Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.11.2018., petak
Mala Havana
Evo još jedne Ljerine priče.
"Mala Havana, gradić usred velegrada, naslanja se dobrim delom
na Down Town Majami, ali se od njega veoma razlikuje po svemu.
Uglavnom naseljena Kubancima, Mala Havana prema poslednjem
popisu ima nešto više od 76 000 stanovnika. I ovaj deo grada
ispunjavaju restorani, kafići, galerije, noćni klubovi, a poseduje
i sopstveno pozorište.
Lepa i zanimljiva turistička destinacija. Ono što je meni veoma
simpatično jeste Domino klub, čiji se članovi okupljaju na posebnom
mestu u Domino parku i uživaju u igri dominama! Ko još kod
nas igra domine? Evo Domino parka.
Predivno označen jedan od ulaza u Malu Havanu.
Potom je restoran sa velikom figurom petla (kao na Ki Vestu),
Lepo uređena pešačka zona, koju su u vreme naše posete
koristile dve graciozne devojke pozirajući za novac.
Poslednjom fotografijom ovekovečili smo jedan od izlaza iz
kubanske atmosfere.
Najbolje je aforizme definirao poznati satiričar
Milivoje Jozić, član Društva književnika Beograda:
"Aforizam je sjaj u tami"
Humor i satiru nije lako pisati, to je ozbiljan posao i s tim se darom
treba roditi. Obično se aforističari prilagođavaju programu poetskih
ili proznih književnih večeri. Ovog puta prilagodili smo program njima
i dali im šansu da nas uozbilje ili nasmijavaju cijelu večer. U tome su
potpuno uspjeli. Jedina nuspojava: trbušni mišići su nas boljeli od smijeha.
Prvi je počeo nagrađivani doajen Milivoje Jozić:
"I ja bih prao novac da imam pare za sapun."
"Kafana mi je druga kuća.
Prvu sam popio."
"Ostavio sam piće,
pa ne mogu da ga nađem."
"Verujem u bolje sutra
ako ovi odu danas."
"Umesto da se biju za ženske batake,
potukoše se za pileće batake u Lidlu."
"Ko završi školovanje pre vremena,
ima više vremena da traži posao".
"Nema te žene koja neće
kad joj se hoće."
(Milivoje Jozić).
Iznenađenje večeri bio je vrhunski poeta Ljubomir Vujović
koji nas je iznenadio sjajnim aforizmima:
"Za većinu penzionera bolje sutra je isto što i kama sutra:
mogu da zamisle, a ne mogu da ostvare."
"Kad god dođe sebi moja žena ode od mene.
Kod mene je obrnuto, kad ode od mene ja dođem sebi"
"Svi su bili brži od nas.
Samo mi nemamo od koga da se odcepimo."
"Istorija se ponavlja.
Sadašnjost nam je opet neponovljiva."
(Ljubomir Vujović)
Nastavio je Dobrivoje Lazarević.
"U Srbiji najbolje uspeva pamet.
Zato se i najviše izvozi."
"Kad bi umesto pameti izvozili političare,
gde bio nam bio kraj!"
"Sišao bi on sa vlasti,
ali kad god pogleda dole, dobije vrtoglavicu."
"Za pad nataliteta u Srbiji krive su rode.
Albanci ih više plaćaju."
(Dobrivoje Lazarević)
Štafetnu palicu preuzeo je Srđan Simeunović Sendan.
"Ovoj zemlji ne trebaju aforizmi.
Svako je učesnik bar u jednom."
"Izbori su bili fer i pošteni.
Sad ih više ne treba organizovati".
"Svaka mu je bila na mestu.
Pogrešnom."
"Radovao sam se tuđim uspesima
kao što su se i drugi radovali mojim.
Nimalo."
"Prodao je dušu đavolu
i kupio kartu za raj."
O ženama šefovima:
"Volim žene.
Ali samo ispod sebe."
(Srđan Simeunović Sendan)
Nije se dao ni ljepši spol. Jagoda Nikačević je vešto parirala
gospodi.
"Budućnost našeg turizma je u banjama.
Neka i drugi vide kako nam je u blatu."
"Animirano je TV gledalište.
Sad crtaće gledamo u Dnevniku."
"Postao je samokritičan.
Odbacuje samo kritiku."
(Jagoda Nikačević)
Nađe se i poneki moj aforizam:
1. Ne pričajte mi masne viceve.
Ja sam na dijeti.
2. Ja sam čist genije.
Kad se okupam.
3. Celog veka u potrazi smo za mudrošću,
a najčešće je stičemo tako što preživimo svoje ludosti.
4. Ovo je zahvalno vreme za satiru,
a nezahvalno za život.
Donabellina:
Živjela satira u vrijeme ozbiljnije od ozbiljnog!
Između sjedala čekao nas je poklon za svakog gledatelja:
malo pakovanje kave.
"Pozorište Atelje 212 je septembra 2018. počelo sa probama
predstave “PETRIJIN VENAC “ u režiji Bobana Skerlića, čija je
premijera bila 24.11.2018. godine na Velikoj sceni “ Mira Trailović“
Stara kineska mudrost kaže da čovek može izdržati više nego
kamen. Žena može - još više.
"Sudbina Petrije iz malog rudarskog sela u Pomoravlju, u ovoj dramatizaciji
posmatrana iz ugla tri Petrije: mlade, gradske i Petrije udovice, je
univerzalna priča o ženi koju gnječi patrijarhat i njenim pokušajima da
ga preživi, da opstane- ne i da mu se suprotstavi."
