Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.09.2018., nedjelja
Folklorno blago Podmočana
Stižemo su selo Podmočani. Bolje da vam ne prevodim tu riječ :)
U Podmočanima se nalazi etno muzej Joneta Eftimovskog sa jednom
od najbogatijih etnoloških kolekcija u Makedoniji, više od 20000
raznih artefakata i nacionalnih nošnji iz različitih regiona Makedonije.
Jone (Jovan) ima 500 originalnih kompleta za žene i samo 11 za muškarce,
jer su muškarci odlazili u pečalbu i nošnje ponijeli sobom.
Elbasan je grad sa 120 000 stanovnika na rijeci Škumbi,
industrijski centar Albanije sa dvije čeličane.
Tu su i iskopine starog Elbasana. "Na mestu današnjeg grada bio je
u antičko doba rimski grad poznat kao Masio Scampa (scampa,
ilirska reč za 'stene, brda'). Rimljani su na tom mestu sagradili masivnu
tvrđavu zaštićenu kulama koja je u III i IV v. postala poznata kao
Hiskampis. To se mesto razvilo u važan trgovački centar kroz koji je
prolazila trasa starog rimskog puta Via Egnatia i, preko današnjeg
Bitolja, vezivala Drač sa Solunom i Jadransko sa Egejskim morem."
Šetnja gradom. I Elbasan ima svoju sahat kulu.
Koja je Pepeljuga izgubila ovu cipelicu?
Ima i lijepih novih zgrada.
I lijepih starih...
I Elbasan ima svoju ulicu kišobrana.
Dominantna je tvrđava iz 15. stoljeća (čiji je orijentalni izgled sačuvan
i u kojoj se sada nalazi najljepši restoran u Albaniji).
Ručamo baš u ovom lijepom restoranu, „Real Scampis“
Na meniju imamo albanske specijalitete: šopska salata,
punjeni patlidžan i nešto nemam pojma što,
ali odlično,
Najvreliji dan smo izdvojili za Albaniju. Granični prijelaz Kafasan.
Nacionalna valuta Albanije je lek, od Aleksandar= Alek= Lek.
1E= 125 leka. Naziv zemlje potiče od albus= bijelo. Naziv Shqipëria=
šćiprija dobija u tursko vreme, a znači „zemlja orlova“. Albanci su
mlada nacija, do 14 godina je 20% stanovništva, a do 24 godine
još 20%.Problemi zemlje su: velika nezaposlenost, organizirvani
kriminal (droga!) i korupcija. Ima lijepu obalu i turizam je jedna od
glavnih privrednih grana. Preovlađuju muslimani 70%, pa
pravoslavci 20% i katolici10%.
Vozimo se pored rijeke Škumbe (Shkumbini) koja dijeli Albaniju na
dva jednaka dijela. Sjeverno živi (ratoborno) pleme Gegi, a južno
od Škumbe (miroljubivije) pleme Tuski. Često viđamo bunkere.
Stižemo u Tiranu, grad sa 700000 stanovnika.
Tiranu je osnovao 1614.godine osmanlijski general Sulejman-paša,
mada postoje i pomeni o ovom mjestu odnosno o dvorcu Tirkan iz
6.stoljeća, u planini Dajti. Tirana je postala glavni grad 1920.godine.
Zgrada Vlade
Vila Zogu
Simboli prošlih vremena više se ne čuvaju.
Još služe samo za slikanje...
Gradi se nova džamija sa četiri minareta
I Tirana ima sahat kulu (izgrađena 1830. godine)
Katolička crkva Sv. Pavla (najveća crkva u Tirani, završena
2001. godine).
Gradom dominiraju Skenderbegov trg i spomenik Skenderbegu
na konju. Znamenitosti Tirane su i Ethembegova džamija (čiju gradnju
je beg Mola započeo 1789. a njegov sin Hadži Ethem beg, praunuk
Sulejman paše, završio 1821.g.), kula sa satom. U Tirani je sjedište
arhiepiskopije kanonski priznate albanske Pravoslavne crkve.
