Nastavljamo na najveću plantažu lavande u Srbiji, koju je 2010.
godine osnovala Ljiljana Petrović, u selu Tamnjanici.
"Nalazi se u ataru sela Crvena Reka, nedaleko od Bele Palanke
u podnožju Suve planine na levoj obali Nišave. Na preko trideset
hektara zasadila je 600.000 biljaka originalne francuske lavande
"vera" koja se koristi kao podloga svih parfema i u medicini.
Plantažu je proširila smiljem i melisom na po pet hektara, pa tako
sada pod lekovitim biljem ima preko četrdeset hektara. Poznavaoci
kažu da je to najveća plantaža u Srbiji, jedna od tri najveće u Evropi
i da tako velikih zasada nema mnogo u svetu.“ Dodati su i voćnjaci.
Naravno, destilerija radi punim kapacitetom kad počne sezona berbe.
Prelijepo putovanje završit ćemo odličnim ručkom u restoranu
"Špaj" u mestu Crvena reka, primjerom kako malo mjesto
može imati savršen restoran.
I vraćamo se...vrijeme je... ovo putovanje je završeno.
Vrijeme je da krenemo prema Beloj palanci, novim i sređenim
putevima
Prelazimo Nišavu
Bela Palanka leži na mjestu rimske Remezijane. Reč Palanka je
turskog podrijetla i označava manje utvrđeno naselje od palisada.
Današnje ime nosi po lijepoj Beli koju je na silu isprosio
turski aga. Kad je svadbena povorka krenula, prolazeći pored
vrela, Bela je zamolila da se napije vode, bacila se u vodu i
utopila.Turci su tada mjesto nazvali po imenu lijepe djevojke.
Sonja nas vodi na Vrelo, izvor Mokranske rijeke.
Kipar Zvonimir Kostić Palanski je uradio nimalo nadahnuti
spomenik „Devojka na steni“. Očito je ženomrzac.
Da li vas je zaintrigirala ova tabla u selu Rsovci?
U planu nam je manastir Sv.Petra i Pavla u stijeni, iz 13.stoljeća.
Prošetat ćemo, prateći putokaze.
Kako lijepo vikend naselje, milina za gledanje!
Prelazimo brzu rijeku Visočicu, punu rakova i pastrmki.
Ima i lijepo odmorište.
Penjemo se bezbrojnim kamenim stepenicama do crkve u stijeni.
Bila sam zamorena i od pola nisam slikala pentranje, izvinjavam se.
Pogled sa visine je prelijep (hvatam zrak!)
Kako je nastala freska mladog Isusa bez kose oslikana na jednoj
od stijena pećinske crkve u staroplaninskom selu Rsovci još u 13.
stoljeću, i dalje nema preciznih podataka. Dok sve više turista obilazi
ovu svetinju, stručna javnost i dalje debatira.
I pogled u povratku je divan
Gogoo, kod tebe sam vidjela da se ovaj cvjetak zove ptičje mlijeko
Visočica je brza i plavna. Nije slučajno ona kuća podignuta
iznad rijeke.
Pirotski ili Momčilov grad je gradsko utvrđenje pored Nišave
i nalazi se u samom gradu, odnosno na ulazu grad iz pravca Niša.
Grad je podigao Vojvoda Momčilo za vrijeme vladavine kneza
Lazara ovim prostorima. Osmanlije su ga uspjele zauzeti, ali ga
je 1386. godine povratio vojvoda Dimitrije, što je bio jedan
od povoda za Kosovsku bitku 1389. godine.
Utvrđenje je bilo u vojnoj upotrebi sve do prve polovine XX stoljeća.
Obzirom na starost tvrđave i izuzetno veliki broj nemirnih događaja,
može se reći da su zidine grada prilično dobro očuvane. Tvrđava je
nedavno rekonstruirana.
Opasana je jarkovima ispunjenim vodom.
Popnimo se, vrijedi vidjeti! I mladenci će s nama!
Slijedi grupna fotka ispred donžon kule.
Ispred tvrđave u parku je spomenik krilatom konju vojvode
Momčila, Jabučilu. Ja ne bih nagradila kipara, a vi?
