Društvo književnika Beograda odlučilo je upoznati svoje
članove sa aktivnostima ADLIGATa i da im se pridruži.
Predstavljanje je vodila sekretar Društva, Anka Stanojčić.
Dragana Simić kao predstavnica Addligata detaljno je
objasnila kako je Adligat nastao i što mu je svrha.
"Adligat je nevladino, neprofitno Udruženje građana, koje se bavi
unapređenjem srpske kulture, umetnosti i međunarodne saradnje.
Temelj institucije čini Biblioteka Lazić, zvanično osnovana 1882.
godine u Vojvodini, koja postoji već devet generacija."
"Naziv Udruženja Adligat potiče od stručnog bibliotečkog termina
koji označava više raznolikih knjiga povezanih u jedne korice.
Taj naziv je za nas simbol povezanosti ne samo više knjiga u jednim
koricama, već više generacija, kultura, zemalja i naroda pod
jednim krovom, u jednoj instituciji.
"Uz Biblioteku, osnovali su Muzej srpske književnosti i Muzej knjige
i putovanja. Planiraju otvaranje Muzeja Novosadske racije u Novom
Sadu.
Trenutno poseduju više od milion bibliografskih jedinica, od čega
više hiljada rariteta."
Zajednički nam je cilj da unaprijedimo srpsku kulturu.
Književnik Teodor Lorenčić je govorio o značaju Adligata
za povijest svjetske i srpske književnosti
Srđan Simeuunović Sendan je ispričao svoje viđenje Adligata
i pročitao priču o snu koju je napisao prije 20 godina, a koja
točno opisuje nedavni obilazak Adligata.
Pisci DKB-a su ponijeli po primjerak svojih knjiga koje
će postati dio Adligata.
Na zahtjev čitatelja, danas ćemo o trubi. Naravno, u Guči obilazimo
Muzej trube. Ispred njega je (bezvodna) fontana trube.
Ovdje se s trubom rađa i umire. Ovako je to vidio naivni slikar
Jan Glozik iz Kovačice.
Prvi trubački orkestar
Majstorsko pismo koje je dobio prvi pobjednik Sabora,
Desimir Perišić.
“Dragačevski sabor je godišnji trubački festival koji se održava u
mestu Guča, u regionu Dragačevo."
"Nekoliko stotina hiljada posetilaca, iz Srbije i inostranstva, svake
godine poseti varoš sa nekoliko hiljada stanovnika. Rekordni broj
posetilaca zabeležen je 2009. godine, na 49. saboru, koji je posetilo
više od 600.000 ljudi.”
Nije tu atmosferu doživio nitko tko nije sjedio u centru,
a do njega prilaze trubači sa nekoliko strana, svirajući melodiju
"Izgubljeno janje". Traže ga... i nađu.
Dobrotvorni koncert je održan u Talijanskom kulturnom centru,
da se prikupe sredstva za "Nurdor", nacionalnu udrugu roditelja
djece oboljele od raka. Nastupili su zborovi koji izvode glazbu na
drugačiji način.
Prvi je nastupio zbor "Odjek" iz Požarevca sa glasovima slavuja,
pod vodstvom profesora Ilije Rajkovića, s pjesmama: Preleteše
ptice lastavice", "Đelem, đelem" i "Nazad Kalino, mome"..
Mene su oduševili pjesmom koja bi mogla da biti
himna ovog bloga:Preleteše ptice lastavice...
Zatim zbor "Singers United" koji je osnovala i vodi razigrana Katarina
Milošević, koji je pjevao na nekoliko jezika ("Come, Come Ye Sons
of Art", "Greensleeves", "Forklaring", "Ved havet","Ubi Caritas",
"When the Earth Stands Still" i "S one strane duge").
Jedna izuzetna večer, izađete ispunjeni pozitivnim emocijama...
Poslije tuširanja gleda se Mujo u ogledalu, go golcat i kaže Fati:
- Fato, mislim da imam tijelo grčkih bogova.
