Marketing
Jesen u meni caruje...
U Društvo književnika Beograda mnogi članovi su donijeli svoje
knjige i večer smo počeli predajom knjiga za bolničke biblioteke
sekretaru Sekcije za humanost i umetnost Srpskog lekarskog
društva.
Zatim smo počeli tematsku večer, inspiracija je bila jesen.
Jesen u meni caruje, rekli su stihovi preminulog
osnivača DKB, Tomislava Miloševića, koje je
kazivala Ljiljana Surić Lambić.
Griješi tko misli da poezija nema budućnost. Evo naših
mladih: Marija Cvetinović i Miloš Nastić.
Redom su svi uzeli učešća u raznolikom kazivanju u prozi
i stihu o tome kakav utjecaj jesen ima na naše živote. Ovog
puta neću vam nabrajati sve učesnike, nego dati mali jesenski
primjer. Evo moje pričice:
Jesenje lišće
Nisu nikad ranije plesali. Ona je znala da je on odličan plesač,
ali ga je samo gledala s drugima. Zgodan i visok, gospodin u
punom smislu riječi, za nju je pripadao nekoj drugoj i samim
tim nije bio zanimljiv.
Odličan bend je svirao, malo je ljudi plesalo. Zaista čudno,
nekako su svi bili dremljivi i inertni. Na podijumu su se vrtjela
dva para kad su zasvirali „Jesenje lišće“, divan stari bečki
valcer. On je prišao i naklonio se. Ustala je, pomalo nesigurna
u svojoj plavoj haljinici. Dopratio ju je na podijum i zavrtjeli
su se. Ali kako! Kao jedno. On je savršeno vodio, ona ga je
pratila kao da su čitav život plesali zajedno.
I kad se valcer završio, oboje su znali da ništa više neće biti isto.
A evo i haiku priloga.
Čamac uz rivu
starim sidrom prikovan.
Jesenja bura.
Drvo osuto
šarenim prekrivačem.
Jesen samuje
Post je objavljen 16.11.2018. u 06:05 sati.