Druga pirotska znamenitost je - kuhinja, po kojoj je ovo
gastronomska destinacija br 1 u Srbiji. U hotelu nas čeka
lagani ručak sa specijalitetima
Etnografski muzej (Muzej Ponišavlja) u Pirotu je kuća trgovca
Mali Rista, koji je 1848. dobio dozvolu od Turaka da podigne
kuću na kat, s tim što su kat koristili Turci. Ovdje su snimljeni
filmovi Zona Zamfirova i Ivkova slava.
Namještaj u prizemlju je autentičan, pirotska sofra sa
niskim tronošcima i posebnom sofrom za djecu.
Vidimo radnu sobu malog Riste s niskim dovratkom.
Pošto je bio baš nizak, ovim je prisiljavao sve koji ulaze
da mu se- naklone!
Na spratu su: golema soba (salon) sa stilskim namještajem,
ženska soba- haremluk, koja gleda na dvorište, spavaće sobe,
muška soba-divanhana (desno!), uzdignuta, gleda na ulicu
Bacimo pogled na dvorište, pa idemo dalje. U Pirotu ima
šta za vidjeti.
U Pirotu danas postoji zadruga vrijednih i kreativnih žena pod
nazivom „Damsko srce“. One žele sačuvati od zaborava i prenijeti
mlađim generacijama zanat izrade pirotskih ćilima za koji je
potrebna izuzetna spretnost, tehnika i staloženost.
Sa velikim entuzijazmom Slavica Ćirić nam priča tajnu
pirotskog ćilima.
To je ćilim bez ijednog čvora, sa dva lica, bez naličja, tako gustog
tkanja da kroz njega ne prodire svjetlost. Tajna je u sabijanju,
obratite pažnju na češalj za sabijanje potke, kojim se snažno
sabijaju redovi.
Iskusna tkalja sa 8 sata rada za mesec dana može izatkati
ćilim 80x80 cm.
Pirotsko ćilimarstvo traje preko 500 godina, ono je priznati brend
Pirota i zaštićeno je 95 šara i 122 ornamenta.
Radi se od jake vune ovce pramenke. pa je oštar, nikad nije gladak.
Dugovječan je, traje po 100 godina, ne haba se, a slobodno se može
zamijeniti korišćena strana za nekorišćenu i ljepši je što se više koristi.
Ne propušta prašinu.
Pošto se ćilim radi bez sheme, a zahtijeva maštu i matematiku,
nekada je bio mjera inteligencije djevojke za udaju. Što je ljepši
ćilim znala izatkati, dama je imala viši rejting i šansu za udaju.
Razbacani đulovi (božuri) su simbol ljepote duha i tijela.
Veoma je tražena šara bomba, daje snagu, energiju i moć
upravljanja, pa je namijenjena muškarcima i snažnim ženama.
Takav ćilim se naručuje kad se rodi muška beba.
Još jedna od poznatijih šara se zove Kondićeva šara. Ona služi za
zaštitu doma i porodice, čuva bogatstvo, nematerijalno i materijalno,
štiti od uroka i razbija ga. Urok je negativna energija i zbog njega vrlo
često se djevojke ili momci nisu mogli udati ili ženiti. Šara je spoj
vraškog koljena i ptice, jer ptica donosi radost i sreću, a koljeno je
pokret života „da đavo slomi nogu“.
Ovo je težak i vrijedan posao, a tek kad smo vidjeli kako se
ćilimi rade, shvatili smo zašto su toliko skupi.
Pirot se nalazi na antičkom putu Via militaris, u kotlini tektonskog
podrijetla. U okolini Pirota se nalaze Stara planina, Vlaška planina,
Belava, Suva planina, a kroz grad Pirot protiču rijeke: Nišava,
Jerma, Temštica, Visočica. Grad dobija na važnosti pred kraj
14. stoljeća, kao pogranična srpsko-bugarska tvrđava.
Danas Pirot ima obnovljen dio industrije (Michelin), a proglašen
je zvanično za gastronomsku destinaciju Srbije br.1. Uvjerili smo
se u to!
Uspio je zaštititi brendove:
-pirotski ćilim (jedini s geografskom odrednicom!)
-pirotski kačkavalj
-pirotska peglana kobasica
-pirotsko janje
-pirotska crna paprika
Posjećujemo Tiabarsku crkvu (pripada dijelu grada Tiabara)
posvećenu arhangelu Mihailu. Podignuta je 1868. nakon
oslobođenja od Turaka, pa je normalne visine.
