MALI SUNCOKRET
19.01.2017., četvrtak
Odlasci, dolasci...U devet godina mog „blogovanja“, Amerika ima i trećeg predsjednika. Prema prvom i trećem od njih sam bez emocija, ali ovog u sredini, Baracka Obamu sam jednom dočekala sa suzama sretnicama, sa insertima filma Spikea Leea „ Do the Right Thing“, i velikim nadama. A nakon inauguracije na kojoj su između ostalih po Obaminoj posebnoj želji nastupili i U2 i Mary J. Blige, danima sam slušala meni najdražu izvedbu pjesme „One“, koju su i vrapci na grani dotad čuli s mog bloga. Za osam godina predsjednikovanja, unatoč realnim očekivanjima i velikih i malih njegovih poštovatelja, i unatoč Nobelovoj nagradi za mir, Svijet nije postao bolje i ljepše mjesto za življenje. U višegodišnjem sveopćem kaosu i nesreći mnogih, nade su se istopile, samo se broj prikaza spomenute (meni tužne) pjesme na YT povećao za oko 60 milijuna. Ipak, u neizvjesnosti pred novim i sačuvajbože gorim, i u znak sjećanja što su i mene i mog sina nekad davno s vjerom (i naivno) oblile suze radosnice, ispratit ću Baracka Obamu pjesmom kojom je od srca ovdje, na mom blogu, dočekan. (62.365.094 prikaza) Želim mu svako dobro, i uz žaljenje zbog propuštene prilike, ponovit ću riječi meni jedne veoma drage i kompetentne osobe: „Mislila sam da je on poseban Crni čovjek, a on je bio samo običan američki predsjednik.“ |
Hvala Đorđe! 
