Let lastavica

15.02.2019., petak

Unikati

Mnogi ljudi ostavljaju život za kasnije, za jedan od onih dana, za neku godinu...i život protekne pored njih, a da oni u njemu ne učestvuju. Puštaju ga kao veliku rijeku da pored njih protječe, a da se u njoj ne okupaju. Za sve ima vremena, sve se može sutra, neka odleži, odstoji, da se razmisli... i dok se okrenu, najbolji dani odoše u nepovrat, najljepše godine iza njih... a ne možemo isto sa 30 kao sa 20, sa 50 godina kao sa 40, a poslije 50 možemo još manje, pa manje... Zato nijedan dan ne smije proći, a da u njemu ne primijetimo nešto lijepo. Ne smije proći, a da nismo nekog vidjeli, čuli, napisali pismo. Ne smije proći, a da u njemu nismo ostavili nešto završeno, urađeno. Nikako ne smije proći, a da bar malu radost sebi nismo priredili, makar kupivši sebi cvijet. Nema svečanih dana i posebnih zgoda, svaki dan našeg života je poseban, specijalan, jer u njemu učestvujemo baš mi. Neki mudrac reče, a ja ga svakodnevno citiram: "Jedina osoba koja će s tobom biti cijelog tvog života si -TI!". Zaključak: tu osobu moramo čuvati, štediti od nepotrebnih stresova, praštati joj ono što treba oprostiti, popraviti sve što se može ispraviti. U više navrata dobijala sam lijep nakit s napomenom: "Nemoj to nositi svaki dan, nosi u specijalnoj zgodi". Takve komade nakita nisam nikad stavila na sebe. Svaki dan mog života je specijalna zgoda. I vašeg života! Čuvajmo sami sebe! Volimo sami sebe! Onda će nas i drugi čuvati i voljeti. Kad sebi oprostimo, lakše će nam drugi oprostiti. Kad smo pomireni sa vlastitim nesavršenostima, lakše će ih i drugi prihvatiti. Nitko nije savršen, ali je svako jedinstvena pojava na ovom svijetu, kakva nikad prije nije postojala i nikad više neće. Unikati, čuvajmo sami sebe! (iz moje knjige "Rumba", objavljene 2011.godine)

- 05:46 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #