U životu treba imati stav, zar ne?
Pa i sladoled jesti sa stavom. U slastičarni
adekvatnog naziva.
A ukusi su bajkoviti... treba ih kušati...
od ludih ukusa tamjanike, ajvara, pirotskog kačkavalja
do vrhunskog lješnjaka, maka sa višnjom i maline,
što se trenutno kuša.
I cijelog dana su samo pljuštale čestike. Hvala za sve mailove
i SMS-ove Zahvaljujem mecabg za blog čestitku i sve koji su
se javili kod nje ili kod mene ili kod obje.
U foto grupi nisam stizala da odgovorim svima. Neki su mi
pravili originalne čestitke.
Tokom dana su navraćali čestitari.
Torta je nestala, naravno...
Skadarlija se podrazumijeva. "Šešir moj", zna se.
Pjevalo se sve što ima i nema veze sa mojim imenom...
I na kraju sam, po tradiciji, opet dobila dar od restorana,
sliku. Tako se završio savršeni dan.
Pravo je vrijeme za Topčider. "Topčider je kao park u engleskom stilu,
sa vijugavim stazama, potocima, jezercima i bujnim rastinjem, uredio
Atanasije Nikolić, jedna od naših najvećih gromada XIX veka. Njega
smo, kao i sve istinske gromade, zaboravili, zauzeti veličanjem ljudi
koji uglavnom nisu znali ni umeli niti bili voljni da odu dalje od busanja
u grudi."
Svuda dominira zeleno.
Konjići čekaju djecu.
Fijaker čeka vožnju.
Spomenik Arčibaldu Rajsu
Skulptura „Žetelica“ u Topčiderskom parku.
Stara platana ispred Miloševog konaka jedva drži svoje teške
grane.
Potočić vijuga
Jezero bez lokvanja
Na mostu
Drugo jezero
Šetnja, samo šetnja...
Pa i ne baš. Restoran "Stara daščara" poznat je
po odličnom roštilju.
Dan je povratka. Ali neće biti samo čekanje leta, nego
unuk ima fudbalski turnir za predškolce. Njegov
Steisslingen ima čak dvije ekipe, bijele i zelene.
Razigrava se mali fudbaler.
On ima zeleni dres.
Desetak gradića poslalo je svoje ekipe, u nedjelju na 32 stupnja!
Djeci nije nimalo lako, a mi smo se u hladovini kuhali.
Djeca su se hladila u pauzama uranjanjem glave u bure
s vodom i pijenjem dosta tečnosti!
Unuk je prve tri mini utakmice odigrao dosta nezainteresirano,
a kad je trebalo da kod četvrte odemo da bih se spremila za put,
on je odjednom dobio volju. I čim ga je trener ubacio, dao je
dva gromoglasna gola. Prebrza za slikanje!
Trener ga je povukao iz igre i opet ubacio, i umalo treći gol,
stativa se nekako namjestila nezgodno.
Oduševljeno je ponio pehar. Reče, za dvije sedmice igra opet
i osvojit će pehar za sestru!
Što radite kad vam se neki grad jako svidi? Vratite se.
Evo, baš to radim. Hoću apsolvirati lijepi grad Uberlingen
pa idem ponovo za Radolfzell busom, pa vlak za Uberlingen
na peronu 4.
U vrelom danu stižem na željeznički kolodvor i penjem se do
autobuskog. Ne možete zalutati, lijepo piše gdje ste.
Silazim lijevo lakšim putem do grada Wiestorstrasse,
pored zidina.
Svaka fasada svoju priču priča...
Lijevo skrećem u Spitalgasse.
Stižem do katedrale na Münsterplatz
Pravo silazim na rivu i šetam jezerskom promenadom,
Seepromenade.
Neću na izložbu Dalija, iako ga veoma cijenim.
Dvaput sam obišla njegovu muzej kuću u Figuerasu.
Kao da sam na moru, samo nema miris mora i nije slano...
Klupe su okrenute moru, ovaj, jezeru.
Idem do kraja promenade uz razgledanje lepih zgrada.
Vreli je dan, pa odmaram u hladu parka na klupi, s pogledom
na grad, brojne brodove i Mainau u daljini.
Idem u 8 busom za Radolfzell i nastavljam vlakom za Überlingen.
Vozovi su čisti i prilično točni.
Vlak presjeca kopno i prelazi sa Zeller See na Überlinger See.
