Normativna obmana

U Saboru su danas raspravljene izmjene Kaznenog zakona. Povećava se trajanje zatvorske kazne za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, kako se to službeno naziva. Radi se zapravo o povećanju kazni za one koji namjerno izazivaju požare, a sve kao posljedica kornatske vatrogasne tragedije.
Ta iluzija da će se neki problem u društvu riješiti tako da se promijeni zakon, obično se naziva normativnim optimizmom, ali u ovom se slučaju zapravo radi o normativnoj obmani ili, jednostavnije rečene, o izvlačenju od odgovornosti putem promjene zakona.
Nikako da se shvati da je problem veći i složeniji i da ga se nikako neće riješiti povećanjem zapriječenih kazni u Kaznenom zakonu. Kornatska je tragedija pokazala da sustav zaštite i spašavanja ne valja, otkrila je da se na čelu službe nalazi nesposobnjaković koji je nabavljao aute i namještaj umjesto opremu za spašavanje, a da je tamo doveden po tko zna kakvoj stranačkoj vezi. Vatrogasna služba djeluje u okviru MUP-a, a našem vrlom ministru ne pada na pamet da prihvati političku odgovornost za očite propuste u sustavu kojega je čelni čovjek. Umjesto da duboko i temeljito analizira cijeli taj sustav i umjesto da barem pokuša otkloniti propuste u njemu, Vlada predlaže povećanje kazni za piromane i misli da je time riješila problem. Nedovoljno, naivno i neodgovorno.
Podsjeća me to na način na koji ta ista Vlada rješava problem stradalih u prometu. Uvela je odredbu o 0,00 promila, drastičnu i nepopularnu mjeru i sada mirno spava dok istodobno na cestama gine sve više i više ljudi. Ove ih je godine, unatoč toj mjeri, poginulo znatno više nego prošle. Ovoga ljeta u Velikoj Gorici u jednoj takvoj prometnoj nesreći poginula je mlada djevojka Ružica Pavić kada je na njezin auto u divljoj vožnji naletio sin nekog tamo velikogoričkog tajkuna, naravno, potpuno pijan. A taj isti mladić je prije tog ubojstva već skupio nekih dvanaest prijava zbog prometnih prekršaja, njih valjda sedam zbog vožnje u pijanom stanju i vožnje s oduzetom dozvolom. I ja se sada pitam, ma kako netko može biti tako naivan ili tako neodgovoran da može misliti kako je učinio dovoljno time što je donio odredbu o 0,00 promila pa smatra kako se tu više nema što dalje učiniti i stvarno ne čini ništa. Baš ga briga što je prometnih nesreća i mrtvih u njima sve više i više.
Svi oni koji vjeruju da ova Vlada radi dobro, sada konačno mogu biti mirni. Povećane su kazne za piromane pa na godinu vjerojatno neće biti nikakvih, a pogotovo namjerno izazvanih požara.

Smjene i strah

Na HRT-u smjene. Velika metla u širokim zamasima čisti lijevo i desno. Najprije su odletjeli ravnatelji Radija i Televizije, onda direktori programa, pa urednici Informativnog programa, a sad se metu novinari. Direktorima je njihov četverogodišnji mandat još trajao, ali je novi glavni ravnatelj od njih zatražio mandate na raspolaganje i kad su mu ih oni ponudili, predložio je umjesto njih druge. Dakle, jednostavnije rečeno, smijenio ih je.

Ne mislim, naravno, da je netko pretplaćen na neko radno mjesto i posve je normalno da se oni koji su se umorili zamijene svježijima i inventivnijima, ali se, nažalost, ne mogu oteti dojmu da se kod tih smjena nije dovoljno vodilo računa o stručnosti i sposobnosti izabranih. Isto tako sumnjam u dobre namjere kod tako brojnih smjena podređenih urednika i novinara, koje, uz to, nisu uvjerljivo obrazložene. Nepoštivanje mišljenja urednika i novinara prilikom odabira nove urednice Informativnog programa osobito me brine, ne samo zbog načina njezina rada s početka devedesetih, nego i zbog toga što to pokazuje neprihvatljivu bahatost i nepoštivanje onih koji su svojim radom posljednjih godina bitno doprinijeli tome da se HTV iz državne preobrazi u javnu televiziju.

