Marketing
Nepoznato u poznatom
Jako je teško smisliti još neku destinaciju na kojoj nismo bili. Ali Keti ne
bi bila tko jeste kad ne bi i u poznatim destinacijama pronašla nepoznato.
Stižemo u Vrnjačku banju na sjevernim obroncima planine Goč.
To je zračna oaza sa mineralnim izvorima. Njeni izvori bili su
poznati još starim Rimljanima. Povijest korišćenja vrnjačkih mineralnih
voda seže u duboku prošlost, o čemu svjedoči pronađeni rimski izvor
prilikom kaptaže vrnjačke tople mineralne vode 1924. godine i
mnoštvo novčića sa likovima rimskih imperatora.
Jedna od velikih prednosti i ljepota Vrnjačke Banje je svakako u tome
što ona posjeduje oko 60 ha površine bez saobraćaja. U njoj je moguće
iskusiti mir i uživati u prirodnom ambijentu, prostranim zelenim
površinama, obroncima Goča prekrivenim stoljetnim stablima i svakako
vrnjačkom parku koji dominira banjom i za koga se nadaleko zna. Franz
Winter, tada zadužen za mnoge projekte u Vrnjačkoj Banji, dao je svoj
doprinos i vrnjačkom parku, kada je 1893. godine napravio nacrte
novog parka. U saradnji sa baštovanom Johanom Janučekom on je
sagradio prvi staklenik u banji čija je svrha bila uzgajanje sadnica
potrebnih za uređenje banjskog parka. Vremenom vrnjački park je
nadograđivan, u njemu se prepliću engleski i francuski stil, a nedavno
je dobio i nov kutak za odmor, financiran od strane japanske vlade – japanski vrt.
U osvit Prvog svjetskog rata zavoljeli su se učiteljica Nada i srpski
oficir Relja i jedno drugom obećali. Ali, došao je rat. Relja odlazi u
Grčku na ratište. Zbog prelijepe Grkinje u koju se zaljubljuje raskida
zaruke sa Nadom. O njegovoj daljoj sudbi legenda ne kazuje ništa,
ali zato Nadinu sudbinu zna svaki Banjčanin. Zbog prevelike tuge
ona svakim danom kopni i naposljetku umire, mlada i nesretna.
Djevojke potresene Nadinom sudbinom, u želji da sačuvaju svoju
ljubav, na lokote ispisuju svoja imena i imena svojih dragana i
vezuju za ogradu mosta koji je bio omiljeno sastajalište Nade i Relje,
a ključeve simbolično bacaju u rijeku. Došli su novi ratovi i nova
stradanja. Priča je bila zaboravljena a običaj djevojaka da „vezuju"
svoju ljubav se izobičajio. Sve dok Desanka Maksimović, po pričanju
starih mještana, u jednoj od mnogih posjeta Vrnjačkoj Banji nije saznala
za ovu tragičnu priču i inspirirana njome napisala jednu od svojih
najljepših ljubavnih pesama: Molitva za ljubav. Iako smo skloni
zaboravu ova priča ipak nije zaboravljena; Da bi produžili njen
život mladi parovi su nastavili tradiciju „vezivanja" svoje ljubavi,
a most nazvali Most ljubavi.
Dosad nije bilo organiziranih tura obilaska starih banjskih vila,
a sada je Keti to zatražila i vodič Natalija vodi nas u obilazak sa
inspirativnom pričom o vilama iz perioda baroka, neoklasicizma,
moderne i narodnog graditeljstva. Od preko 200 banjskih vila
obišli smo 22. O tome ćemo u sutrašnjem postu.
Nastavljamo u vinariju Grabak. U otvorenom paviljonu probamo
bijelo bino Bela paunica, souvignon, roze i crni cabernet Siva vrana.
Ručamo fino predjelo, teletinu i jagnjetinu ispod sača. Obilazimo
kompleks vinarije: vinograd, vinariju, terene za tenis, bazene, igrališta.
Obilazimo obiteljski rasadnik Manojlović u selu Stopanja, sa mnogo
kalemljenih biljaka, mediteranskim rastinjem, četinarima, bonsai vrstama
A o banjskim vilama ćemo pričati sutra.
Post je objavljen 05.10.2017. u 06:00 sati.