Let lastavica

20.09.2018., četvrtak

Stazama poštovanja

Nastavlja se hodočašće senima davno palih za Srbiju. Polažemo vijenac na (Srpsko) Vojničko groblje u Bitoli. Ovdje su sahranjena 1724 vojnika koji su izginuli u borbama oko Crne reke i Bitole 1916. godine. Pred nama se pojavio proplanak s potresnim prizorom: bez drveća da baca hlad, sa tek posađenim čempresima, između bezimenih željeznih križeva pobodenih u zemlju ofarbanih u boje jugoslavenske zastave junacima umrlih od rana, od gladi za Srbiju... koji su sada samo brojevi? Položili smo vijenac i odšutjeli... zahvalnost i poštovanje bar će od nas dobiti... Ulazimo u Bač. Poslije borbi na Kajmakčalanu, tu se nalazilo sjedište Vrhovne Komande u kome je boravio i regent Aleksandar. Ulazimo u selo Dobroveni. Ovdje je bila raspoređena Prva armija. Tu se nalaze dvije parcele sa grobljima (sa 69 i 434 sahranjena vojnika) i sa po jednim centralnim spomenikom. Penjemo se u selo Skočivir, mjesto pored Crne reke, gdje je bila kasarna. Sahranjena su 654 srpska vojnika. Groblje se ne održava i zaraslo je u korov. Spomenici-podsjetnici, teški, od kamena, koje su, po završetku Prvog svetskog rata, do Skočivira na taljigama vukli očevi, braća, šuraci iz Srbije..., da ih u ovom dalekom selu u koje će tko zna kada i da li uopće ponovo kročiti, postave iznad glava svojih najbližih. Penjemo se  naporno na kotu 10-50, najvažniju stratešku točku, gdje se još vide rovovi. Tu je stala linija Solunskog fronta. Neopravdano i predugo. (Nastavit će se)

- 06:07 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (26) - Isprintaj - #