Uloge tumače: Marta Bjelica, Jovana Gavrilović, Milica Mihajlović,
Ivan Marković, Tihomir Stanić, Igor Đorđević. Jelena Rakočević, Isidora Minić,
Branislav Zeremski i Vladislav Mihailović.
Jednostavna funkcionalna scenografija, koja ispisuje ime Petrija,
poslužila je za sve dijelove predstave.
Aplauzom smo dugo vraćali glumce na scenu. Oduševljeno smo se
zahvalile osobi koja nam je preporučila ovu predstavu. Ako vam se
pruži prilika, pogledajte je.
Kao što rekoh, kad se vrati iz Floride, Ljera nam svaku jesen
- zimu uljepša pričama o ljepotama Floride. Nije bila sebična
i ovog puta je svoje impresije podelila s nama. Ne pokazuje
nam ono što smo vidjeli prethodnih godina. Prikazat će nam
još malo murala.
"Poslednji niz nastavljam muralom sa holivudskim facama! Neki će
ostati dugo u sećanju mnogih generacija, jer su oni ili uloge koje su
tumacili, postali mitovi. Na ovom zidu bio bi i naš Bata Živojinovic
kao Valter, samo da je taj lik filmovan u Holivudu!
Posle njih su tri fotografije jedne celine koju jedan snimak ne može
da obuhvati, ali ta celina je važna poruka: pobacajte televizore, truju
vas programima!"
Kad se vrati iz Floride, Ljera nam svaku jesen- zimu uljepša
pričama o ljepotama Floride. Nije bila sebična i ovog puta je
svoje impresije podijelila s nama.
"Niz započinje fotografija ovog lepog neba prekrivenog oblacima
za spas od žarkog podnevnog sunca po kome ovo putovanje, na
krovu dabldekera, ne bi bilo moguće bez posledica po moje zdravlje."
"Nebo nad Majamijem obećavalo je uživanje u razgledanju grada u
jedno i po časovnoj vožnji klasične turističke ture. Ovoga puta na redu
su: Down Town, Wynwood i Little Havana. Ovaj prilog je o čaroliji murala.
Postoji u centru Majamija mala četvrt sa oko 7.200 stanovnika, skromnog,
skoro siromašnog eksterijera sastavljenog mahom iz prizemnih kuća manjih
dimenzija, dvorišta oskudnih površina, tek poneka višespratnica, tako različita
od blještavih solitera u neposrednoj blizini. Čovek bi pomislio da je u getu.
I bio bi u getu da nije čarolije murala! U toj četvrti sa imenom Wynwood
(Vinvud) svoje dela potpisali su najpoznatiji savremeni umetnici murala.
Sad je ovo mala ekskluziva velikog Majamija, puna posetilaca, pripadnika
raznih, a pre svega latino sub kulture. Ljupki neveliki kafići, mali parkovi,
vesele slike i boje na sve strane, male art galerije, a murala svuda, pa čak
i na mestima gde ih niko ne očekuje, kao na magacinima.
Na fotografijama se vide sjajne kompozicije, blještavi kolorit, smešne
i opominjuće poruke, revolucionarni protivnici tv tehnike i programa, pa
poznati likovi holivudskih zvezda.
Ovu istinitu priču o žrtvi nasilja dobijate na podsticaj Just me. Danas je međunarodni dan nenasilja nad ženama.
Nebeska pravda
Godinama mi dolazi, sama, krhka, slabašna, sa gomilom psihijatrijskih
dijagnoza, ja joj dodajem još i moje. Uvijek bez greške uradi sve zadatke
i uspijeva da svojim slabim snagama prebrodi bez jačih lijekova čak i
velike boljke. Ne žali se ni izbliza koliko bi imala pravo. Jednom mi reče
da je u Sigurnoj kući. Muž ju je prebio i ona se odvukla tamo. Tada sam
prvi put čula za tu instituciju. Zainteresirala sam se, gdje je, kako izgleda,
kako se tamo dolazi. Ona mi dade adresu i telefon, reče, možda će još
nekoj mojoj pacijentici zatrebati. Neko vrijeme je dolazila sa adrese
Sigurne kuće, smirenija nego ranije. Poslije sam prestala da pitam. Muža
je rijetko pominjala, samo u kontekstu nedostatka podrške za bilo što
njoj potrebno. “Pa znate…” rekla bi i to bi bilo sve.
Nakon petnaestak godina, prvi put ju je doveo taj čuveni muž. Kao od
brijega odvaljen, grubo tesana sirovina, s vrata mu svi krivi za sve, a najviše
za tu njegovu ženu, koja se u sjenku pretvorila od batina. Najlakši način
skretanja pažnje sa svoje krivnje je prebacivanje krivice na druge. Vidjela
sam odmah da su tegobe s kojima je došla - psihičke prirode, da je pukla,
ali sam je ipak primila, umjesto da je pošaljem psihijatru ili socijalnom
radniku. Poznajem je, možda mogu pomoći. On je kao policajac šetkao,
zvocao, gledao što se radi, suflirao kako bi trebalo, reklo bi se, ubi se
čovjek od brige. S gađenjem sam propratila njegovu predstavu, ali pazeći
da se to ne vidi, jer je agresivac počeo da prijeti, sve će on pobiti, svi će
stradati ako se njoj nešto desi … Konačno je ona pukla do kraja,
shvatajući da on maltretira sve, a njoj od toga neće biti bolje … i prestala
dolaziti. On je onda dojurio da traži razgovor sa mnom, da se bajagi brižno
raspituje o njenoj bolesti, kako da joj se pomogne i tko je kriv što njoj nije
dobro. Nastojala sam ga što mirnije ispratiti, a obezbjeđenje držala u zaleđu.
