MALI SUNCOKRET
29.09.2015., utorak
S pjesnicima, imenjacima,uz prvu ovojesenju vatru naloženu u tzv. radnoj ili zadnjoj sobi:  Jesenja samoća Sve više sam, sve luđe sam, sve tuđe i sve tužnije, sve tamnije, sve sramnije, sve biva ružnije. Sve hladnije, sve gadnije, sve ledenije, samoća prazna jesenja, a biva sve jesenije. Miroslav Krleža Samoća Svoju snagu prepoznaćeš po tome Koliko si u stanju Da izdržiš samoću. Džinovske zvezde samuju Na ivicama svemira. Sitne i zbunjene Sabijaju se u galaksije. Seme sekvoje bira čistine Sa mnogo sunca, uragana i vazduha. Seme paprati zavlači se u prašume. Orao nikad nije imao potrebu Da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode. Svoju snagu prepoznaćeš po tome Koliko si u stanju Da prebrodiš trenutak, Jer trenutak je teži I strašniji i duži Od vremena i večnosti. Miroslav Antić |
21.09.2015., ponedjeljak
Ups!    * Dodatak: U kasnim popodnevnim satima problem je otklonjen.  Bravo, dig'o se! Meni jako bitna vijest, jer je mogućnost komunikacije putem Skypea najbolji način da zadovoljim neke od ljudskih potreba i održim iz boljih vremena stečene kulturne navike, a da pri tom nemam osjećaj da mi netko, a zna se tko, debelo naplaćuje svaku izgovorenu riječ i nostalgični uzdah, kao nekih prošlih dugih petnaestak godina. |
20.09.2015., nedjelja
Ranjena dunjaJučer:  Danas:  A u međuvremenu: led, tuča, grad ili krupa. Pitam se, kako će na ormar dunja puna rupa... |
19.09.2015., subota
Korisne informacije |
18.09.2015., petak
NA KRAJU DANA, SJEĆANJE |
17.09.2015., četvrtak
S ljudima u nevolji
Stižu nam izbjeglice iz Azije. Koliko će ih doći na vrata naše Domovine ne može se znati.
Nadam se da ćemo ih prihvatiti i dočekati dobrodošlicom kao što to danima čine naši „ne-europski“ susjedi. Vjerujem da nam žica koja bode, suzavac, pendrek i biber sprej neće trebati kao nekim od ključara na vratima Europe. Normalno je da nepoznate ljude koji u velikom broju bježe od ratnih nevolja čekamo sa strepnjom. Ali, u ime naših još nezaboravljenih izbjegličkih i prognaničkih iskustava, uz kruh i krevet, podarimo im i osmijeh na dolasku. Utjeha je to kojom će nas najviše pamtiti, jednom, kada njihova nesreća bude manja ili nekim čudom prođe. Neka tim ljudima u nevolji ova cesta u Kutini bude komadić sreće na dugom i tužnom putu od njihovih Domovina ka nadi, ma gdje ju tražili i našli.  * DODATAK: "U Kutini će u nedjelju, 20. rujna biti lansirana inicijativa "Kufer", dio projekta "Budimo ljudi", čiji je cilj informirati i senzibilizirati javnost, aktivirati građane na djelovanje te u sklopu koje organizatori pozivaju građane na fer odnos prema azilantima i izbjeglicama. *** Kufer, ističu, znači i Kutina i fer odnos prema azilantima i izbjeglicama, ali i simbolizira teški put koji su ljudi u nevolji morali proći u želji da dođu do boljeg života, "jer je onaj koji su ostavili za sobom, stao u jedan Kufer"." * :-)  |
13.09.2015., nedjelja
Svaki dan film jedan
Aloha (2015)
Intouchables (2011) A Little Chaos (2014) Before We Go (2014) Boulevard (2014) Dark Places (2015) Strangerland (2015) Black Or White (2014) Evo nekih od filmova koje sam pogledala u posljednjih desestak dana. Njihova osrednjost, izuzev ovog drugog po redu koji je odličan, poklopila se s mojim osrednjim raspoloženjem, te smo se nekako podnijeli. Kad sahranite prijatelja koji je umro 24 sata nakon uboda stršljena, inače zaštićene vrste, ukoče vam se i misli i prsti, a umjesto koraka ka zrelim jabukama gdje je Njega čekala smrt, ostanete u mjestu, zakočeni. * Ipak... "dodaj svetu malo boje":   p.s. duplo? može |
02.09.2015., srijeda
Onako, usput...sjećam se da sam i prije dvadeset i nešto godina iza premijere filma „Arizona dream“ rekla da mi je ovo skoro k'o ovo. Kako sam o toj premijeri već pisala, kao dodatak davnom postu, prilažem: Sud je ovih dana dokazao da je Goran Bregović plagirao dotičnu pjesmu, te da je isplatio francuskom glazbeniku Enricu Maciasu odštetu u visini od milijun eura zbog korištenja njegove glazbe bez dozvole u filmu “Arizona dream” Emira Kusturice. A svojevremeno je Kusturica u jednoj emisiji na TV B92, što prenosi net.hr, rekao: “Brega je jedan običan lopov, vješt lopov. Ja sam toga postao svjestan onog trenutka kada me nazvao Iggy Pop i rekao mi da kakav je to način da on sudjeluje u glazbi koja već postoji, koja se potpisuje kao autorska, a ukradena je. Evo, Enrico Macias je tužio.“ Razmišljam ovih dana kako se uistinu, neovisno o visini kazne ili „profitu“, osjećaju općenito plagijatori, razno razni lažnjaci i tome slično. Misle li o svom djelu bar na trenutak kao o torbici ili naočalama s placa. Ili im je svejedno, čak i kad ih pravda puževim korakom (ponekad) stigne. Usput se prisjetih tko je nekad davno kod nas pjevao tu istu pjesmu. Pa neka i to ostane ovdje zabilježeno: Alaga Gagić (1939., Derventa - 28. 02. 2015., Zagreb) |
Hvala Đorđe! 