Autobuska i željeznička stanica su na vrhu brda, pa treba sići
do jezera. Silazim promenadom duž zidina stare tvrđave.
Volim ovu arhitekturu koja tako lijepo kombinira drvo na fasadi.
Stigla sam do trga Münsterplatz platz.
Überlingen je medeni grad sa morskim šmekom, smješten na
kraku Bodenskog jezera - Überlinger See.
Grad liči na svaki primorski, posve okrenut moru, ovaj, jezeru.
Čeka me moj čamac. Vjerujete mi? Ne morate, nije moj.
Patke, labudovi i čamci...
Ne kupaj se u luci da te ne pregazi brod!
Hoću li u plovidbu? Cijene nisu male, neću.
I evo me u luci do fontane čijeg autora odmah prepoznajem,
nije mi potrebna tabla (koje inače nema).
Fontana Bodenseereiter umjetničko je djelo kipara Petra Lenka
u Überlingenu. Fontana je sagrađena 1999. godine kao karikatura
i groteskni spomenik lokalnom pjesniku Martinu Walseru, čiji
lik na konju nose repovi ogromnih sirena iz Bodenskog jezera.
Upoznali ste djela ovog kipara kroz spomenik Imperia u Konstanzu
prekjučer i reljef u Ludwigshafenu prošle godine (sa golim aktuelnim
njemačkim političarima).
Još malo šetnje...
Osladiću se. Sladoled u „Veneto“- Spagethi
Haselnuss 7,1 E.
Opet sam na stanici. No grad mi se dopada, moram doći ponovo.
Kao što se na mapi vidi, Zeller See je dio Bodenskog jezera.
Stvara se nakon što Rajna napusti Überlinger See.
Lijpo je i mirno
Volim šetati pored njega kad stignem u Radolfzell, prije-poslije šetnje
po ovom lijepom gradu ili prije-poslije nastavka putovanja do sljedećeg
grada, pošto je Radolfzell prometni čvor.
Odmorišta ima dosta, čak su i klupe tome prilagođene.
Posmatram ptice.
U trsci se skrivaju gnijezda vodene ptice, pitam se da li je to
crna liska.
U Konstanzu je granica sa Švicarskom smiješan pojam,
jer prolazi posred nekih zgrada! Pravu granicu nigdje ne
vidimo niti osjećamo.
Prelazim prugu i ulazim u povijesni stari grad, Historische Altstadt,
Niederburg. Slijedi duža šetnja starim ulicama, sličnim hajdelberškim.
U Rambagh Palace nalazi se baletska škola.
Povijesno jezgro Konstanza, posebno najstariji dio grada Niederburg,
sačuvana je bolje od bilo kojeg drugog njemačkog grada, pošto nije
razarana u Drugom svjetskom ratu. Za razliku od Friedrichshafena
i drugih gradova na Bodenskom jezeru, Konstanz je srećom pošteđen
od bombardovanja. Čim bi se najavio napad, ne samo da u gradu
nije bilo zamračenja, nego su se palila sva svjetla, pa bombarderi
nisu mogli razlikovati Konstanz od susjednog švicarskog
Kreuzlingena te je grad pošteđen razaranja iz straha od izbijanja
diplomatskog skandala! To je mudrost jednog grada!
Kod katedrale je plan grada.
Ima baš lijepih detalja, naprimjer ova vrata
Šetam do kule i obilazim prelijepe izloge.
Spada li ovo u selfi?
Srela sam kraljicu Elizabetu. Ne vjerujete? Evo dokaza!
Dobro se drži za svoje godine.
Na ovoj fasadi nije oslikana priča, nego roman.
Više nego u drugim njemačkim gradovima, ovdje imam osjećaj
kao da sam u mom omiljenom Heidelbergu.
Nije sve idilično, radnici robne kuće "Karstadt" štrajkuju
u žutim prslucima.
Odmor u Eis Zeit,
Šetam do stare kule
Željeznički kolodvor je upadljiv. Vlak ide uskoro...
Autobus me vozi do Radolfzell, pa voz do Konstanz.
Stigla sam u Konstanz. Sad samo pravo do luke.
Konstanz je njemački grad u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg,
i najveći grad na Bodenskom jezeru, na Überlinger See.Grad se
smjestio na izlazu rijeke Rajne iz gornjeg dijela jezera i to tačno na
granici sa Švicarskom (Kanton Thurgau). Susjedni švicarski grad
Kreuzlingen rastao je zajedno s Konstanzom, tako da se državna
granica i danas proteže posred pojedinih zgrada oba grada.