Nakon mjesec dana se vratila, sama, u crnini. Diskretno mi reče da je muž umro.
"Kako?" upitala sam.
Na semaforu ga je drugi vozač iznervirao, izišao je da se obračuna s njim,
posvađao se, ona sve to pratila iz kola. Kad je završio svađu, slavodobitno
se vratio ka kolima, sa komentarom “Pokazao sam mu!” i pao. Hitna pomoć
je mogla samo konstatirati smrt. Promrmljala sam formalno saučešće
u koje ni ona ni ja nismo vjerovale. Sad se oslobodila mučitelja. Žuti žutuju,
crveni putuju, kaže naš narod.
Nasilnici rijetko stradaju od posljedica svog nasilja. Ovo je prvi slučaj
nebeske pravde za koji znam.
Subota je i Lastavica je opet Eurica.
Pomaže joj mecabg.
Raspravlja crnogorska skupština na Cetinju o ujedinjenju.
Jedan Crnogorac predloži da se ujedine sa Srbijom.
Predsjedavajući odgovori da to ne bi bilo dobro zbog dvije
dinastije i zato što bi bili ugnjetavani.
Drugi predloži da se ujedine sa Hrvatskom.
Predsjedavajući odgovori da ni to nije dobro, jer su geografski
nepovezani.
Treći poslanik predloži da se Crna Gora ujedini sa Bosnom i
Hercegovinom.
Drugi poslanik javi se za riječ i objasni da ni taj predlog ne valja,
jer su siromašni i Crnogorci i Bosanci.
Onda neki čiča predlozi da objave rat SAD.
Predsjedavajući ga upita: - Zašto baš to?, a čiča odgovori:
-Pa, Njemačka je objavila rat SAD-u, izgubila rat, ali je postala
najbogatija evropska država. Japan je objavio rat SAD, izgubio rat i
post'o najbogatija zemlja u Aziji.
Na to će predsjedavajuči: - A ko garantuje, jado, da ćemo mi
izgubiti?
Na kraju ipak odlučiše te se spojiše sa Bosnom i Hercegovinom, ali sad
nastade novi problem - nikako da se dogovore oko imena nove države.
Nakon dugog glasanja i prepucavanja prihvaćen je slijedeći prijedlog:
Crna Bosna i još Gora Hercegovina.
"Što je bolje ja, bolje je i mi.
Svako je odgovoran za sebe.
Da bude najljubavniji sa sobom.
Da izrazi sebe.
I svoju ličnu ludost.
I nema leganja na kauč.
Jer ljubav nije imenica. Nego glagol. Radionica.
Zahteva svakodnevno posvećeno bavljenje.
Nema garancije. I nema neuspeha.
Jer sve ima svoj rok trajanja.
Jednom odlazi svako putem svog života. Što daje smisla
i uzbuđenja svemu.
Da svaki dan koji provedemo zajedno bude najljubavniji
što znamo.
A dobar dan po dobar dan, dobar život."
(Marija Grujić Bepa)
Ćevapi mogu sa svačim... može i ovako:
Ako smo sve izabrale kolač od kestena, jesmo li sve objasnile?
Mada se ne bismo ljutile ni na samoborske kremšnite
Volite li kazalište? Vjerojatno da.
Ima kazališnih predstava koje me jako podsjete na blog,
po svom sadržaju i režiji. Ova je jedna od tih.
"Tri klase i gospođa Nušić" je sasvim neobično ime predstave
koje nisam uspijevala upamtiti sve do samog dolaska u
Beogradsko dramsko pozorište. Rečeno je, moram to gledati,
a zašto se tako zove, shvatit ću.
"NAJ – značajniji, popularniji, omiljeniji, poznatiji … srpski
komediograf Alkibijad Nuša alijas Ben Akiba alijas Branislav Nušić
spada u onu iznimnu vrstu pisaca o kojima svi sve znaju, čije
sentence (replike, zapisi) su ušli u žargon, a likovi o kojima je pisao
postali nepresušan izvor različitih stilskih figura (metafora,
paradigma…) u svakodnevnom životu svih slojeva društva."
Branislav Nušić (originalno cincarsko ime: Alkibijad Nuša)
je napisao večne komedije koje su i danas aktualne.
Ova predstava poigrala se njegovom biografijom, od uvrede
kralja jednom pjesmom pa robijanja i onda diplomatske
karijere, u kojoj klase imaju veliku važnost.
A ni izbor gospođe Nušić nije bio jednostavan.
Varijanti nekoliko, koristoljublja dosta, no ipak
pobjeđuje srce.
Sve u svemu, smijali smo se od srca i hvala cijeloj ekipi
glumaca na tome.
Kad zahladni i putevi nisu tako gostoprimljivi, izletnici se okupljaju
mjesečno na nekom lijepom mjestu. Ove jeseni i zime to će biti
"Marinero", brod prekoputa plaže Lido.