Obilazimo Pazarsku crkvu, građenu u tursko vrijeme, pa je
niža, ukopana.
U ulici kestenova popićemo kaficu, obići okolne kafiće originalnih
imena, pa nastaviti obilazak.
"Tigar" još radi...
"Tigar” je ponovo lider u proizvodnji gumene obuće u Europi,
sa projektiranom proizvodnjom od 3 miliona pari godišnje."
Manastir Sukovo se nalazi u dolini rijeke Jerme, u podnožju brda
Carev kamen. Nepoznati su vek gradnje manastira i ktitor.
Rušen je više puta.
Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice,
a podigao ju je 1857-1859. godine na temeljima stare crkve
Sali –beg iz Pirota, u znak zahvalnosti za ozdravljenje svog sina
Emina.
Ikonostas je poseban
Živopis je urađen 1869. godine.
Ovdje postoji jedinstvena freska Bogorodice s krilima.
Iguman kosi travu... manastirsko bratstvo je vrijedno.
Odlazimo. Vraćamo se preko Jerme.
Nastavljamo u manastir Poganovo, u dolini rijeke Jerme. Podigao
ga je 1395. godine srpski plemić Konstantin Dejanović Dragaš,
sestrić cara Dušana, i posvetio ga Sv. Jovanu Bogoslovu. Ktitor
hrama je i Konstantinova ćerka Jelena Dragaš, udata za
vizantijskog cara Manojla II Paleologa.
Jedan je od tri naša manastira koji nije paljen ni rušen, autentičan
je. Freske su odlično očuvane, vjerojatno i zato što je carica
Jelena dovela najbolje freskopisce koji su koristili skupocjene
kvalitetne boje.
Vraćamo se preko Jerme
Od manastira Poganovo skreće se u pravcu Pirota desno ka
etno selima. Nažalost, dogovorili smo etno selo Dunđerovi,
koji vodi bračni par bez dara za ugostiteljstvo. Dok muž donosi
piće, žena ne zna ni da postavi sto, a ni da donese hranu.
Usluženi smo neuobičajeno loše, jedino je hrana veoma
ukusna (sprema majka)..
Jedemo čorbu od zeleni,
sarmicu od vinovog lista (ova je količina
predviđena za 8!),
Vrijeme je za vikend smijeh, zar ne? Pomaže mecabg.
Nindža dijeta: Jedeš sve ali paziš da nitko ne vidi!
–Skinut ću ti zvijezde s neba!
-Lijepo, ali počni sa zavjesama, treba ih prati!
- Ej baba, gdje ti je ona pizdarija za guljenje krumpira?
- Otišao u prodavnicu po cigare i mlijeko...
Jel' za djeda pitaš?
- Alo, brate, što radiš?
- E evo me, jednoj djevojci mirišem kosu a druga me gazi štiklom...
- Aaa, ok, nazovi me kad izađeš iz busa!
- Važi!
Kaže Mujo Hasi:- Ja sa svojom ženom nisam spavao prije
venčanja! A ti?
Haso:- Uf, nisam siguran, kako joj je bilo djevojačko prezime?
U Pirotu neka žena rodila četvorke.
Liječnici se bore za očev život!
Mujo imao neku babu u komšiluku. Starica ima 83 godine, nema
nikog svog, Mujo se sažali, odnese joj kruh, mlijeko, novine, pa poslije
sjedne sa njom na kafu. Baba skuha kavu, sjedne i kaže Muji:
- Jadna ja, što ću kad mi ti umreš!
Preko Stare planine stižemo lošim putem do mjesta Slavinja
odakle ide turističko- pješačka staza „Slavinjsko grlo“.
I ovo je Slavinje.
I ovo
Nastavljamo pješice 2,3 km (25 minuta) do Slavinjskog grla
u klisuri Rosomačke reke.
Rosomački lonci je jedan od naziva za kanjon Rosomačke reke.
Obično ga nazivaju Rosomačko grlo, Rosomačko ždrelo, dok ga
stanovnici sela Slavinja zovu Slavinjsko grlo. Kanjon se nalazi
između sela Slavinja i Rosomač na oko 35 km od Pirota.