Bunkeri su sada posebna zanimljivost.
Nisam upamtila što je ova zgrada, ali je zanimljiva.
Američka ambasada
Grad je sređen i čist. Sa starim prijateljem, prvim nefrologom
Albanije, pijem kavicu pored ostataka tvrđave. Alketa kaže da
se Albanci smatraju potomcima starih Ilira, ali da za to nisu
nađeni pravi dokazi.
Kasnije će nam pokazati prelijepo uređen tržni centar Toptani
kakav mi nemamo.
Nisu me zanimale firmirane marke nego pokušaj da sa 6. kata
uradim panoramske fotografije Tirane. Da su stakla češće prana,
snimak bi bio bolji.
Pa, Tirana je premašila sva naša očekivanja.
Doći ćemo ponovo. Alketa reče da onda baš kod
tvrđave trebamo doći na ručak :)
Prespansko jezero je na tromeđi Grčke, Albanije i Makedonije. Nalazi
se na južnoj strani Prespanske kotline između planina Galičica i Baba.
Od ukupne površine - 273 km2, 190 km2 pripada Makedoniji,
84,8 km2 Grčkoj i 38,8 km2 Albaniji. Najveći grad u ovom području
je Resen, na makedonskom delu jezera. Najveća dubina jezera je 54 m.
Zbog rijetkih i endemskih vrsta flore i faune područje Prespanskih jezera
proglašeno je za transnacionalni park prirode 2000 godine.
Plaža na Prespi, u mjestu Pretor, restoran „Galaxy“ sa vrhunskom
uslugom, naše društvo za ručkom uz vrhunsku bijelu muskat tamjaniku
"Dalvina". Nacionalni specijaliteti: pohana riblja ikra, čorba od ikre,
pileća šnicla u sosu, poslastica: šeken para (urmašica).
Voda je topla, neki su se i okupali u jezeru,
a neki samo smočili noge.
Opet mala pauza od makedonskih priča, uz tekuća dešavanja.
Društvo književnika Beograda predstavilo je kolegama po peru
treći broj svog novog časopisa "Beogradski krug kredom".
Časopis sada nosi novi logo sa simbolima Beograda,
kreaciju poznatog slikara Stanka Janjuševića.
U predstavljanju časopisa "Beogradski krug kredom" učestvovali su
autori zastupljeni u časopisu, a veče su vodili predsjednik i sekretar
Društva, Zoran Ilić i Anka Stanojčić.
Ovog puta časopis otvara naš renomirani pjesnik
Dušan D. Živančević, jedan od osnivača Društva
književnika Beograda.
Zoran Ilić je pročitao ponešto od priloga Jelene Pavlović,
Vere Pavlović i Sime Vasića.
Jagoda Nikačević nas je zaintrigirala pričom "Parking".
Ljiljana Šarac je pročitala dio recenzije njenog novog
romana "Starija".
Ivan Despotović je predstavio "Kroki jedne duše",
osvrt na poeziju Danijela Đukića.
Zoran Škiljević, naš urednik za prozu, pročitao je osvrt
na njegov novi roman "Do obala Goe".
Anka Stanojčić je govorila o promociji 6. broja časopisa
"Beogradske balkanske vertikale" u okviru DKB kronike.
Srđan Simeunović Sendan je govorio o svojoj novoj
knjizi "Balkanski trougao" kroz aforizme:
"-Političari ne shvataju aforizam. oni žive u njemu.
-Nekad su psihopate glumile kraljeve u ludnici,
danas, na najvišim državnim instancama.
-Prolasili su me za državnog neprijatelja br.1
Hvala im na poverenju!
-Upoznao sam vlast. još sam pod terapijom.
-Izbori su bili fer i pošteni. Ne treba ih više ni organizovati.
-Ako preživiš ženu, tvoj je celi Svet - sine moj!