Ambijent je privlačan, a gastronomska ponuda odlična.
Odličnoj atmosferi doprinosi trio Marinero, koji zna sve
naše pjesme. Nekad nam se pleše, nekad samo pjevamo s njima.
Našim novim članovima iz Makarske na mobitel smo
pustili pjesmu tria "Marinero" za njih: "Ako si pošla spat".
Serenada na daljinu...
"Milena Pavlović-Barili (Požarevac, 5. novembar 1909 — Njujork,
6. mart 1945) bila je srpska slikarka i jedna od najinteresantnijih
ličnosti umetničke Evrope između dva rata."
"Od 1932. godine živi i radi u Parizu, a od 1939. u SAD, gde i umire,
prerano, u 36. godini života."
"Redovno je učestvovala na izložbama paviljona Cvijeta Zuzorić
i umetničke grupe Lada ali je i pored toga, usled dugog boravka i
smrti u inostranstvu, bila u Srbiji gotovo zaboravljena. Njeno delo
je domaćoj javnosti otkriveno tek 50-ih godina 20. veka,
zahvaljujući slikaru, likovnom kritičaru, teoretičaru i istoričaru umetnosti
Miodragu Protiću, koji je njeno delo otkrio srpskoj (i jugoslovenskoj)
javnosti 50-ih godina 20. veka."
"Svoja dela uspešno je izlagala i na brojnim samostalnim i grupnim
izložbama širom Evrope, a kasnije i u Americi, gde sarađuje u modnom
časopisu Vog."
"Sa Radojicom Živanovićem Noem Milena Pavlović-Barili je jedini
afirmisani predstavnik nadrealizma u srpskom slikarstvu."
Njeni autoportreti zadivljuju. Precizna i sigurna ruka slika detalje
koji fasciniraju.
Čuveni autoportet s velom
Slika majke Danice, topla i prefinjena.
Milenin otac Bruno Barili bio je poznati italijanski kompozitor, muzički
kritičar, pjesnik i putopisac.
Fascinirao ju je Rudolf Valentino, pa se preko njenih slika lako
u njega zaljubiti :)
Ovako je Milenu crtao Momo Kapor.
A ja sam sa zadovoljstvom uronila u njen čarobni svijet...
U posljednjem lijepom jesenskom danu valja prošetati po Topčideru.
Tramvajem br 3 donde, pa polako kroz šareno lišće...
Što znate o bukvi?
Šetamo dalje. Ovo je crna jova.
Konak Kneza Miloša se obnavlja, pa ulaza nema. Šteta.
Možemo se samo diviti prastarom platanu, čije su grane preteške
pa su podbočene držačima.
...i konjiću koji vozi fijakter po parku...
I to je pravi ambijent za kapuccino u prolazu.
Naravno, potrošene kalorije treba nadoknaditi. Na samoj
tramvajskoj stanici nalazi se restoran "Stara daščara", mnogo
ljepšeg ambijenta nego što ime kaže.
U Društvo književnika Beograda mnogi članovi su donijeli svoje
knjige i večer smo počeli predajom knjiga za bolničke biblioteke
sekretaru Sekcije za humanost i umetnost Srpskog lekarskog
društva.
Zatim smo počeli tematsku večer, inspiracija je bila jesen.
Jesen u meni caruje, rekli su stihovi preminulog
osnivača DKB, Tomislava Miloševića, koje je
kazivala Ljiljana Surić Lambić.
Griješi tko misli da poezija nema budućnost. Evo naših
mladih: Marija Cvetinović i Miloš Nastić.
Redom su svi uzeli učešća u raznolikom kazivanju u prozi
i stihu o tome kakav utjecaj jesen ima na naše živote. Ovog
puta neću vam nabrajati sve učesnike, nego dati mali jesenski
primjer. Evo moje pričice:
Jesenje lišće
Nisu nikad ranije plesali. Ona je znala da je on odličan plesač,
ali ga je samo gledala s drugima. Zgodan i visok, gospodin u
punom smislu riječi, za nju je pripadao nekoj drugoj i samim
tim nije bio zanimljiv.
Odličan bend je svirao, malo je ljudi plesalo. Zaista čudno,
nekako su svi bili dremljivi i inertni. Na podijumu su se vrtjela
dva para kad su zasvirali „Jesenje lišće“, divan stari bečki
valcer. On je prišao i naklonio se. Ustala je, pomalo nesigurna
u svojoj plavoj haljinici. Dopratio ju je na podijum i zavrtjeli
su se. Ali kako! Kao jedno. On je savršeno vodio, ona ga je
pratila kao da su čitav život plesali zajedno.
I kad se valcer završio, oboje su znali da ništa više neće biti isto.
A evo i haiku priloga.
Čamac uz rivu
starim sidrom prikovan.
Jesenja bura.
Konačno nastavljamo u Morović, u „Vila Morović“, hladan
prostor. Uvijek vam preporučam dobra mjesta. Ovo slobodno
zaobiđite!
Restoran nema kuhinju i svi dobivamo sasvim hladno
miješano meso s pomfrijem. Polovina grupe odbija jesti,
pa Keti plaća ručkove koji su pojedeni, prenosi bend...
... i svi prelazimo preko rijeke Bosut pa Studve u drugi
dio Morovića
Sljedeći je u Šidu muzej naivne umetnosti „Ilijanum“, kuća sa djelima
koja je stvarao Ilija Bašičević Bosilj, najoriginalnija pojava u svijetu
naive, koji je ušao u 50 veličanstvenih svjetske naivne umjetnosti.
„Ilija Bašičević Bosilj (Šid, 18. jul 1895 – 14. maj 1972), slikar, svetski
klasik marginalne umetnosti. Svoje prve gvaševe i crteže uradio je u
svojoj 62.godini, 1957, a od 1958. godine počeo je da slika uljanim bojama. "
"Za života izlagao je širom Zapadne Evrope (Amsterdam, Minhen, Milano,
Dortmund, Bazel, Cirih, Pariz, Rim, Đenova), u Japanu (Tokio, Osaka),
i Južnoj Americi (Meksiko Siti). 2006. imao je samostalnu izložbu u Njujorku
u Galeriji St. Etjene. A otad je, 2007. i 2008. godine, nekoliko puta izlagan
sa velikanima poput Pikasa, Šagala, Klea, Kandinskog i Šilea."
U januaru 2007. londonski časopis Raw Art Magazine
uvrstio ga je u 50 klasika svjetske Art Brut umjetnosti.
Godine 2008. reprodukcija Ilijine ptice objavljena je u Newyork Times.
Njegove su slike ušle u poznate kolekcije i muzeje (Kolekcion de l'Art Brut
u Lozani, Muzej Anatol Žakovski u Nici, kolekcija Karlo Pontija, Rokfelera,
Maks Bila, Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i dr.).
Prije smrti veliki dio svoje kolekcije ostavio je Šidu, formirajući Muzej naivne
umjetnosti „Ilijanum". Ilijino djelo predstavlja enigmu modernog srpskog
slikarstva zbog svoje autentičosti i originalnosti reprezentujući modernističku
kontraverzu umjetnosti i života.
U Šidu biti, a ne obići galeriju Save Šumanovića, neoprostivo je.
Sava Šumanović (1896-1942) „rođen je 22. januara 1896. u Vinkovcima,
gde mu je otac radio kao šumarski inženjer, od oca Milutina i majke
Perside. Kada je imao četiri godine porodica se preselila u Šid.
Gimnaziju pohađa u Zemunu, gde počinje da se interesuje za
umetnost. Kasnije će se usprotiviti očevoj želji da postane advokat
i 1914. u Zagrebu upisati Višu školu za umjetnost i obrt. Ovu školu
završava sa najboljim ocenama 1918. Tada počinje da javno izlaže
svoja dela."
"Jeseni 1920. Sava je otišao u Pariz i iznajmio atelje na Monparnasu.
Učitelj mu je bio Andre Lot, istaknuti likovni pedagog pravca analitičkog
kubizma. U Parizu se družio sa Rastkom Petrovićem, Modiljanijem,
Maks Žakobom i drugim umetnicima. Uticaji kubizma su vidljivi u ovoj
ali i u kasnijim fazama slikarevog rada. Može se opravdano reći da je
ovaj slikarski jezik Sava Šumanović doneo u Srbiju i da njegova dela
ostaju najreprezentativniji primer domaćeg kubističkog slikarstva.
Po povratku u Šid, 1930, slika aktove smjelih linija
i raskošnih boja... Malo mu je slikara ravno u tome...
...kompozicije
...i lokalne pejzaže.
Tri godine radi na ciklusu velikih platana „Šiđanke“, poznatije
kao kupačice.
a kasnije na ciklusu „Beračice“, posvećenom berbi grožđa.
Bio je potpuno posvećen slikarstvu. Za 10 godina naslikao
je 600 slika.
Nastavljamo u Spomen kuću Save Šumanovića. Porodica
Šumanović je stara ugledna šidska trgovačka porodica.
Spomen kuća je proglašena za kulturno dobro od velikog značaja.
Krećemo iz prerano novogodišnje ukrašenog Beograda.
Ovog puta izabrali smo Šid i Morović.
Pred granicom s Hrvatskom skrećemo desno u Šid.
Lijevo Šid, desno Morović.
U Šidu nas čeka vodič Martina i priča o Šidu.
U blizini je i neolitski lokalitet, a ovuda je prolazila rimska Via
militaris. Naziv grada Šid pojavljuje se u dokumentima prvi put
1704. godine. Općina ima tri rijeke i tri jezera.
Mala pauza uz kavu.
Obilazimo galeriju Save Šumanovića, o čemu ćemo posebno pričati.
Nastavljamo u "Ilijanum", galeriju koja takođe zaslužuje posebnu priču.
Obilazimo najmlađi muzej u Srbiji (od 1916.), Crkvenu riznicu sa
veoma vrijednim eksponatima.
Nastavljamo prema selu Adaševci, na Spomen obeležje Sremski
front, pored rijeke Bosut.
„Spomen-park „Sremski Front“ je znamenito mesto od izuzetnog
značaja u Srbiji kod sela Adaševci u okviru Opštine Šid. Na datom
prostoru tokom 21.10.1944-12.4.1945. obrazovan je Sremski front,
najveća frontovska operacija na tlu Jugoslavije u Drugom svetskom
ratu. Autor postojećeg kompleksa je arhitekta Miroslav Krstonošić.
Za enterijer je bio zadužen vajar Jovan Soldatović, za pejzažno
uređenje prof dr Milan Sapundžić.“
"Spomen-park „Sremski Front“ sačinjen je od tri celine:
Sabirališta sa 70 vertikalnih podzida u koje su ugrađene ploče sa nazivima
svih jedinica koje su učestvovale u borbama na Sremskom frontu i tri
reljefa na kojima je prikazan raspored naših i neprijateljskih odbrambenih
linija...
Aleje časti, na kojoj je ispisano 15.000 imena palih boraca Jugoslovenske,
Crvene i Bugarske armije;
i Muzeja koji sadrži skulpture od gipsa koje je uradio Jovan Soldatović,
i koje se posmatraju uz zvučne i svetlosne efekte."
Mali vojnik, samo 16 godina, sa oružjem i kamenčićima
koje slaže...
Posjeta spomen kompleksu ostavlja gorak okus. Dokle će se ponavljati
ovakve pretužne priče? Vraćamo se prema Šidu, u Morović.
U Njujorškoj cvjećari:
"Pošaljite cvijeće ženi koju volite... Kad ste već tu, ne zaboravite
ni suprugu!" U izlogu optičara u Čikagu:
"Ako ne vidite ono što želite, došli ste na pravo mjesto." Na zidu automehaničarske radione:
"Vozite tako da vam vozačka dozvola istekne prije nego život!" U izlogu restorana u Glasgowu:
"Traži se pomoćni radnik da pere suđe i dvije konobarice." U molerskoj radnji:
"Popravljamo sve što ste uradili po 'Sam svoj majstor' principu." U fotografskom ateljeu:
"Mračna komora za ljubavnike. Sve se razvija brzo." Na kraju šlepera:
"Ovo je moj kraj. Nemojte da bude i vaš." Na WC-u:
"Zbog popravka kotlića, prostorija će biti zatvorena u ponedjeljak.
Obavite danas sve što možete!" U mljekari u Helsinkiju:
"Danas nema mlijeka. Pod danas mislim sutra, jer sam ovo
napisao jučer." U pariskoj krčmi:
"Pijanci koji izlaze dok se soba vrti, čine to na vlastiti rizik." Na oglasnom stubu u Kopenhagenu:
"Prodaje se pekara. Velika peć. Sadašnji vlasnik je u njoj
već sedam godina."
Tražio sam od šefa da mi poveća satnicu.
On mi je povećal sa 12 na 16 sati dnevno!
Barica je Štefa ostavila iz vjerskih razloga.
Vjerovala je da ima para!
Ne razumijem ovo vreme: nađeš djevojku i odmah ne valjaš.
Otac te se odriče, majka rasplače,
a žena ode svojima!
Na boks meču odbrojava sudac u ringu boksaču,
kad dovikuje neka baba iz publike:
-Ma neće taj ustati, znam ga ja iz autobusa!
Ovo se zove izazov. Potok je napisao kao komentar na
post: "Ž nije samo žuto": "Baš me zanima kako bi ilustrirala Želju i Žudnju, Žurbu i Žalost."
Pa da pokušam!
Jeste li spremni na novo putovanje u neolit, 6300-4500. godina
p.n.e? Vremeplov kreće, a vi se zapitajte kao i ja jesmo li
nešto napredovali od tada, kao ljudska vrsta!
Prof. dr Milorad Stojić, naučni savetnik, govorio je na temu
"NEOLITSKA KULTNA MESTA U ŠUMADIJI". Na lokalitetu sela
Gračac na periferiji Smederevske Palanke niklo je kultno središte
iz neolita -Medvednjak od 6300-4500 godine p.n.e.
Tu se živjelo u neolitu pa stoljećima poslije ne. Debljina
arheološkog sloja je do osam metara.
Nađeno je preko 2500 artefakata velike vrijednosti, od čega preko
460 koštanih antropomorfnih figurina.
Ovo je vjerojatno bio instrument za astronomska merenja.
Otkuda ovdje i tada žadeit kad je jedini rudnik žadeita između
Italije i Francuske?
Figurine od kremena, jedinstvene u svijetu
Antropomorfna figurina sa dva lica
Da li je ovo model za ET?
Čovjek-ptica sa zmijom preko ramena
"Krik"- figurina sa jasno prikazanim ustima
Antropomorfne figurine
Monumentalna sjedeća antropomorfna figurina
Mislilac s Medvednjaka, 5000 godina prije Rodena, jedina
neolitska figurina s anatomski prikazanim dijelovima tijela.
Glava od porfira. Otkud ona ovdje, najbliže nalazište je u Egiptu,
a ovo je rađeno hiljadama godina prije Rimljana?
U neolitu-jedinstvena gravura ptice
Glava u granitu
Boginja Mjeseca
Glinene figurine
Koštane figurine zmije
Ogrlica od 28 zuba mladog jelena sa tragovima oksida bakra!
(mladi jelen ima samo jedan takav zub, a otkud oksid bakra?)
Koštane figurine u vidu kornjače
Figurina sa firnajzom i okerom
Fascinantan nalaz: sekstant od lopatice bosa primigeniksa.
Kut od 60 stupnjeva!
Moguća upotreba koštanih predmeta za astronomska osmatranja
Jedina do sada poznata gravira na kosti iz neolita.
Ako je kolijevka svih naroda u Africi, kojim li su sve putevima
širili po Evropi i svijetu?
(foto: Lastavica)
FELIX ROMULIANA je antički grad koji je podigao rimski car Galerije
između 293. i 311. g. n.e. Nazvao ga je po svojoj majci Romuli.
Ušli smo kroz zapadnu kapiju, nekad izlaznu. Dočekuje nas i vodi
Bora Dimitrijević.
Vodi nas kroz Romulijanu kroz 3D projekciju.
Šeta nas kroz grad do istočne kapije, nekad ulazne, okrenute
svetom brdu Magura.
Drevni podni mozaici zaštićeni su pijeskom, samo je ovaj otkriven
Što sve skriva drevna palača?
Naši novi izletnici iz Makarske i sa Sandžaka ponijeli su lijepe
dojmove.
O Felix Romuliani pjesmu je napisao književnik Tomislav Mijović, a
nama je među drevnim zidinama pjesmu pročitao Bora Dimitrijević:
Vreme na okupu
Među ovim moćnom zidinama
zaštite i zabluda
tražiš li i ti dragocene ostatke
iza velikih pustošenja
ili si tu iz puke radoznalosti
ili se to opet susrećeš
sa samim sobom
po ko zna koji put
Do ovoga grada ne može se prečicom
Put ka njemu je veoma dug
i zaobilazan
i bliži te i udaljava
u isto vreme
pa nikad ne znaš
jesi li ti to došao
ili tek polaziš
A stiže se u njega
i kad se ne stigne
Traba samo ići
Sačekala te ruševina grada-hrama
i ovoga puta kao povratnika- pokajnika
koji ne zna ni šta ga je dozvalo
ni po koji put
Nisi mogao a da joj se ne vratiš
neodvojiv od nje neodoljive
neizmenjen a neznanac
iz daljine drugog vremena
i iz neke svoje daljine
Kome si ovde dobrodošao
koga si bolje našao
pitaš se dok te ruševina gleda
stooka a slepa
svojim lepim skamenjenim izgledom
I zar si ovde gde su se ukrštali
putevi stranputice i bespuća
došao samo da još samlji opet odeš
i možda više ne dođeš
Čujmo što nam Bora Dimitrijević priča o Felix Romulijani i apoteozi.
Naša avantura u Timočkoj krajini je završena. Doviđenja,
do narednog putovanja!
ZAJEČAR se nalazi se na ušću Crne reke u Timok. Njegov
značaj potiče od vremena kada Srbi dižu bune protiv Turaka.
U zaječarskom jutru pred spomenikom Zoranu Radmiloviću,
legendi glume, Bora Dimitrijević nam čita pjesmu Tome Mijovića
"Pred spomenikom".
Pada ledena noćna kiša ti na njoj od bronze i nepomičan
Na istom počasnom mestu u istoj pozi već danima
Ni nalik sebi ni svojeglav ni razigran ni raspričan
A tvoja publika prolazi pognuta pod kišobranima
Noćas su gradska svetla svetlosti pozornice
Ali nikoga nema da te ko svoga prihvati
Hladna se kiša sliva niz ukočeno ti lice
A znao si nas i nasmejati i ismevati ko darovati
I dosetkama pozivati da se dozovemo pameti
Da ne budemo ovce da nas ne prave ludima
A kad smo uplašen i slabi i sapeti i raspeti
Da bežimo kao i ti od ljudi ka ljudima
Sad oko tebe tišina pažnja pustoši savršena
Kroz kišu samo prominu spodobe pretponoćne
Kome se to sad klanjaš kad komedija je završena
Ili to najavljuješ novu koja će tek da otpočne
Ima li nam spasa od laži i grabeži i zlobe zlooke
Kad si i ti u brozni dremljiv smiren i nikan nemlji
i nema tvojih reči ni ruganja ni psovke ni žaoke
Laku noć dobri kneže iz ove noći u nama i na zemlji
Obići ćemo i spomenik Nikoli Pašiću.
Nastavljamo do Radul Begovog konaka, najstarije
kuće u Zaječaru.
Kod Velje grnčara divimo se vještoj izradi grnčarije.
Da li biste pokušali ovo sami?
Polazimo do spomen kosturnice borcima iz Zaječara 1941–45,
pored koje se nalazi spomen kosturnica palim crvenoarmejcima.
Ivan polaže cveće na spomenik Crvenoarmejcima u ime Izletnika.
Zatim idemo u Zaječarske bastione, Istočnu tvrđavu.
Bastioni su jedinstveni fortifikacioni sistem, prsten odbrane koji čini
osam utvrđenja izgrađenih u 19. stoljeću.
Temelje sistema postavio je Hajduk Veljko u vrijeme Prvog srpskog
ustanka, po naređenju vožda Karađorđa da se duž riječnog korita
Timoka izgrade šančevi radi odbrane od mogućeg turskog napada.
To su bila zemljana utvrđenja sa grudobranima ojačanim drvenim
gredama – palisadama. Po okončanju srpsko-turskih ratova bastionski
sistem na obodu zaječarske kotline završen je do početka Balkanskih
ratova 1912. i 1913. godine.
Nakon Drugog svetskog rata bastioni su zaboravljeni i prepušteni
zubu vremena.
Tajnu bastiona čuvaju šumarci i zaborav, jer nijedno od ovih utvrđenja
nije pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture...
Nismo se izgubili...
Vraćamo se u hotel "Srbija" gdje ćemo ručati u etno restoranu.
Nakon gozbe u Rajačkim pivnicama, prenoćili
smo u Zaječaru. Dobro jutro!