Ta borba za javnu televiziju nije bila ni laka, ni kratkotrajna i, bez obzira na to što svatko od nas ima opravdane i brojne primjedbe na kvalitetu pojedinih emisija, moramo priznati da Hrvatska televizija posljednjih godina nije bila politički svrstana ni na jednu stranu. S jedne je strane bila kritična prema svim političkim strankama i pojedinim političarima, a s druge otvorena prema svima.

Pa, ako je tome tako, a mislim da jest, postavlja se pitanje čemu ovakve korjenite i nagle promjene samo dva mjeseca prije parlamentarnih izbora? Zar se zbilja nije moglo pričekati barem još ta dva mjeseca i dopustiti da ona ekipa koja je tu televiziju pretvorila iz državne, pa i stranačke u javnu, obavi i taj osjetljivi posao praćenja kampanje i samih izbora? Zar je stvarno moguće da će oni isti ljudi koji su devedesetih dovedeni da uspostave televiziju kao propagandni medijski aparat HDZ-a i koji su u tome tada u potpunosti uspjeli, sada ponovno zloupotrijebiti svoje novostečene pozicije u programu da bi se postavili navijački i tako utjecali na birače?

Zbunjuje me još jedna neobična pojava. Potpuni izostanak bilo kakve reakcije same novinarske struke na HRT-u, s izuzetkom Denisa Latina i ne znam jesam li u pravu kad je tumačim kao strah pred novim vodstvom. Strah za radna mjesta, strah za položaje unutar programa, ukratko – strah za egzistenciju.

Ako je išta vrijedno postignuto u razdoblju od 2000.-te naovamo, onda je to gubitak onog strašnog osjećaja straha, straha od tajnih službi, njihova praćenja i prisluškivanja, straha od svemoći političara koji nikome ne odgovaraju ni za što, a rade što im padne na pamet, straha zbog javno izgovorene kritičke riječi. Tog je straha nestalo, postajali smo svakim danom sve normalnije i sve zdravije društvo i bilo bi uistinu strašno da se strah ponovo uvuče u sve nas, a prije svega bi bilo opasno da zbog tog straha zašute novinari i urednici. Oni su posljednjih godina često bili glas savjesti, kritični prema svemu što je bilo društveno neprihvatljivo, osobito ako je dolazilo iz sfere politike i ja ih ovim postom pozivam da se u obranu dostojanstva i profesionalnosti svoje struke uključe istim onim žarom kojim su svojim radom do sada promicali vrijednosti demokracije i otvorenog društva.

Ušutkaju li njih, pitanje je tko je sljedeći na redu.

