ZAJEČAR se nalazi se na ušću Crne reke u Timok. Njegov
značaj potiče od vremena kada Srbi dižu bune protiv Turaka.
U zaječarskom jutru pred spomenikom Zoranu Radmiloviću,
legendi glume, Bora Dimitrijević nam čita pjesmu Tome Mijovića
"Pred spomenikom".
Pada ledena noćna kiša ti na njoj od bronze i nepomičan
Na istom počasnom mestu u istoj pozi već danima
Ni nalik sebi ni svojeglav ni razigran ni raspričan
A tvoja publika prolazi pognuta pod kišobranima
Noćas su gradska svetla svetlosti pozornice
Ali nikoga nema da te ko svoga prihvati
Hladna se kiša sliva niz ukočeno ti lice
A znao si nas i nasmejati i ismevati ko darovati
I dosetkama pozivati da se dozovemo pameti
Da ne budemo ovce da nas ne prave ludima
A kad smo uplašen i slabi i sapeti i raspeti
Da bežimo kao i ti od ljudi ka ljudima
Sad oko tebe tišina pažnja pustoši savršena
Kroz kišu samo prominu spodobe pretponoćne
Kome se to sad klanjaš kad komedija je završena
Ili to najavljuješ novu koja će tek da otpočne
Ima li nam spasa od laži i grabeži i zlobe zlooke
Kad si i ti u brozni dremljiv smiren i nikan nemlji
i nema tvojih reči ni ruganja ni psovke ni žaoke
Laku noć dobri kneže iz ove noći u nama i na zemlji
Obići ćemo i spomenik Nikoli Pašiću.
Nastavljamo do Radul Begovog konaka, najstarije
kuće u Zaječaru.
Kod Velje grnčara divimo se vještoj izradi grnčarije.
Da li biste pokušali ovo sami?
Polazimo do spomen kosturnice borcima iz Zaječara 1941–45,
pored koje se nalazi spomen kosturnica palim crvenoarmejcima.
Ivan polaže cveće na spomenik Crvenoarmejcima u ime Izletnika.
Zatim idemo u Zaječarske bastione, Istočnu tvrđavu.
Bastioni su jedinstveni fortifikacioni sistem, prsten odbrane koji čini
osam utvrđenja izgrađenih u 19. stoljeću.
Temelje sistema postavio je Hajduk Veljko u vrijeme Prvog srpskog
ustanka, po naređenju vožda Karađorđa da se duž riječnog korita
Timoka izgrade šančevi radi odbrane od mogućeg turskog napada.
To su bila zemljana utvrđenja sa grudobranima ojačanim drvenim
gredama – palisadama. Po okončanju srpsko-turskih ratova bastionski
sistem na obodu zaječarske kotline završen je do početka Balkanskih
ratova 1912. i 1913. godine.
Nakon Drugog svetskog rata bastioni su zaboravljeni i prepušteni
zubu vremena.
Tajnu bastiona čuvaju šumarci i zaborav, jer nijedno od ovih utvrđenja
nije pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture...
Nismo se izgubili...
Vraćamo se u hotel "Srbija" gdje ćemo ručati u etno restoranu.
Nastavljamo naš put u Felix Romulianu.
(nastavit će se)
Post je objavljen 05.11.2018. u 05:32 sati.