Let lastavica

05.10.2017., četvrtak

Nepoznato u poznatom

Jako je teško smisliti još neku destinaciju na kojoj nismo bili. Ali Keti ne bi bila tko jeste kad ne bi i u poznatim destinacijama pronašla nepoznato. Stižemo u Vrnjačku banju na sjevernim obroncima planine Goč. To je zračna oaza sa mineralnim izvorima. Njeni izvori bili su poznati još starim Rimljanima. Povijest korišćenja vrnjačkih mineralnih voda seže u duboku prošlost, o čemu svjedoči pronađeni rimski izvor prilikom kaptaže vrnjačke tople mineralne vode 1924. godine i mnoštvo novčića sa likovima rimskih imperatora. Jedna od velikih prednosti i ljepota Vrnjačke Banje je svakako u tome što ona posjeduje oko 60 ha površine bez saobraćaja. U njoj je moguće iskusiti mir i uživati u prirodnom ambijentu, prostranim zelenim površinama, obroncima Goča prekrivenim stoljetnim stablima i svakako vrnjačkom parku koji dominira banjom i za koga se nadaleko zna. Franz Winter, tada zadužen za mnoge projekte u Vrnjačkoj Banji, dao je svoj doprinos i vrnjačkom parku, kada je 1893. godine napravio nacrte novog parka. U saradnji sa baštovanom Johanom Janučekom on je sagradio prvi staklenik u banji čija je svrha bila uzgajanje sadnica potrebnih za uređenje banjskog parka. Vremenom vrnjački park je nadograđivan, u njemu se prepliću engleski i francuski stil, a nedavno je dobio i nov kutak za odmor, financiran od strane japanske vlade – japanski vrt. U osvit Prvog svjetskog rata zavoljeli su se učiteljica Nada i srpski oficir Relja i jedno drugom obećali. Ali, došao je rat. Relja odlazi u Grčku na ratište. Zbog prelijepe Grkinje u koju se zaljubljuje raskida zaruke sa Nadom. O njegovoj daljoj sudbi legenda ne kazuje ništa, ali zato Nadinu sudbinu zna svaki Banjčanin. Zbog prevelike tuge ona svakim danom kopni i naposljetku umire, mlada i nesretna. Djevojke potresene Nadinom sudbinom, u želji da sačuvaju svoju ljubav, na lokote ispisuju svoja imena i imena svojih dragana i vezuju za ogradu mosta koji je bio omiljeno sastajalište Nade i Relje, a ključeve simbolično bacaju u rijeku. Došli su novi ratovi i nova stradanja. Priča je bila zaboravljena a običaj djevojaka da „vezuju" svoju ljubav se izobičajio. Sve dok Desanka Maksimović, po pričanju starih mještana, u jednoj od mnogih posjeta Vrnjačkoj Banji nije saznala za ovu tragičnu priču i inspirirana njome napisala jednu od svojih najljepših ljubavnih pesama: Molitva za ljubav. Iako smo skloni zaboravu ova priča ipak nije zaboravljena; Da bi produžili njen život mladi parovi su nastavili tradiciju „vezivanja" svoje ljubavi, a most nazvali Most ljubavi. Dosad nije bilo organiziranih tura obilaska starih banjskih vila, a sada je Keti to zatražila i vodič Natalija vodi nas u obilazak sa inspirativnom pričom o vilama iz perioda baroka, neoklasicizma, moderne i narodnog graditeljstva. Od preko 200 banjskih vila obišli smo 22. O tome ćemo u sutrašnjem postu. Nastavljamo u vinariju Grabak. U otvorenom paviljonu probamo bijelo bino Bela paunica, souvignon, roze i crni cabernet Siva vrana. Ručamo fino predjelo, teletinu i jagnjetinu ispod sača. Obilazimo kompleks vinarije: vinograd, vinariju, terene za tenis, bazene, igrališta. Obilazimo obiteljski rasadnik Manojlović u selu Stopanja, sa mnogo kalemljenih biljaka, mediteranskim rastinjem, četinarima, bonsai vrstama A o banjskim vilama ćemo pričati sutra.

- 06:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (42) - Isprintaj - #