Anka Stanojčić je obavijestila prisutne o prethodnom
prijemu novih članova u Društvo književnika Beograda.
U diskusiju su se uključili Slađana Belko, Miloš Nastić
i Olivera Milojković.
Milivoje Jozić je "začinio" veče svojim odličnim aforizmima.
Na sljedećem sastanku upriličit ćemo svečani prijem šest
novih članova Društva književnika Beograda. U toku je
obrada materijala za četvrti broj časopisa.
„Heraclea lyncestis. (Herakleja Linkestis) je antički grad koji se nalazi
na južnoj periferiji grada Bitole. Ime nosi po Heraklu, mitskom junaku
makedonske dinastije Agreadi, koji su dobili ime po kraju u kome su
vladali (Linkestida).
Zbog dobrog strateškog položaja, Herakleja se razvila u veći trgovački
i saobraćajni čvor na značajnom putu Vija Ignacija (lat. Via Egnatia)
koji je povezivao Drač i Bosfor (grad Konstantinopolj).“
"Grad je bio osnovan u predrimskom periodu, najverovatnije za vreme
makedonskog kralja Filipa II. Za to vreme bilo je izgrađeno nekoliko
tvrđava za lakše kontrolisanje makedonskog carstva.
Nakon Makedonaca, Herakleja je potpala pod rimsku vlast. Tada je
u vremenu od prvog do četvrtog stoljeća naše ere, doživjela i najveći
uspon."
Na zapadnoj strani je bila episkopska rezidencija sa prelijepim podnim
mozaikom u 14 nijansi.
.
Treba doručkovati, pa krenuti u obilazak Bitole.
Odličan vodič Goran pred hotelom Epinal vodi nas u razgledanje.
Bitolja- Bitole. Izlazimo na Širok sokak.
Pokazuje nam balkon gdje je živjela prva ljubav Kemala Ataturka
(koji se ovdje školovao), grčka Jevrejka Eleni Karinte.
To su balkanski Romeo i Julija. Njen otac je bio protiv veze,
ona se nikad nije udala, on se ženio, a poslije joj je slao pomoć.
Dom kulture. Narodni teatar.
Sunčani sat Panta rei.
Milton Manak, koji je donio prvu kameru na Balkan.
Ovdje se održava filmski festival. Ispred doma kulture
poglede privlači zaštićeno drvo- molika.
Katolička crkva „Presveto srce Isusovo“
u neogotičkom stilu.
U Bitoli su otvarana konzularna predstavništva u Širokom sokaku.
U 19. stoljeću Bitolu su zvali gradom konzula mode i klavira.Tada je bilo
3000 klavira u Bitoli, svaka imućna porodica ga je imala.
Trg magnolija (drugi po veličini, nazvan je po cvijeću u staroj čaršiji)
sa fontanom, spomenikom Filipu II, saat kulom i džamijom.
Saat kula je izgrađena 1830, u malter je ugrađeno 60000 jaja.
Niža je od obližnje dve džamije, tako se moralo graditi u turska vremena.
Isak džamija, djelo čuvenog Mimara Sinana,
jedna je od najstarijih, sada obnovljena.
Restoran „Grne“ na Širokom sokaku.
Crkva Sv. Dimitrija iz 1830. godine, sa jednim od najdužih ikonostasa
u bivšoj Jugoslaviji (ne smije se slikati), ukopana je u zemlju da bude
niža od džamija. Izgrađena je za samo 4 mjeseca od donacija svih
Bitoljana, bez obzira na vjeru. Posvećena je Sv. Dimitriju Solunskom.
Prelazimo most na rijeci Dragor.
Stara čaršija- Bitola je na trgovačkom putu Via egnatia i jedan od
najvećih bazara je bio bitolski. Prelazimo most na rijeci Dragor. Ulazimo
u staru čaršiju, koja je zlatni period imala u 18.i 19.veku, sa 2500
dućana u 30 malih bazara.