Prvo posjećujem spomenik Imperia, rad Peter Lenk-a, visok 9 m.
Uradio ga je po priči Honore de Balzac-a o koncilu u Konstanzu
1414-1418, gdje je jedna prostitutka, Imperia, imala moć i nad
crkvenim i svjetovnim vladarima.
"Tokom Koncila 1414.godine grad je udvostručio broj svojih stanovnika.
Osim kardinala, biskupa i brojnih teologa, za njihovo dobro se
angažovalo na hiljade ljudi, svih vrsta zanata: novih (za ono vreme
naravno), starih, pa i onog najstarijeg. Među njima i Imperija.
Spomenik, rad nemačkog vajara Peter Lenka-a, postavljen 1993.
godine u luci, jasno govori u čijim je rukama, makar posredno, bilo
najviše moći na ovom skupu. Kip Imperije puca od snage i života,
a istu tendenciju pokazuje i njena tesna odeća."
Pošto se moj dron pokvario, a mogu slikati samo protiv svetla,
ovu sam fotku pozajmila s neta. "Spomenik vrlo sporo rotira oko
svoje ose, pa se svi oblici njene figure mogu posmatrati trodimenzionalno.
U rukama drži, kao dva perca, žgoljavog kardinala i trbušastog
kralja. I ... sve je jasno."
Oni koji oko Imperije postavljaju lokote, žele li ljubav ili moć?
Konstanz je rodni grad izumitelja grofa Ferdinanda von Zeppelina.
Obilazim luku. Plavetnilo blješti.
Vrijeme je da nahranim patkice.
U posjedu obitelji Zeppelin bio je i nekadašnji dominikanski
samostan u kojem se danas nalazi hotel.
Prelazim preko mosta i vraćam se.
Ovdje huči brza i moćna Rajna, koja je napustila Überlinger See
i ulazi u Zeller See.
Na lijevoj (južnoj) strani Rajne smjestio se stari dio grada, dok se
više novih gradskih četvrti smjestilo na desnoj (sjevernoj) strani
rijeke, na poluotoku Bodanrück između donjeg dijela Bodenskog
jezera i jezera Überlinger.
Još jednom sam došla u Stein am Rhein. Bus vozi svakog dana.
I staje kod Untertor, donjih vrata starog grada.
Ne, nećemo vlakićem.
Nećemo ni čamcima.
Ni ovim brodom nećemo...
Nahranimo patkice pa prošetajmo!
Stein am Rhein je divan gradić na rijeci Rhein,
na granici Švicarske i Njemačke. Mnoge kuće potječu iz 1100-ih,
lijepo očuvanih zidnih slika, murala, fresaka.
Nakon što smo obišli Hohenklingen iznad gradića
Stein am Rhein, vraćam se da još jednom
detaljno vidim ovaj grad, zaustavljen u vremenu i bajci.
Na Rathaus je divan mural, ne znam što scena povijesno znači.
Voljela bih znati tko su bili vitez i njegova dama u
lijevom kutu slike, koji se tako željno ljube.
Sjećate se legende o Androklu i lavu? Evo je nacrtane na fasadi,
Prvo Androkle vadi lavu trn iz šape.
pa ga on prepoznaje u gladijatorskoj areni.
Velika mudrost piše na ovoj divnoj fasadi:
Moja kuća je moja kuća
a ipak nije moja,
život je kratak.
Pomagaj, NF, ima li ovaj tekst veze sa imenom grada?
Zašto se zove - Kamen na Rajni?
Ovdje ste dobrodošli na svim jezicima
Ovdje mecabg prodaje medvjediće po visokoj cijeni.
Svaka kuća priča neku svoju priču. Bilo bi krasno kad bi
svaka kuća imala tablu sa objašnjenjem zidnih slika.
Sa Dunava prelazimo na Rajnu (Rhein). Rajna utječe na istočnoj
strani u Bodensko jezero, protječe kroz jezero, koje se u glavnom
dijelu zove Bodensee, pa u zapadnom kraku Überlinger See, zatim
Rajna teče sama pored Konstanz i opet prolazi kroz južni krak
jezera, Zelller See. Na kraju se umori i napusti Bodensee kod
Stein am Rhein (Kamen na Rajni), prelijepog gradića u
Švicarskoj, u kome mi je srce ostalo. Tamo ćemo danas.