Putokazi su dobro postavljeni, a dosta ljudi ide i vraća se s
malom djecom. Dakle, nije nedostižno.
Njih dvoje grabe naprijed, za njima ja, pa nas ostali prate
Udaljavamo se od rijeke pa približavamo
Stižemo na cilj
Uz malo truda, prilaz je mogao biti lakši, ali na tome nitko
ne radi.
Ljepota ovog prirodnog fenomena je neopisiva! Da li se zove
Slavinjska reka ili Rosomačka rijeka, više ne znam, različito je
zovu, ali da vrijedi vidjeti, vrijedi!
A što je to? Piše lijepo, stvoreno u moru: ""Profil jurskih
sedimenata u Slavinjskoj reci, posebno važan objekat
geonasleđa, predstavlja sive krečnjake sa omonitskom
faunom, stvoren u najdubljim delovima mora."
Stara planina je najveća planina u istočnoj Srbiji, prirodna granica
prema Bugarskoj, a predstavlja prirodno bogatstvo izvanrednog
značaja i zaštićeni je park prirode koji je pet meseci godišnje pod
snijegom na visini između 1100 i 1900 m. Najviši vrh je Midžor sa
2169 m. Turistima je najpoznatiji Babin zub sa 1780 m n.v.
Pogled sa stare Planine na Pirot
Putem srećemo norke.
Pogled na magarce i Pirot
Čeka nas diplomirani veterinar Sergej Ivanov, koji drži farmu
magaraca i farmu karakačanske ovce.
Uzgaja magarce, rase „Balkanski magarac“ od 2005. godine,
a od 2009. godine po principima organske proizvodnje.
Obilazimo magarce, ima tri puleta.
Ne ometajte me, doručkujem!
Raspitujemo se o nabavci magarećeg mlijeka. Dnevno magarica
daje do 1,5 litar mleka. 1l=1800 din. Korisno je kod respiratornih
smetnji i za jačanje imuniteta. Magareće mlijeko se prodaje
zamrznuto i svježe.
Ovog pastuha zovu Ludi Marko :)
Sergej nam daje uputstva kako da stignemo do kanjona
Rosomačke rijeke na Staroj planini. Put je veoma loš.
Stajemo na vidikovcu na Vidlič planini.
Nastavljamo put, a dobro ide jagnjeća sarmica, zar ne?
Koji to ključ otvara vrata srca? A koji zaključava? O tome
govori poetska zbirka "Violinski ključ", sedma kniiga pjesnika
Sime Vasića.
Društvo književnika Beograda često održava promocije knjiga
svojih članova, ali malo koja protekne tako lagano i glatko
kao ova. Veče je otvorila sekretar i voditelj, Anka Stanojčić.
Prisutne je pozdravio i zahvalio im se na dolasku autor,
Simo Vasić.
Riječ je dobio recenzent Nenad Radoš.
Da pohvale recenzenta nisu bez osnove dokazale su
pjesme koje su čitali: Mirka Dabović
Olivera Šestakov
i Milan Savić.
Recenzent Srećko Aleksić toplo je preporučio "Violinski
ključ" za čitanje.
U drugom krugu čuli smo najljepše pjesme.
Recenzent Vasa Radovanović imao je samo riječi
hvale za knjigu i pjesnika.
Anka Stanojčić je pročitala dio recenzije Miodraga D.
Ignjatovića i dala završnu riječ. Svi su otišli kući sa lijepim
dojmovima i novom knijgom u rukama.
Ključ
pođoh da ukradem ključ
i ne pitah te ništa
i ne poželeh da te pitam
jer znam da me sigurno nećeš ni čuti
između ćutanja padoh u postelju i omeđih je
tvojim telom i mojim rukama
i iznenadih se jer ne spoznah pesmu
od zavijanja godina u hladnim kostima
ni odgovor koji se ogleda u ogledalu
ključ koji sam ukrao poklonih ti da me zaključaš
zauvek u svom srcu
ako možeš
Uputili smo se od Leskovca kroz Vlasotince ka Rakiti.
Prelazimo rijeku Vlasinu.
Vozimo se jako lošim putevima kroz prelijepe šumovite predjele
obronaka Stare planine. Ima bukava, hrasta, cera ispod vrha Ruj
visokog 1706 m.