Stara čaršija, vjerovali ili ne, počinje Dalmatinskom ulicom.
U staroj čaršiji Bitole nalazi se Dječja likovna galerija Monmartre
gdje se 37 godina održava međunarodna likovna kolonija.
Djeca iz cijelog svijeta crtaju staru gradsku arhitekturu. Kolonija je
ušla u Ginisovu knjigu rekorda 1996.godine kad je na otvorenom
izloženo 350000 radova.
Divimo se izuzetnim radovima mladih umjetnika, od 4-17 godina,
iz cijelog svijeta.
Najviše me impresionirala Piatra Nizamt iz Rumunjske, dok je
slikala sa 16 i 17 godina. Još će se čuti za nju!
Silazimo s Kajmakčalana i odmaramo se u restoranu "Karamicos"
Evo nas opet u Makedoniji. Svuda su polja duhana, po kojima
je Prilep čuven.
Duhan se posvuda suši.
U daljini vidimo Prilep, manastir Sv. Arhangela i Markovi kuli.
Obilazimo Naučni duhanski institut.
Prilep: Razgledamo staru prilepsku čaršiju i saat kulu koja je žila
kucavica čaršije (mehanizam sata donesen je iz Beča). Kažu da je
to sat koji otkucava uzdahe za prolaskom vremena. Spomenik
Marku Kraljeviću. Blizu je džamija iz 1475 godine, prva sa dva
balkona na minaretu.
Stižemo po kiši u Kruševo, na padinama planine Babe,
grad na najvišoj nadmorskoj visini u Makedoniji (1350 m nadmorske visine),
prvi etno grad u Europi.
Posjetit ćemo grob i spomen muzej Todora- Toše Proeskog.
Vrijeme je za aforizme. Na sastanku Društva književnika Beograda
u Gradskoj Biblioteci Đorđe Jovanović, ul. Zmaj Jovina br. 1,
upoznali smo kolege po peru s novom knjigom Srđana Simeunovića
Sendana BALKANSKI TROUGAO ( izabrani aforizmi u tri knjige i
poneki stih). Kao u bermudskom trouglu, i u balkanskom se dešavaju
neobjašnjive pojave, pa je o tome Sendan progovorio na svoj
originalni način. Vjeran sebi, kombinirao je na korici ćirilicu i latinicu.
Promociju je vodila sekretar Društva književnika Beograda,
Anka Stanojčić.
Veče je otvorio predsjednik Društva književnika Beograda,
Zoran Ilić.
Autor Srđan Simeunović Sendan pogostio nas je
sa desetak aforizama.
Književnik Vitomir Teofilović govorio je o knjizi i stvaralaštvu Sendana.
Anka Stanojčić je pročitala bogatu književnu biografiju Srđana
Simeunovića Sendana.
Kad gitara nije slušala, Sendan je nastavio s aforizmima.
Društvo književnika Beograda objavljuje dva časopisa. Prvi,
časopis "Balkanske vertikale", promijenio je naslov i sada se zove
"Beogradski balkanski trougao". Promocija sedmog broja održana
je u nastavku književne večeri.
Predstavljanje je vodio glavni urednik časopisa, Srđan
Simeunović Sendan
Prvo su govorili gosti satiričari: Seladin Pavlović,
Mirko Stojković i Senahid Nazirević.
Nastavili su autori zastupljeni u časopisu: Vasa Radovanović,
Zoran Ilić, Anka Stanojčić, Stanko Janjušević.
Nadalje su se predstavili Vjera Raičević, Dušan Živančević,
Slavka Staničić, Miloš Nastić.
Sendan je čitao radove nekih odsutnih pisaca predstavljenih u
časopisu, kao Duke Veljković i Blagice Antić.
Sljedeća je promocija časopisa "Beogradski krug kredom"
Nastavlja se hodočašće senima davno palih za Srbiju.
Polažemo vijenac na (Srpsko) Vojničko groblje u Bitoli. Ovdje su
sahranjena 1724 vojnika koji su izginuli u borbama oko Crne reke
i Bitole 1916. godine.