- Bolan Mujo, kako da ti kažem, Buda nije grčki bog!
Tuče Fata Muju i on joj pobjegne ispod stola.
Fata viče:- Izlazi odatle, ubiću te!
- Ja sam gazda ove kuće, biću gdje ja hoću!
Sinoć smo obilježili dvadeset godina mature.
Od cijelog odeljenja, samo razredna radi.
Gospodine, ne budite razočarani…
– Ma…
– Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore.
– Znam, imao sam i ja Yugo 45.
-Što ti je to, gospođo?
-To je ona trava što se stavlja na picu.
-Aaa, to ne liječimo!
-E djeco moja, u naše vrijeme ništa prije braka...
• Baba, udala si se sa 14 godina!
Guča je gradsko naselje u opštini Lučani, u Moravičkom okrugu.
Poznata je kao prijestolnica trube.
U centru je spomenik Desimiru Perišiću, prvom pobjedniku
Dragačevskog sabora trubača u Guči, baš iz Goračića
koje smo obišli u prethodnoj priči.
Obilazimo Galeriju bogatu slikama i drugim umjetničkim predmetima.
U parku je kameni stol sa azbukom, zgodan način za učenje djece.
Vodi nas jedini živi osnivač Sabora u Guči, gospodin Niko- 89 godina,
do tri sobrašice, nadstrešnice pod kojima je smješten lapidarijum
-spomenika od kamena peščara.
A o trubi biste neku reč? Može, i to će doći na red.
(nastavit će se)
Nastavljamo naše putovanje.
Trebali smo biti gosti na Kumovijadi u selu Goračići, manifestaciji
planiranoj za danas, ali je ona odložena zbog poplava nabujale
rijeke Bjelice čije su posljedice u saniranju.
Obilazimo prvo jako lijepu Crkvu presvete Bogorodice, građenu
1807.-1810. za vrijeme I srpskog ustanka, nažalost na klizištu, pa
i pored sanacije ona i dalje klizi.
Lijepo je freskopisana. Ikonostas je u duborezu.
Pored crkve se nalaze krajputaši, spomenici onima čiji se grob ne zna,
najčešće u tuđini.
Uređena dvorišta, poneka ovca...
Idemo u Muzej goračićke bune, smješten u zgradi (polubrvnari)
općinske sudnice, u centru sela Goračići.
Obilazimo vrlo lijepo uređenu školu u selu Goračići
Društvo književnika Beograda je postalo i previše popularno, pa ne
postizavamo organizirati dovoljno svečanih prijema. A red je da svoj
prijem kandidati upamte po lijepom.
Sistem je sljedeći: svaki kandidat izabere svoj najbolji opus
u trajanju od 10 minutra čitanja. Tu mnogo pjesama ili priča stane.
Najavljuje ga predsjednik Društva Zoran ili sekretar Anka Stanojčić,
naizmjenično.
Na ovom prijemu prva je bila Blagica Antić,
već dugo aktivna u Društvu.
Potpredsjednik Društva Srđan Simeunović Sendan otpjevao je
dvije svoje pesme u čast prijema.
Zatim je nastupila poetesa, blogerica Dragana Bauer.
Nenadoknadivo
Prođe ceo jedan dan
Nisam ti čula glas.
Nisi mi došao u san.
Ništa ne uradismo za nas.
Nisu se spojile usne
U poljubac sočan slasan,
Nit su se spojile ruke
U zagrljaj čvrst i strasan.
Ceo jedan dan i cele dve noći.
Mesec je za nešto manji.
Dan je za nešto kraći
A ti i ja se nismo sreli
I nikada više se neće vratiti
Dan i noći dve što smo propustili.
Izgubismo mnogo i ne sluteći
Svako svojim putem putujući.
Dr Nada Kostić je čitala dijelove svog romana i nešto
haiku poezije.
Primljena je pjesnikinja Biljana Kosanović. Olga Marković uz pratnju
saksofona Alekse Kosanovića čitala je prelijep izbor njene poezije.
