Marketing
Stazama poštovanja
Nastavlja se hodočašće senima davno palih za Srbiju.
Polažemo vijenac na (Srpsko) Vojničko groblje u Bitoli. Ovdje su
sahranjena 1724 vojnika koji su izginuli u borbama oko Crne reke
i Bitole 1916. godine.
Pred nama se pojavio proplanak s potresnim prizorom: bez drveća
da baca hlad, sa tek posađenim čempresima, između bezimenih
željeznih križeva pobodenih u zemlju ofarbanih u boje jugoslavenske
zastave junacima umrlih od rana, od gladi za Srbiju... koji su
sada samo brojevi?
Položili smo vijenac i odšutjeli... zahvalnost i poštovanje
bar će od nas dobiti...
Ulazimo u Bač. Poslije borbi na Kajmakčalanu, tu se nalazilo sjedište
Vrhovne Komande u kome je boravio i regent Aleksandar.
Ulazimo u selo Dobroveni. Ovdje je bila raspoređena Prva armija.
Tu se nalaze dvije parcele sa grobljima (sa 69 i 434 sahranjena
vojnika) i sa po jednim centralnim spomenikom.
Penjemo se u selo Skočivir, mjesto pored Crne reke, gdje je bila
kasarna. Sahranjena su 654 srpska vojnika. Groblje se ne održava
i zaraslo je u korov. Spomenici-podsjetnici, teški, od kamena, koje
su, po završetku Prvog svetskog rata, do Skočivira na taljigama
vukli očevi, braća, šuraci iz Srbije..., da ih u ovom dalekom selu
u koje će tko zna kada i da li uopće ponovo kročiti, postave iznad
glava svojih najbližih.
Penjemo se naporno na kotu 10-50, najvažniju stratešku točku,
gdje se još vide rovovi.
Tu je stala linija Solunskog fronta. Neopravdano i predugo.
(Nastavit će se)
Post je objavljen 20.09.2018. u 06:07 sati.