Pred nama se pojavio proplanak s potresnim prizorom: bez drveća
da baca hlad, sa tek posađenim čempresima, između bezimenih
željeznih križeva pobodenih u zemlju ofarbanih u boje jugoslavenske
zastave junacima umrlih od rana, od gladi za Srbiju... koji su
sada samo brojevi?
Položili smo vijenac i odšutjeli... zahvalnost i poštovanje
bar će od nas dobiti...
Ulazimo u Bač. Poslije borbi na Kajmakčalanu, tu se nalazilo sjedište
Vrhovne Komande u kome je boravio i regent Aleksandar.
Ulazimo u selo Dobroveni. Ovdje je bila raspoređena Prva armija.
Tu se nalaze dvije parcele sa grobljima (sa 69 i 434 sahranjena
vojnika) i sa po jednim centralnim spomenikom.
Penjemo se u selo Skočivir, mjesto pored Crne reke, gdje je bila
kasarna. Sahranjena su 654 srpska vojnika. Groblje se ne održava
i zaraslo je u korov. Spomenici-podsjetnici, teški, od kamena, koje
su, po završetku Prvog svetskog rata, do Skočivira na taljigama
vukli očevi, braća, šuraci iz Srbije..., da ih u ovom dalekom selu
u koje će tko zna kada i da li uopće ponovo kročiti, postave iznad
glava svojih najbližih.
Penjemo se naporno na kotu 10-50, najvažniju stratešku točku,
gdje se još vide rovovi.
Tu je stala linija Solunskog fronta. Neopravdano i predugo.
Prelazimo u Grčku. U selu Banjica (/Vevi) Izletnik se poklonio spomeniku
Drinskoj diviziji, očistio okolinu, ostavio lovorov vijenac zahvalnosti!
Kajmakčalan („bijeli vrh“) je vrh planine Nidže ili Voras. Terenskim
vozilima penjemo se sve više. Dolje ostaje Ostrovsko jezero.
Obilazimo spomen crkvu Sv. Ilije na vrhu 2528 m. Održavamo
parastos izginulim junacima.
U crkvi Svetog Ilije na vrhu Kajmakčalana je urna u kojoj je bilo srce
Dr Archibald Reisa-a, švicarsko-njemačkog naučnika i oca forenzike,
koji je nastojao da svijetu privuče pažnju na stradanje srpskih civila
tijekom Velikog rata.
Izletnik se poklonio senima srpskih junaka poginulih na Kajmakčalanu
1916. godine u ljeto 2016. godine, povodom stogodišnjice proboja
Solunskog fronta. Tada je izletnica Anka Stanojčić palom junaku
posvetila pjesmu Kajmakčalanska uspavanka, koja je prvi put pročitana
tamo gdje je i nastala, nad spomen konsturnicom na bijelom vrhu,
Kajmakčalanu, 30.8.2018.
Izletnik kreće na hodočašće povodom stogodišnjice završetka 1.svetskog
rata na kojem će položiti vijence na sedam vojničkih grobalja. Na putu će
posjetiti i neke gradove u Makedoniji, Grčkoj i Albaniji.
Na spomenu kosturnicu srpskih vojnika poginulih u Bregalničkoj
bici 1913. godine tokom Drugog balkanskog rata u selu Dolno
Karaslari kod Velesa u Makedoniji nas troje Izletnika polaže
venac. Kapela sa kosturnicom podignuta je između 1928. i 1930.
godine po projektu Vladimira Devića Spomen kosturnica je
kasnije posvećena i svim drugim poginulim i umrlim srpskim
vojnicima u ratovima od 1912-1918. godine.
Kapelu sa kosturnicom u selu Udovo projektirao je Momir Korunović.
Podignuta je 1934. godine u spomen na 261 regruta, ubijenog na Veliki
Petak 1915. godine od strane bugarskih trupa. Penjemo se 111 stepenika
da položimo vijenac Izletnika.
