom "Tvrđave i utvrđeni gradovi Srbije".
Dosta sam ih vidjela, kao Vršačku kulu,
Milenijumsku kulu na Gardošu
Manasiju
Ram
Ali sam primijetila da mi neke lijepe tvrđave nedostaju u "Kolekciji"
kao Maglič
Volim ovakve izložbe na otvorenom. Svima su dostupne
u prijatnoj šetnji.
Nastavljamo šetnju po Kalemegdanu. Silazimo niz Velike
stepenice i nailazimo na izložbu, o kojoj će još biti reči.
Silazimo bliže Savi.
Pogled prema Ušću
Čeka nas Pobednik
Tu je i prelijepa zgrada Zavoda za zaštitu spomenika
kulture
Zar pogled nije prekrasan?
Renovirano Damad Ali pašino turbe i sahat kula
Ko poznaje Kalemegdan, očekuje da sad svratimo baš ovde,
Vrijeme je za gastro pauzu
U galeriji je izložba, ali sunce mami da se svo vreme
provede napolju.
Vojni muzej, samo za Eura!
Velike stepenice, lepotice.
Senke se igraju na njima
(nastaviće se)
Tek ubrano, neočišćeno,
neprosejano, nenagledano
neće u šaku, ono bi u igru
sa suncem, sa kapljom vode
sa tvojim punim okom
da se izljubi, da cikne od slobode
Jer zna, kad ode
u druge spojeve, u mase, u broj,
soj svoj i miris trampi
za ime hleba i znoj
SREDOVEČNOST
Dogovorili smo se da ne pričamo
koliko i zašto volimo more
Ja u plićaku banjam svoje umorne godine
On na obali proverava svoje
prebirajući po još nedozrelim jabukama
Nataša Pejović je jedna od najboljih poetesa u Društvu
književnika Beograda. Predstavila je svoju poeziju okružena
svojim slikama i knjigama.
Njeno autorsko veče bilo je lijepo posjećeno
i vrlo pažljivo slušano.
U predstavljanju poezije Nataši su pomogle Anka Stanojčić
(moderator) i Sladjana Belko.
Sveta Lukić, izvod iz recenzije knjige “Ispod prvog snega”
"Ova poezija je ne samo prožeta, već vođena specifičnom
liričnošću. Ispovedna, ona je to na veoma diskretan način,
uzdržan, gotovo otmen. Umesto da ide, kako se kaže,
“iz sebe”, ona se radije služi slikama i prizorima iz
svakodnevice, iz snova i pokoje halucinacije, izvanredno
odabranim u svakom ciklusu. I, u završnom integralu,
ispevana je gorka suočenost sa životom, ali koja nas ni u
kom slučaju ne ostavlja bez nade i saučešća."
Pesma gitare Pavla Filipovića lepo se uklapala sa Natašinom
poezijom.
Na kraju, Sladjana je uručila Nataši bedž Društva književnika
Beograda
Miša Lazar i Olivera Šestakov iznijeli su svoje impresije.
Svi su prišli pjesnikinji da čestitaju.
I GDE JOŠ…
Tamo
gde pčele mudrost čuvaju
Ispod kamena
Ispod jezika
Ispod krova
U kosi sedoj
U mladom žitu
U kažiprstu ćutanja
Iznad jauka
Iznad samoljublja
I gde još da sklonim dragu reč
od svakodnevne upotrebe
RAM ZA POZNATE SLIKE
Da mogu da se oslobodim rama poznatih slika
ozdravila bih
otisnula se iz luke
u vejavice, nedoumice, nevidelice
licem u lice s vremenom pre i posle nas
sa pčelom bih sakupljala
sa morem se povlačila
odmarala se u podnožju svake reči
pogledima iz hiljadu ogledala
ispod kamena, s tuđeg ramena,
iz hiljadu grla tišine, početaka i krajeva
i ko zna odakle još, s kim i čim
koliko i kako bi se pesma i ja igrale
kojim redom bi umirale
Kad mi gosti prvi put dođu u Beograd, prvo ih vodim
u Konak kneginje Ljubice, najljepšu zgradu u Beogradu.
Ko nju nije posjetio, nije osjetio duh starog Beograda
niti shvatio ovaj sadašnji.
"Konak kneginje Ljubice nalazi se u Beogradu, u ulici kneza
Sime Markovića broj 8. Zbog svog istorijskog i arhiktetonskog
značaja konak ima status spomenika kulture od izuzetnog
značaja."
"Konak kneginje Ljubice jedan je od najreprezentativnijih
sačuvanih primera građanske arhitekture prve polovine
19. veka u Beogradu. Građen je u periodu od 1829-1830.
godine. Prema zamisli kneza Miloša, trebalo je da ima
dvojaku namenu, da bude stan njegove porodice, kneginje
Ljubice i sinova Milana i Mihaila, kasnijih srpskih knezova,
a u isto vreme i dvor za rezidenciju. Izgrađen je po idejama
i pod nadzorom Hadži-Nikole Živkovića, pionira srpskog
neimarstva."
Na oba kata nalazi se i po jedna divanhana, neka vrsta
današnje dnevne sobe, a također i salona za prijem.
Sobe na katu namještene su u građanskom stilu 20.stoljeća
Bogate porodice poklanjale su muzeju prelijepe sobe
kakve bismo i danas rado imali u svojim kućama
(kad bismo ih imali)
Katom dominira potret lijepe princeze Kleopatre Karađorđević
kojoj je knez Mihailo Obrenović posvetio divnu pjesmu
"Što se bore misli moje". Bili su ondašnji Romeo i Julija...
Navratite u konak kad dođete u Beograd!
Ako želite da doživjeti raskošnu jesen, navratite u Topčider.
Tad je on pozlaćeni park.
Zahvaljujući prelepim platanima, doživljavate vatromet boja
Konak Kneza Miloša je okružen starim platanama
U najstarijoj smjestio se dečak i čita. Divno mjesto za čitanje.
Pomoću ovog kamena se knez Miloš peo na konja...
Obavezno treba vidjeti Žetelicu
...Odati poštovanje Arčibaldu Rajsu...
Za kraj, krempita u restoranu "Milošev konak"
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.