Let lastavica

11.10.2018., četvrtak

Kad zablistaju pjesnici...

Odmorimo se do sutra od makedonskih priča, koje ćemo lijepo završiti do kraja, ali one nam neće pobjeći. I danas je vrijeme za književnost. U Društvo književnika Beograda primljeni su novi članovi, koji su već neko vrijeme aktivni. Anka Stanojčić je pročitala besjedu Stanka Janjuševića pred njegovo proglašenje za počasnog člana Društva književnika Beograda. Stanko Janjušević Njegovu knjigu "Dodir neba" je prikazala Slađana Belko Zoran Ilić je najavio sljedeću kandidatkinju. Vjera Raičević je temperamentno recitovala. Kad bih bila pjesnik Rasula bih bila Da osunčam vrijeme Zaljubljene strepnje Drhtave od čežnje Zagrlim u skute Kad bih bila pjesnik Dala bih vam sjeme Da oplode u nesrećne kute Suze za sve mrtve Tamo gdje je studen zamrzla živote Vatru Pjesnikove krvi Zaljubljena u te Pjesniče od moći Dala bih ti oko Da ga ne pomute Prozaista Saša Kuzmanović je pokazao da iza njega stoji mnogo vrijednih rezultata, a tek će biti onih za koje će se čuti. Vjera Garović je pokazala svoje knjige i raskošan pjesnički dar Voljela bih Voljela bih da sam ptica Da slijećem na prozore Na toplini oka tvoga Da ugrijem moje zore. Ljubav bih ti ogrnula Prizivala morske vale Da ti šume srećnu pjesmu i da plešu puni hvale. Voljela bih da sam zvijezda Sa mjesecom drugarica Da svijetlim sa jastuka Skidam umor sa tvog lica. Voljela bih da sam pjesma Što ti nasred srca stane Pa da s' tobom do vijeka Stihovima brojim dane. Srećko Aleksić nam je toplinom svojih stihova prostr'o sunce... Sunce... u rukama... kao zrak u tmini noćnoj postojbini pokisle trave i drveća hladno je povečerje još iskrena sreća tinja vrh latica božura inje to Božija ruka nevinog blagosilja. Prošla si pored mene onako kako Sunce ište reči umrlih pesnika na balkonu zarudele zore izgubljenih putnika i vozova peron je prazna stanica u kome ptice kriju reči i nemo posmatraju nebo onako kako Sunce ište gole grudi u muškim rukama Anka Dinić iza sebe ima bogat književni opus. Pogled Sve je u tvom pogledu užareno telo čvrsto hrastovo stablo grane zagrljaj stisak ruke. Zamirisali prsti na buket poljskog cveća. Na tvojim usnama moje ime. Marina Stanišićje počela stidljivo, a zatim pokazala da ćemo za nju tek čuti! LJUBAV SNA U mome oku suza je jedna toliko tužna, toliko setna, i moja duša plačnog je sna jer stvarnosti nema da bude srećna. Toliko sjaja ni more sunca nema toliko zvezda iz očiju što sja, ljubavi moja tako si snena al si nestvarna jer si od sna. Zatvorih oči da ljubim tvoj zrak i nežno mazim tople ti ruke, al kad se probudih nestade mrak nestade života iz naše luke. Volela bih da te imam da ti pričam, da te znam, al šta vredi kad snovi nose plam a ja bih htela život da ti dam. A sva naša druženja se ovako proslave...

- 07:42 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (26) - Isprintaj - #