Marketing
Kad zablistaju pjesnici...
Odmorimo se do sutra od makedonskih priča, koje ćemo
lijepo završiti do kraja, ali one nam neće pobjeći.
I danas je vrijeme za književnost. U Društvo književnika
Beograda primljeni su novi članovi, koji su već neko vrijeme
aktivni.
Anka Stanojčić je pročitala besjedu Stanka
Janjuševića pred njegovo proglašenje za
počasnog člana Društva književnika Beograda.
Stanko Janjušević
Njegovu knjigu "Dodir neba" je prikazala Slađana Belko
Zoran Ilić je najavio sljedeću kandidatkinju.
Vjera Raičević je temperamentno recitovala.
Kad bih bila pjesnik
Rasula bih bila
Da osunčam vrijeme
Zaljubljene strepnje
Drhtave od čežnje
Zagrlim u skute
Kad bih bila pjesnik
Dala bih vam sjeme
Da oplode u nesrećne kute
Suze za sve mrtve
Tamo gdje je studen zamrzla živote
Vatru
Pjesnikove krvi
Zaljubljena u te
Pjesniče od moći
Dala bih ti oko
Da ga ne pomute
Prozaista Saša Kuzmanović je pokazao da iza
njega stoji mnogo vrijednih rezultata, a tek će biti onih za koje će
se čuti.
Vjera Garović je pokazala svoje knjige
i raskošan pjesnički dar
Voljela bih
Voljela bih da sam ptica
Da slijećem na prozore
Na toplini oka tvoga
Da ugrijem moje zore.
Ljubav bih ti ogrnula
Prizivala morske vale
Da ti šume srećnu pjesmu
i da plešu puni hvale.
Voljela bih da sam zvijezda
Sa mjesecom drugarica
Da svijetlim sa jastuka
Skidam umor sa tvog lica.
Voljela bih da sam pjesma
Što ti nasred srca stane
Pa da s' tobom do vijeka
Stihovima brojim dane.
Srećko Aleksić nam je toplinom
svojih stihova prostr'o sunce...
Sunce... u rukama...
kao zrak u tmini
noćnoj postojbini
pokisle trave i drveća
hladno je povečerje
još iskrena sreća tinja
vrh latica božura inje
to Božija ruka nevinog blagosilja.
Prošla si pored mene
onako kako Sunce ište
reči umrlih pesnika
na balkonu zarudele zore
izgubljenih putnika i vozova
peron je prazna stanica
u kome ptice kriju reči
i nemo posmatraju nebo
onako kako Sunce ište
gole grudi u muškim rukama
Anka Dinić iza sebe ima bogat književni opus.
Pogled
Sve je u tvom pogledu
užareno telo
čvrsto hrastovo stablo
grane
zagrljaj
stisak ruke.
Zamirisali prsti
na buket poljskog cveća.
Na tvojim usnama
moje ime.
Marina Stanišićje počela stidljivo, a zatim
pokazala da ćemo za nju tek čuti!
LJUBAV SNA
U mome oku suza je jedna
toliko tužna, toliko setna,
i moja duša plačnog je sna
jer stvarnosti nema da bude srećna.
Toliko sjaja ni more sunca nema
toliko zvezda iz očiju što sja,
ljubavi moja tako si snena
al si nestvarna jer si od sna.
Zatvorih oči da ljubim tvoj zrak
i nežno mazim tople ti ruke,
al kad se probudih nestade mrak
nestade života iz naše luke.
Volela bih da te imam
da ti pričam, da te znam,
al šta vredi kad snovi nose plam
a ja bih htela život da ti dam.
A sva naša druženja se ovako proslave...
Post je objavljen 11.10.2018. u 07:42 sati.