SUNCE U KOSI
Mili, videla sam leptira.
Videla sam jednog leptira plavog.
Sav dan je livadom mirisnom leteo
i senkom krila cveću se milio.
A kad je sumrak lagani pao
sakrio se u srce mladića
i tu ostao.
Mili, videla sam reku.
Videla sam jednu reku plavu.
Sav dan se bojama neba kitila
i pesmom vala obale ljubila
A kad je tama lagana pala
sakrila se u oči mladića
i tu ostala.
Mili, videla sam polje.
Videla sam žitno polje u klasu.
Sav dan je sunčeve zrake sejalo
i toplim lahorom lastu grejalo.
A kad je veče lagano palo
sakrilo se u kosu mladića
i tu ostalo.
Zavoleh tako u jednom danu
leptira,
reku,
žito u klasu,
s večeri saznah koliko peku,
suze zbog duge u tvome glasu.
Petronije Pero Šimšić zadivio je prisutne pjesmama
i aforizmima.
Kraj je Jelena Brenjo, već duže vreme prisutna u
našem časopisu, zasladila svojom efektnom pričom.
Izlet je uglavnom u nepoznato, vodi Keti, vozi Vlada, ekipa je složna
i pozitivna. Lijevo skrećemo u prelijepu obast Dragačevo, koja se nalazi
u nekoliko općina.
Desno nam ostaje Čačak
Jeličkim putem (u lošem stanju) uspinjemo se na planinu
Jelicu. Veoma smo lijepo primljeni u prelijepom ženskom
manastiru Sv. Nikole.
Opet nedjelja i Lastavica je zadužena za humor.
Pomažu joj blogeri.
Njezin dnevnik:
U subotu uvečer mi se učinio čudnim.
Našli smo se u kafiću i popili piće.
Pomislila sam da sam ja za to kriva jer sam čitavo poslije podne
bila u kupovini sa prijateljicama i malo zakasnila na sastanak, ali on
nije ništa komentirao. Razgovor je zapinjao, pa sam mu predložila
da odemo na neko intimnije mjesto gdje bismo mogli na miru pričati.
Pošli smo u jedan restoran i on se nastavio čudno ponašati, izgledao
je odsutan duhom. Pokušala sam ga oraspoložiti i počela razmišljati
da li sam ja kriva što je takav ili postoji neki drugi razlog.
Pitala sam ga što mu je, a on mi je odgovorio da to nema veze sa mnom.
Odgovor mi nije zvučao uvjerljivo.
Dok smo se automobilom vraćali kući, rekla sam mu da ga jako
volim, ali on nije ništa odgovorio, samo je prebacio svoju ruku preko
mojih ramena. Nisam znala kako da objasnim njegovo ponašanje jer
mi nije uzvratio da i on mene voli, niti je uopće išta rekao, pa sam
postajala sve zabrinutija.
Kad smo konačno stigli kući pomislila sam da želi da me ostavi.
Pokušala sam da ga navedem na razgovor, ali je on upalio televizor
i počeo odsutno gledati program, kao da mi daje do znanja da je
između nas gotovo. Na kraju sam odustala i rekla mu da idem spavati.
Desetak minuta kasnije došao je i on, i na moje iznenađenje odgovorio
na moja milovanja i počeo voditi ljubav sa mnom.
No, i dalje je izgledao rastreseno.
Htjela sam se suočiti sa situacijom, razgovarati s njim što je prije
moguće, ali je on zaspao.
Počela sam plakati i plakala sve dok nisam zaspala.
Više ne znam što bih trebala učiniti.
Gotovo sam sigurna da misli na neku drugu.
Moj život je potpuna katastrofa.
*
Njegov dnevnik:
Danas je igra Hajduk i izgubija. Ali san zato baren jeb..
Putovala plavuša avionom za New York. Imala je kartu drugog
razreda . ali je sjela u prvi. Dolazi stjuardesa i kaže da se mora
prebaciti,
-Ne, meni je ovdje dobro! otresiti će ona.