Neshvatljivo

Dvojica mladića pretukli su nogama trudnicu Renatu Babić, majku šestoro djece nakon čega je ona, od posljedica premlaćivanja, pobacila u bolnici. Napad se dogodio u haustoru kuće u kojoj žena živi u trenutku kad je izišla baciti smeće. Te iste noći, napadači su se vratili do podrumskoga stana i stali lupati po staklu te ga razbili. Šestoro djece probudilo se i doživjelo novi šok nakon onoga kojeg su već pretrpjeli kad su im prebili majku i u njoj ubili dvojicu nerođene braće. Susjedi svjedoče kako su napadači svima poznati kao alkoholičari i izrazito nasilne osobe koje predstavljaju neprestanu prijetnju Hećimovićevoj ulici. Jedan od njih je i nedavno istukao nekog drugog susjeda i to tako da je čovjek završio u bolnici, a drugog također pretukao. Svi ga se, dakako, boje. E, pa, da na svijetu postoje agresivni i k tome neprestano pijani luđaci, to smo znali i protiv te činjenice se vjerojatno teško boriti jer uvijek ima jedan broj ljudi koji su neodgojivi i nepopravljivi ma što im radili, ali da zajednica godinama podnosi teror takvih manijaka, a ne poduzima ništa, to je upravo neshvatljivo. Pa, dobro, što je radila policija koju plaćamo da nas štiti, kad jedan takav kreten može neprestano terorizirati okolinu i kako se uopće moglo dogoditi da nakon što je te večeri udarcima nogama u trbuh trudne žene ubio u njoj začete blizance, bude na slobodi da bi se nesmetano mogao vratiti do njihova stana u pola dva u noći i nastaviti zastrašivati i mučiti tu nesretnu obitelj razbijajući im prozore? Zašto tog nasilnika sud nije već prije smjestio u ustanovu gdje bi se provelo obavezno liječenje od alkohola, zašto nije psihijatrijski vještačen i strpan u ludnicu gdje mu je očito mjesto, zašto policija nije nadzirala njegovo kretanje kad svi znaju da predstavlja neprestanu prijetnju svima oko sebe, zašto, zašto, zašto se moralo dogoditi zlo koje se moglo predvidjeti s matematičkom izvjesnošću.
Po ulicama nam automobilima djecu ubijaju sinovi bogataša koji su prije toga naredali dvadesetak prekršajnih prijava, u haustorima premlaćuju trudnice notorni kriminalci, a sudac u Gospiću izrazito ponižavajući seksualni napad izjednačuje s rukovanjem. DSV šuti, Kirin šuti, Sanader šuti i čini se da je došao posljednji trenutak da građani sami, spontano ili organizirano dignu svoj glas protiv onih koji su apsolutno nesposobni osigurati minimum sigurnosti poštenih i mirnih ljudi.
Ja to činim ovim postom, a pozivam i druge da učine isto, pa kada zatrpamo Internet svojim negodovanjem, svojim krikom pobune, možda ih prisilimo da odstupe kada već ne znaju obavljati posao za koji su plaćeni.

Konačno

Kolega Vuljanić, zastupnik HNS-a, pošten i vrijedan zastupnik, učinio je ono što nisu učinili oni koji su to trebali napraviti davno prije njega. Podnio je kaznenu prijavu protiv Polančeca, Šukera, Kalmete i Čobankovića. Potpredsjednik Vlade i trojica ministara članovi su Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, tog legla kriminala u Hrvatskoj. Povod za kaznenu prijavu nije već otkrivena pljačka i primanje mita u Fondu, za što je ova četvorka trebala snositi barem političku odgovornost i odstupiti sa svojih dužnosti, nego ljetošnji skandal oko pokušaja prodaje KIM-a. Da je ta prodaja temeljito sumnjiva vidjelo se odmah jer je KIM trebala kupiti tvrtka koja na računu ima nekoliko tisuća kuna i pet zaposlenih. Sve bi vjerojatno prošlo bez problema, da se nije umiješala javnost i političke stranke, između ostalih i SDP, koji su upozorili na još jedan pokušaj legalizirane pljačke. Model je jednostavan, gotovo primitivan. Objavi se javni natječaj, pa kad se ponuđači jave, onda ih se pozove da nadopune svoje ponude. Ponude se onda nadopunjavaju i nadopunjavaju sve dok unaprijed određeni kupac, u ovom slučaju tvrtka „Chemoderm“ ne izbije na prvo mjesto. Naravno da je ovakav način vođenja javnog natječaja u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi i naravno da su za legalnost postupka odgovoran Upravni odbor, a njega čine upravo spomenuti ministri.
Dobro, da je ovaj fantastični četverac već trebao odstupiti već sam obrazložio i u jednom od prijašnjih postova; da su sva četvorica lišeni svakog osjećaja odgovornosti jer to nisu učinili, i to je posve jasno, ali da će pokazati toliku dozu drskosti, da i nakon što je otkriven korupcijski skandal u Fondu, nastave s mutnim poslovima, e, pa to je stvarno izvan pameti.
Na potezu je sada Državno odvjetništvo, kojemu je i podnesena kaznena prijava i bit će zanimljivo vidjeti hoće li u tom tijelu skupiti dovoljno snage i hrabrosti da krenu u istragu četvorice moćnika.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv