Marketing
Nebeska pravda
Ovu istinitu priču o žrtvi nasilja dobijate na podsticaj Just me.
Danas je međunarodni dan nenasilja nad ženama.
Nebeska pravda
Godinama mi dolazi, sama, krhka, slabašna, sa gomilom psihijatrijskih
dijagnoza, ja joj dodajem još i moje. Uvijek bez greške uradi sve zadatke
i uspijeva da svojim slabim snagama prebrodi bez jačih lijekova čak i
velike boljke. Ne žali se ni izbliza koliko bi imala pravo. Jednom mi reče
da je u Sigurnoj kući. Muž ju je prebio i ona se odvukla tamo. Tada sam
prvi put čula za tu instituciju. Zainteresirala sam se, gdje je, kako izgleda,
kako se tamo dolazi. Ona mi dade adresu i telefon, reče, možda će još
nekoj mojoj pacijentici zatrebati. Neko vrijeme je dolazila sa adrese
Sigurne kuće, smirenija nego ranije. Poslije sam prestala da pitam. Muža
je rijetko pominjala, samo u kontekstu nedostatka podrške za bilo što
njoj potrebno. “Pa znate…” rekla bi i to bi bilo sve.
Nakon petnaestak godina, prvi put ju je doveo taj čuveni muž. Kao od
brijega odvaljen, grubo tesana sirovina, s vrata mu svi krivi za sve, a najviše
za tu njegovu ženu, koja se u sjenku pretvorila od batina. Najlakši način
skretanja pažnje sa svoje krivnje je prebacivanje krivice na druge. Vidjela
sam odmah da su tegobe s kojima je došla - psihičke prirode, da je pukla,
ali sam je ipak primila, umjesto da je pošaljem psihijatru ili socijalnom
radniku. Poznajem je, možda mogu pomoći. On je kao policajac šetkao,
zvocao, gledao što se radi, suflirao kako bi trebalo, reklo bi se, ubi se
čovjek od brige. S gađenjem sam propratila njegovu predstavu, ali pazeći
da se to ne vidi, jer je agresivac počeo da prijeti, sve će on pobiti, svi će
stradati ako se njoj nešto desi … Konačno je ona pukla do kraja,
shvatajući da on maltretira sve, a njoj od toga neće biti bolje … i prestala
dolaziti. On je onda dojurio da traži razgovor sa mnom, da se bajagi brižno
raspituje o njenoj bolesti, kako da joj se pomogne i tko je kriv što njoj nije
dobro. Nastojala sam ga što mirnije ispratiti, a obezbjeđenje držala u zaleđu.
Nakon mjesec dana se vratila, sama, u crnini. Diskretno mi reče da je muž umro.
"Kako?" upitala sam.
Na semaforu ga je drugi vozač iznervirao, izišao je da se obračuna s njim,
posvađao se, ona sve to pratila iz kola. Kad je završio svađu, slavodobitno
se vratio ka kolima, sa komentarom “Pokazao sam mu!” i pao. Hitna pomoć
je mogla samo konstatirati smrt. Promrmljala sam formalno saučešće
u koje ni ona ni ja nismo vjerovale. Sad se oslobodila mučitelja. Žuti žutuju,
crveni putuju, kaže naš narod.
Nasilnici rijetko stradaju od posljedica svog nasilja. Ovo je prvi slučaj
nebeske pravde za koji znam.
Post je objavljen 25.11.2018. u 17:11 sati.