Dođe kopilot i ponovi isto.
-Ne, ne i ne, meni se ovdje sviđa.
Dođe kapetan i nešto šapne plavuši na uši.
Plavuša se digne pa kaže:
-Pa što mi to niste odmah rekli?!, i ode u drugi razred.
Pitaju kapetana što joj je šapnuo:
-Rekao sam joj da prvi razred ne ide u New York.
Bacač koplja kaže klupskom kolegi:
-Danas se moram posebno potruditi, u gledalištu mi je punica.
-Čovječe, to je više od sto metara, teško ćeš je dosegnuti.
Dolazi čovjek na burzu rada i pita za slobodno radno mjesto
a referentica iza šaltera kaže:
-Nego što, plaća je 5.000 eura mjesečno, dva mjeseca godišnjeg
odmora, službeni auto, a radno vrijeme je od 11 do 15 sati.
-Vi to mene zezate?
-A tko je, gospodine prvi počeo?
Napisalo dijete u Africi:
-Kad se rodim crnac sam. Kad odrastem crnac sam.
Kad boravim na suncu, crnac sam. Kad mi je hladno,
crnac sam. A vi, bijelci – kad se rodite, roza ste.
Kad odrastete bijeli ste. Kad ste na suncu, crveni ste.
Kad vam je hladno plavi ste. Kad ste bolesni, zeleni ste.
I onda kažete da sam ja obojen.
Muji stiglo pismo, ali ne smije da ga pokaže Fati.
Fata to primjeti pa upita Muju:
• Mujo, vidim da si dobio neko pismo i da si zabrinut, reci mi
o čemu se radi? Ja sam tvoja žena i u dobru i u zlu, tvoji problemi
su i moji problemi, to treba da znaš!
• Jeste Fato, u pravu si, svaka ti na mjestu...
Piše nam švalerka da smo postali otac.
Atelje, 212, nedavno je bila premijera.
DEJVID HER: GETSIMANSKI VRT
Rediteljka: LJILJANA TODOROVIĆ
Igraju:
MEREDIT GEST – DARA ĐOKIĆ
OTO FALON – BRANKO VIDAKOVIĆ
LORI DRAJZDEL – JELENA ĐOKIĆ
MAJK DRAJZDEL – BRANISLAV TRIFUNOVIĆ
SUZET GEST – JOVANA GAVRILOVIĆ
ALEK BIZLI – PETAR BENČINA
DŽEF BENZAJN – VLADISLAV MIHAILOVIĆ
MONIK TUSAN – MARTA BJELICA
FRENK PEG – SLAVEN DOŠLO
"Dramski komad Getsimanski vrt britanskog pisca Dejvida Hera,
politička je drama koja se bavi problemima zataškavanja privatnih
skandala porodice ministarke unutrašnjih poslova, a koja je svojim
delovanjem poznata kao predstavnica rigidnih svetonazora zapadno
evropskog konzervativizma i politike proterivanja migranata iz
Velike Britanije. Stroga dijaloška struktura drame gradi spor i temeljan
mehanizam pregovora, dogovora i trgovine informacijama u svetu
politike, privatnih intriga i krize odnosa i vrednosnih sistema, kao i t
emeljnu raspravu o cenama uspeha u savremenom društvu."
"Naziv komada potiče od biblijskog pojma Getsimanski vrt što je
lokalitet u podnožju Maslinove gore odmah do zidina starog Jerusalima,
prema Novom Zavetu mesto Isusovih molitvi i sastanaka sa svojim
sledbenicima. To je takođe mesto gde je Juda sa poljupcem u levu
stranu izdao Isusa Hrista. U komadu gotovo svi junaci prolaze kroz
sopstveni Getsiman."
Ako sumnjate u sebe, u ideale u koje verujete, treba se setiti
da je Isus posle Getsimana ostao na svom putu. Ne odustaje se
od ideala ni od sebe.
Nije lako biti žensko,
prvo ti otac brani da prespavaš kod momka,
a zatim i muž!