Da doručkujemo? Može!
Da popijemo kaficu, pa u muzej? Makarska, Pešter i
Beograd u odličnom raspoloženju.
Uspeli smo da nas po muzeju i gradu vodi harizmantična legenda
Zaječara, prijatelj Izletnika, arheolog Bora Dimitrijević.
Ivan i Dara čuvaju vrednu glavu cara Galerija (od porfira).
Zaječarski muzej je u 2012. godini bio najbolji muzej u Srbiji! U muzeju
se nalaze eksponati iz antičkog doba sa lokaliteta Feliks Romulijana:
jedinstveni lavirint sa 4 kule:
najlepši figuralni mozaik boga Dionisa,
venatori (rimski lovci)
Uz model Felix Romuliane, Bora nam priča o tumulusima
i apoteozi
Obilazimo istorijsku i etnološku zbirku
...i Bora nam priča legendu o
ljubavi Šanka i Bonke uz pesmu: Šanko si Bonka zalibi.
Na kraju nam priča o Zoranu Radmiloviću i
zašto nije voleo da izvodi Kralja Ibija u rodnom
Zaječaru.
Iz Negotina krećemo za Rajačke pivnice. Prvo prolazimo Rogljevo.
Zatim stižemo u Rajačke pivnice. One se nalaze na brdu
Rajac, okružene vinogradima iz kojih se dobija božanski nektar.
To je skupina kamenih, vinskih podruma gdje „živi vino”.
Slijedi praznik hedonizma, ručak sa specijalitetima istočne
Srbije. Tko je gladan, neka ne gleda dalje.
Čvarci idu prvo, krckavi.
Šunka i sir
Najbolji je belmuž, neopisivo dobrog okusa
Babejićev kačamak i paprike na sto načina...
Pivnički prebranac
I tek sada ide glavno jelo: pečenje
I malo grožđa na kraju...tko bi još mogao kolače?
Naravno, zalivamo ga odličnom crnom tamjanikom od
koje ne boli glava, a nismo se ni opili ni moji Makarani
ni ja... Možda se opio moj fotoaparat, kad su slike
mutnije nego inače...
Muzika je obavezna, igranje takođe.
Sa čežnjom se svaki put sjetim jednog bečkog valcera usred Rajačkih
pivnica, prije 4 godine. Našeg veselog Mirka nažalost više nema i
ovakav ples se više nikad neće moći otplesati ni snimiti...
Tko kaže da Makarani nisu upoznali Negotin? Čak troje!
NEGOTIN se nalazi na tromeđi Srbije, Rumunjske i Bugarske.
U povijesti je poznat je kao junački grad iz Prvog srpskog ustanka
kada je mjesto sa cijelom nahijom držao pod svojom vlašću Hajduk
Veljko Petrović.
Kava se pije na centralnom trgu.
I svadbe prolaze...
Posjećujemo Todorčetov konak, najstariju varošku kuću u Negotinu.
Podignuta je polovinom 19. stoljeća. Od 1997. g. nosi naziv
legendarnog branitelja Negotina Hajduk Veljka.
Nitko nije mogao da potretira Hajduk Veljka dok je bio živ.
Zato nijedan portret nije njegov. Po svjedočenju njegove vjerne
ljube Čučuk Stane, ovaj je najsličniji.
Pogodite što je ovo. Niste pogodili? Slanik!
Troje Makarana uz Mokranjca i "Raslo mi je badem drvo..."
ispred Mokranjčeve rodne kuće.
Obilazimo rodnu kuću kompozitora Stevana Mokranjca koja
ima status spomenika kulture od velikog značaja. Nastala je
sredinom 19. stoljeća, a 1964. g. je adaptirana za potrebe
memorijalnog muzeja.
A unutra, drag gost iz Sjenice. Nedostaje još samo
kava, zar ne?
Muzej Krajine je osnovan 1934. g. Stalna postavka je arheološka,
povijesna i etnološka.
Hvala mojim Makaranima što su pridržali lapidarij da ne padne!
Obilazimo staru negotinsku crkvu ukopanu u zemlju, koju zovu
Hajduk Veljkova crkva, jer je sahranjen iza oltara.
Još do lapidarija, pa krećemo na ručak u Rajačke pivnice.
Ručak koji će moji gosti po dobrom upamtiti! To sam im
obećala, a obećanja ispunjavam!
Izletnik kreće na jednu od svojih redovnih a omiljenih
destinacija.Tek sviće, dok se bližimo skretanju za Gradište..
Jutro se budi u Stiškoj ranici
Sa nama su po prvi put dvoje dragih Makarana i dva Pešterca. Moji
Makarani vode solanu "Ramova" i proizvode solni cvijet, morsko ulje
i dijamantske soli, o čemu sam u više navrata pisala. Ljeti za njih
nema odmora, pa smo smislili ovaj izlet za odmor i opuštanje.
Prva kava se pije na srpskom moru, Dunavu, u Golupcu.
Uz zvuke valcera "Na lijepom plavom Dunavu" prolazimo
Golubački grad
Rumenilo ruja oko puta mami poglede
Druga pauza je u Donjem Milanovcu, koji se nekad zvao Poreč.
Pozdravljamo Dunav i ulazimo u Timočku krajinu.
Zbog moto trka moramo zaobići manastir Bukovo i direktno
nastaviti u Negotin.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.