Nastavljamo u Demir Kapiju, u vinariju Kraljica Marija osnovanu
1924. (sada vinarija „Queen Maria“). Obilazimo vilu kraljice Marije
Karađorđević, koja još nije obnovljena.
Slijedi degustacija 4 vina (sovinjon, safir- plave boje, roze „Memento“
i crveno „Ravin“) i gala ručak u dan pre otvorenom novom restoranu.
Odmor dobijamo tek navečer. Sljedeća tri dana baza će nam biti
Bitola, hotel "Epinal".
Podesilo se da sam već planirala veliko putovanje u Makedoniju,
Grčku i Albaniju i da sam se trebala vratiti kući tri dana uoči svadbe
u Ohridu. Tehnički bi bilo neizvedivo da se vraćam pa opet putujem
na Ohrid, te sam ispratile izletnike i ostala još četiri dana.Tako sam
dočekala da vidim kako Lihnida kajče veslaše.
Vjenčala se u crkvi koja dominira pogledom na stari Ohrid,
Sv. Jovan Kaneo.
Katamaranom umjesto kajčetom veslala je do Biljaninih izvora.
Tamo nije platno belila, nego prvi mladenački ples otplesala...
...i mladenačku tortu rezala (iza nje su Biljanini izvori).
Svatovi i mladenci su se veselili i plesali, igrali...
Nama je ostalo da se veselimo i uživamo u pogledu na naše lijepe
mladence. Mnogo godina ljubavi i sreće da im poželimo!
(Fotografije: Petar Boev, Ljiljana Lambić i Anka Stanojčić).
Dugo se nismo smijali. Euro se odmara, a ja se zabavila
slovima. Malo smijeha ovog vikenda, može?
U nekoj župi došlo do promjene župnika. Prilikom primopredaje
župe, stari je župnik kazao novomu da su župljani mladi, da
daruju novca i više nego što treba, da redovito idu na Svete mise,
ali i da mu nije jasno zašto u deset godina župnikovanja nije
prodao niti jednu jedinu Bibliju.
Njihov je razgovor čuo župljanin mucavac i evo ti njega kroz tri
dana kod novoga župnika:- Oooče, ja bih kupio pppet Bbbiblija!
Župnik mu ih radosno proda. Kroz pet dana mucavac ponovno
ode ka župniku i kupi novih pet Biblija. Župniku bi to sumnjivo,
no odluči ga pitati kad sljedeći puta dođe.
Za pet dana dođe opet mucavac. Župnik ga upita: -Moj prethodnik
nije prodao niti jednu jedinu Bibliju a ti si ih već prodao deset i
uzimaš ih još. Kako to?
Mucavac će na to: -Ja ih pppitam, hoće li kupppiti Bbbibliju ili
žele da im ju pppročitam!
-Zašto u Bosni nema AIDS-a?
-Zato što je to bolest 21. stoljeća!
Vrati se Lala iznenada kući i zatekne Sosu u krevetu s nekim muškarcem.
Kad vide Lalu, švaler zgrabi odjeću i pobjegne glavom bez obzira.
Lala će na to uvrijeđeno:-Au, Soso, kakav nekulturan tip! Ni meni
zdravo, ni tebi fala.
Upita jedan umišljeni doktor svoga novog pacijenta:
- Prije nego ste došli do mene, jeste li bili kod nekoga drugoga?
- Pa...bio sam kod apotekara u ljekarni..
- I, kakvu vam je glupost preporučio?
- Da dođem k Vama.
Zaustavio policajac pijanog Muju i kaže mu:
- Ne rade vam svjetla, izađite iz auta!
A na to će Mujo:
- Ako izađem, opet neće raditi...
Baka kupila bikini, ali se vraća u butik poslije pet minuta.
- Želim da vratim gornji dio.
- Zašto, šta nije u redu?
- Pa sve može da mi stane u donji!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.