Sjedi Perica ispred zgrade i plače.
Prolazi susjeda pa ga pita:
- Je li, Perice, zašto plačeš?
- Tata se udario čekićem po prstu.
- Pa zašto ti plačeš kad se tata udario?
- Pa u početku sam se smijao.
Baba mi je pričala da je videla Titanik i da je znala da će da potone.
Upozoravala je ljude, govorila im da će brod potonuti ali ljudi je nisu
slušali. Još nekoliko puta je upozoravala a onda su je izbacili iz kina!
Cigankin muž izlazi iz zatvora poslije 2 godine. Dođe kući i primijeti šesto
dijete, koje nije bilo njegovo, pa kaže ženi:
- Sad ću da te ubijem! Ovo šesto dijete nije bilo tu kad sam otiš'o.
Na to će Ciganka:- Otiš'o si u zatvor, nisi dolazio dvije godine, a odnio
si šećer, odnio si slatko, odnio si kafu, i čime ja sad trebam da ponudim
kuma kad dođe? Čime?
Ciganki umro muž. Kum odmah pritrčao, pa je muva okolo:
-'Ajde bre kumo, malo da se utešimo...
Ona ga gura:- Bježi bre, će nas vidi neko.
Prođe pola sata, kum opet:- Ajde bre, kumo...
- Bježi tamo!
I tako sve dok je trajala sahrana, a kada su počeli gosti da se
razilaze, kum će opet:-'Ajmo kumo!
A ona njemu:- Dobro, 'ajde... al' samo tužno i polako.
Ulazi Mujo u apoteku:
- Dobar dan, dajte mi Vijagru od 50 mg.
- Trenutak.... Nemamo Vijagru od 50 mg, daću vam od 100 mg
ali je polomite!
- Ženu?
- Tabletu, konju!
- Draga, a zašto plačeš?
- Pa moji mi ne daju da se udam za tebe, dragi!
- Pa dobro, ne plači! Naći ću ja drugu!
Uđe plavuša u banku grada New Yorka, potraži službenika za
pozajmice. Kaže mu da ide u Evropu poslovno na dvije sedmice
i želi pozajmicu od $5,000. Službenik joj odgovori da za to treba
ostaviti nekakvu garanciju, pa plavuša izvadi ključeve svog
novog Rolls Roycea parkiranog na ulici ispred banke. Ljudi sve
provjere i banka se složi da uzme auto kao garanciju za pozajmicu.
Predsjednik banke i njegovi zaposlenici su se svi nasmijali na
račun plavuše jer je iskoristila svoj $250,000 vrijedni Rolls kao
garanciju za pozajmicu od $5,000. Zatim zaposlenik banke odveze
Rolls u bančinu podzemnu garažu i parkira ga tamo.
Dvije sedmice kasnije plavuša se vrati, isplati dug i još plati naknadu
od $15,41. Službenik joj kaže: "Gospođice, jako smo sretni što
smo poslovali s Vama i ova je transakcija protekla vrlo glatko,
ali smo malo zbunjeni. Dok ste bili odsutni, provjerili smo vas, te
smo saznali da ste multimilionerka. Ono što nas zbunjuje je,
zašto ste se mučili sa pozajmljivanjem $5,000?"
Plavuša odgovori: "A gdje bih drugo u New Yorku mogla da parkiram
svoj auto na dvije sedmice za samo $15.41?"
- Pope, moja žena je dolazila kod vas da se ispovijedi.
Možete li mi reći da li me je prevarila, molim Vas?
- Sine, to je tajna između mene i nje, ne smijem ti reći,
znaš i sam zašto. Smiri se, idi kući... ali pazi samo kad
budeš izlazio da ne zakačiš neku ikonu rogovima!
Perica:- Mamaaaaaa! Mamaaaaaaaaaaaa!
- Daj bre, na spratu sam, ne deri se nego se popni uz stepenice
pa mi kaži.
Perica se popne i kaže:- Mama, ugazio sam u govno.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.