Sam grad ću detaljnije obići u ponovnom dolasku. Ovog puta
ćemo, po Dinajinom savjetu, obići dvorac Hohenklingen na vrhu
brda iznad Stein am Rhein.
Parkiramo se ispod zidina. Ulaz je besplatan. Dvorac je preuređen
u sistem restorana između kojih su originalni dijelovi starog dvorca.
Ne zahtijeva se da koristite usluge restorana i možete slobodno
obići cijeli dvorac. Izvolite u moj dvorac!
Svuda je lijepo i dobro održavano.
Svaki pravi dvorac ima bunar, pa i ovaj ga ima.
Malo pentranja, molim!
Iz svih prostorija restorana i dvorca predivan je pogled na dolinu
Rajne i na gradić Stein am Rhein.
Vidite li gradić okružen zidinama? To je stari dio Stein am Rhein.
Bajka zaustavljena u vremenu.
Rajna odlazi tamo daleko. Jezero ostaje iza nje, lijevo.
Hvatam bus za Radolfzell, pola sata vožnje. To je prekrasan
stari grad na jugozapadnom kraju Bodenskog jezera, Zeller See,
u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg.
Bodensko jezero pripada Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.
Sastoji se od glavnog dijela, Bodensee, sjeverozapadnog kraka
Uberlinger see i jugozapadnog kraka Zeller see.
Lijepo se vidi položaj Radolfzell na Zeller see.
Izlazim na Zeller See da gledam jutarnju toaletu labudova.
Šetnja lijepim ulicama odmara
Prolazim kroz gradski park koji se brižljivo uređuje.
Uzimam Eis spagethi Amarena u „Eiscafe Tiramisu“ na trgu
pored katedrale
Dok čekam bus za moj gradić, šetam uz jezero sa veslačima.
Vidjeli smo kako Dunav nastaje, kako se kroti, a sada ćemo vidjeti
kako Dunav ponire. Dvorac nećemo obilaziti.
Idemo u Aach, gdje se nalazi Aachquelle. Ime potječe od latinskog
Aqua= voda.
Poniranje Dunava (njemački: Donauversickerung) je hidrogeološka
zanimljivost u gornjem toku Dunava u Njemačkoj saveznoj pokrajini
Baden-Württemberg.
Na dionci od oko 12 km između gradića Immendingen i Möhringen,
okrug Tuttlingen, voda Dunava se gubi u zemlji. Taj fenomen se
naziva poniranje Dunava (Donauversickerung). Podzemnim šupljinama
i kanalima u stijeni voda uvijek teče, ali ljeti, kad omanji, ona se na
površini gubi.
Još jedan fenomen vrijedi spomeniti. Kroz podzemne šupljine i kanale
na tom dijelu dio vode izvire 12 km dalje kao rijeka Aach, koja teče
preko Bodenskog jezera u Rajnu. Tako bi se moglo reći da Dunav
jača Rajnu!
Prvi dan po mom dolasku kiši, ali vrijeme između pljuskova pametno
koristimo. Uputili smo se u Donaueschingen, pa sam se odmah
sjetila Dinaje, koja je svojedobno pisala o ovom lijepom mjestu.
Unuka će mi ubrati detelinu s četiri lista, pa možemo
nastaviti obilazak.
U centru gradića je kružni bazen, izvor pritoke Donaubach koji se
još od 15. stoljeća označava kao Donauquelle, ali to ustvari nije izvor
Dunava.
Oko bazena-izvora razne oznake pokazuju koliki je Dunav i kroz
koje sve zemlje protječe na svom dugom putu 2480 od km, dok se
ne vjenča sa Crnim morem. Dunav sada protječe kroz 10 država
ili ih bar djelimično zapljuskuje: Njemačka, Austrija, Slovačka,
Mađarska, Hrvatska, Srbija, Rumunjska, Bugarska, Moldavija
i Ukrajina. Dunav protječe i kroz četiri glavna grada: Wien (Beč),
Bratislava, Budimpešta, Beograd.
Spustimo se do "izvora".
Unuk će za mene ubaciti novčić, da se vratim...
Dunav nastaje istočno, na periferiji gradića, spajanjem dvije
rječice Brigach i Breg. Breg je veći, a ovo je Brigach.
Prošetat ćemo dvorskim parkom kroz Prinz-Fritzi Alee, ali zbog
blatnjavog terena nećemo otići do spajanja rječica.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.