Ima i ovaca i koza na putu :)
Hoćemo da pružimo podršku borbi sela Rakita protiv izgradnje
niza mini elektrana kojim se bistra rijeka pretvara u cjevovod
za elektrane. Na jednoj kući su jasno napisali u čemu je problem.
Živi se siromašno.
"Pravna borba oko izvođenja radova na mini-hidroelektrani u Rakiti
i dalje traje, žalbu investitora mini-hidroelektrane na rešenje
inspektora za zaštitu životne sredine po kojem je dužan da izvadi
cevi u dužini od 350 metara, odbilo je Ministarstvo zaštite životne
sredine. Dok ekološki aktivisti kažu da je ovo njihova velika pobeda,
investitor Goran Belić kaže da će se obratiti Upravnom sudu."
"Prvobitnim rešenjem investitoru je zabranjen rad na gradnji
mini-hidroelektrane u suprotnosti sa izdatim uslovima zaštite prirode
Zavoda za zaštitu prirode i naloženo mu je da postavljene cevi
u dužini od 300 do 350 metara izvadi i Rakitsku reku vrati u
prethodno stanje."
Pod tim uvjetima investitor nije smio graditi u okviru prirodnog
korita velikih voda, a upravo to su inspektori na terenu utvrdili.
Sretni što smo ih došli podržati, mještani su i zasvirali,
a mi zaigrali.
Nastavljamo dubokim kanjonom reke Jerme, kroz veoma uske
tunele i i stijene koje natkriljuju autobus.
"Izletnik" je počeo da se bavi istraživačkim turizmom prije 45 godina
i nema kutka Srbije koji nije obišao, a i podosta zemalja Europe
zna u prste. Do sada je imao pet predsjednika. Najduže ga vodi Keti,
"kraljica srpskog turizma", koja je član "Izletnika" punih 40 godina.
Svečana akademija povodom 45 godina "Izletnika" i 40 godina Keti
u "Izletniku" održana je 11.maja 2019. u kulturnom centru "Vlada Divljan".
Program su vodile Julijana Simić-Tenšić i Slavica Stuparušić,
novinarke "Politike" i članice predsjedništva "Izletnika".
Prvi je nastupio Dečji hor RTS-a, podigavši publiku na noge.
Zatim je Hor Kralj Petar Prvi anđeoskim glasovima ukrasio veče.
Ansambl "Renesans" svaku svečanost učini još svečanijom.
AKUD "Jeleče" iz Novog Beograda okuplja dame i gospodu
trećeg doba, koji igraju kao omladinci.
Onda se prelijepo razigrao AKUD "Lola".
Dok je pjevala "Ogrlica od bisera", pjevala je cijela sala s tim damama.
Pesnik i glumac Mirko Todorović pročitao je pjesmu
Ljubivoja Ršumovića koju je posvetio “Izletniku”.
Energiji koju je pokazao AKUD "Jeleče" mogao bi svako
pozavidjeti, osobito dok su igrali vlaško kolo.
Julijana i Slavica tečno vode program, kao da su voditeljice,
a ne novinarke!
Bilo je vrijeme da voditeljice predstave Radmilu Katalinu-Keti,
legendu srpskog turizma. A ona da nasmije publiku svojim
čuvenim sjajnim pričanjem viceva.
Keti je na binu pozvala članove Predsjedništva "Izletnika"
...a zatim i druge suradnike koji pomažu da "Izletnik"
funkcionira kao švicarski sat.
Beti Đorđević je predložila da počemo ljubav ispočetka.
Što se Izletnika tiče, ta se ljubav samo nastavlja.
Onda je Anka Stanojčić, koja vodi Izletnikov sajt, pročitala
svoje viđenje "Izletnika":
"Plovi brod Izletnik prostranstvima Srbije i Europe već 45 godina,
s kapetanicom Keti na komandnom mestu. Nikakve oluje ne
uspijevaju da ga zaustave. Raširi jedra i zaplovi kuda se malo tko
usudio prije njega. Pronalazi pusta ostrva našeg poznavanja svoje
i drugih zemalja. Otkriva bisere u zatvorenim školjkama malo
poznatih predjela. Plovi Izletniče, mnogo ti još uspješnih
plovidbi želim!"
Još malo poklona i cvijeća...
pa razigrana završnica AKUD "Lola."
(Slikao Aleksandar Jočić.
Sutra nastavljamo priče s puta!)
Vozimo se prema lijepoj planini Kukavici, koja je od svih planina
kod nas najduže pokrivena snijegom, pa ipak nema nijedan ski
centar. Naša posla...
Uputili smo se u hidroelektranu Vučje.
Usput vidimo i vodenicu na rijeci Vučjanki.
Bližimo se Vučju, pogled sa vidikovca je prekrasan.
Stigli smo.
Mala hidroelektrana Vučje sagrađena 1903. godine u kanjonu
rijeke Vučjanke iznad mjesta Vučje kod Leskovca.
To je po starosti druga hidroelektrana u Srbiji. Izgradio ju je prof.
Đorđe Stanojević, rodonačelnik elektrifikacije u Kraljevini Srbiji,
prijatelj Nikole Tesle i pobornik njegovih izuma.
Uvršćena je u svjetsku baštinu tehnike, koju čine još svega
šezdesetak objekata. Još radi!
Oko elektrane je omiljeno izletište Leskovčana.
U kanjonu obilazimo i crkvu Sv. Jovana Krstitelja, podignutu
na temeljima crkve Nikole Skobaljića.
Nastavljamo u Leskovac, vidjeti impozantni Saborni hram
Sv.Trojice
Pored hrama je crkva Odžaklija, posvećena rođenju Presvete
Bogorodice (mala Gospojina). Sagrađena je 1803.godine, za
vrijeme ropstva Leskovca pod Turcima.
Pošto u gradu nije bilo crkve, građani su zatražili od Porte dozvolu
da je sagrade. Iako je Porta to dozvolila, lokalni Turci nisu htjeli
ni da čuju da se u gradu podiže pravoslavni hram, pod prijetnjom
da ih sve pobiju. Leskovčani se dosjete pa u novu crkvu ugrade
i dimnjak (odžak) i ognjište i Turcima kažu da je to kuća koju su
izgradili za popa. Zato se zove Odžaklija, i danas je crkva u kojoj
se Leskovčani najradije vjenčavaju i krštavaju.
Industrija Leskovca nažalost je posve i sistematski devastirana.
Živi se dosta siromašno. Ni sjenke nema od nekadašnjeg sjaja i
moći Leskovca, centra tekstilne i farmaceutske industrije.
Iako se za praznik ne radi, kustos nam otvara prelijepi
Narodni muzej u Leskovcu.
Leskovac se nalazi u idealnoj kotlini s petorječjem, sa odličnim uslovima
za život. Povijest Leskovca duga je 8000 godina. Na brdu Hisar se vide
presjeci tijekom 8000 godina povijesti ovog kraja, kao vremenska kapsula
ljudske civilizacije.
Najstariji tragovi života u leskovačkom kraju potiču iz Starčevačke
kulture, prethodnice Vinčanske kulture, iz neolita, oko 6200 godina p.n.e.
U blizini se nalazi veliko arheološko nalazište iz 6. stoljeća Caričin grad,
Justiniana prima.
Osnovao ju je rimski car Justinijan, čije je carstvo bilo poveliko.
Ovo je bila krstionica u Caričinom gradu
Sadašnje ime grada se prvi put pominje 1308. godine u Povelji kralja
Milutina, a nastalo je od biljke leske (lješnjak). U vrijeme turske vladavine
ime je promijenjeno u Hisar, od turske riječi „tvrđava“.
Vitez Nikola Skobaljić sa sjedištem u Skobaljić gradu je posljednji
srpski vladar koji je porazio Turke, 1454.godine.
Tokom 420 godina turske vladavine Leskovac se razvija zahvaljujući
konoplji i poljoprivrednim proizvodima i organizira leskovački panađur,
veliki vašar. Koloniju osnivaju i dubrovački trgovci. Danas, on nažalost
propada...
Kad rješavate križaljke, imate često pojam turska mjera
za težinu= oka. Evo kako ona izgleda.
Sve su mame dragocjenost čiju vrijednost shvatimo obično
kad ih izgubimo. Dotle nekako vjerujemo da će one uvijek
trajati. A ne traju, ni najveće svetinje ne traju.
Dinajina mama Vesna Starčević Smiljanić jutros je sklopila
svoje umorne oči. Polažem ružu za njen mir.
Crkvu-brvnaru, kojoj je narod kasnije nadjenuo simboličan naziv
Pokajnica, podigao je kod Velike Plane u prvoj polovini 19.stoljeća
Vujica Vulićević, želeći da spere krivicu sa svoje duše, jer je
učestovao u ubistvu svog kuma Karađorđa, po nalogu Miloša
Obrenovića. Novac koji je našao u Karađorđevim bisagama,
Vujica je dao za zidanje crkve.
Okolina ženskog manastira sa dva konaka je lijepo uređena
U centru Paraćina nalazi se neobični hotel „Petrus“, oblika vrha
klipa kukuruza.
Zatim idemo do crkve Sv.Trojice, izgrađene 1898, u srpskom vizantijskom
stilu, sa elementima romanike, a uređene u baroknom stilu.
Auteničan je barokni ikonostas.
Šetamo Paraćinom. Prolazimo pored Fontane slobode...
...do zavičajnog muzeja koji je smješten u kući Ružića koji je kuću
poklonio gradu. Kuća je neko vrijeme bila i bolnica u kojoj je liječen
i grof Rajevski, inspiracija za lik Vronskog u „Ani Karenjini“.
Nažalost, ne uspijevamo ući. Tako nećemo vidjeti ni
predmete iz Slatine. U blizini Paraćina nalazi se važno
arheološko nalazište iz neolita, Slatina.
U centru je spomenik palim Paraćincima u ratovima 1912-1918,
u liku srpskog vojnika u jurišu.
Ima nešto što se originalno vezuje za Paraćin, Vasina torta.
„Kažu da je Vasina torta autentična srpska torta čiji recept datira
iz davne 1908. godine. Nastala je kao znak zahvalnosti tašte prema
zetu, Vasi Čokrljanu iz Paraćina, koji je suprugu odveo bečkim
lekarima jer je bilo rečeno da porođaj može ugroziti život deteta i
žene. Supruga Jelena je donela na svet zdravo i krupno dete, a
nama je u amanet ostao recept za ovaj klasik srpske kuhinje, tortu
u kojoj su kombinovani orasi, narandža i čokolada. Treba imati na
umu da su narandže davne 1908. godine bile pravo malo bogatstvo
zbog čega je ova torta bila dragocenost.”
Pita direktor spremačicu Ciganku zašto je stalno umorna
na poslu.
- Ne razumiješ to, direktore...
- Rukovodim firmom od preko 5000 zaposlenih. Objasni, razumjet ću.
- Dođem kući svaki dan u 8 sati uvečer sa posla i dok spremim
večeru već je 10. Tada moj Mika navali na sex, eto 12. Onda
navali njegov brat i evo 2 sata. Tada pijan iz kafane dođe njihov
tatko, i on mlavi do 5 ujutru. Zato sam umorna.
- Stvarno mnogo sexa, razumijem !!!
- Rekoh ja da nećeš razumjeti. Nije mnogo sexa. Malo spavam!
-Dođi danas kod mene, nema nikog kod kuće,
kaže djevojka mladiću.
Dođe on pred kuću, zvoni, i zvoni, kad tamo-
stvarno nema nikoga kod kuće.
Udala se Bosanka za Crnogorca. Žali se ona mužu
koji se kasno noću vraća kući:
- Tek što si jutros izašao iz kuće, neki muškarac je
provalio u našu spavaću sobu i silovao me!
- Gdje je taj gad? - bijesno viknu Crnogorac.
- Policija ga malo prije odvela, kad je čula pozive za
pomoć, reče Bosanka.
- Što?! Tek maloprije?! - potrešeni Crnogorac klonu na koljena.
- Onda je on ...
- Bosanka klimnu glavom.
- Čitav dan? opet će Crnogorac.
Ona ponovo klimnu glavom, vlažnih očiju.
Crnogorac: -Sirota moja golubice! I ti si još imala snage da
zoveš upomoć?
Bosanka smjerno spusti glavu:- Nisam ja zvala, nego on.
Došli Mujo i Haso iz vojske s bruhom. Liječnik ih pita:
-Oho, pa gdje ste to dobili?
-Poručnik nam je rekao da dignemo tenk u zrak. I mi digli.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.