MALI SUNCOKRET
04.04.2014., petak
Iz knjige:
Krava je usamljena životinja
(izabrane kratke priče), David Albahari, Čarobna knjiga Beograd 2013. (Biblioteka 44°N i 20°E) Zbog kršenja autorskih prava ne smijem prepisati meni posebno dojmljive tri kratke Albaharijeve priče, pa ću ih samo nasloviti i pokušati prepričati: MALA SVETLOST Kako pisac ne zna koliko će trajati „mala svetlost“ koja ga povremeno obasja, on piše brzo. Iz iskustva zna da se ona može ugasiti za nekoliko trenutaka, a ponekad traje čak do točke iza zadnje rečenice onog što je poželio izreći. No, zna se ta svjetlost pretvoriti i u požar i dovesti do dileme da li nastaviti pisati ili stati i spašavati već napisano. ŠTA JE ŽIVOT? Da li je to „bajka“, kako neki kažu, ili je „ispričana kratka priča“, ili „pesma“ ili „sonetni venac“, ili je „sapunska opera“, kako kažu neki drugi. Postoje i oni koji ljutito tvrde da je život „samo jedan aforizam“, ali na pitanje Koji, ne odgovaraju. MUK Dok ne otkopča harmoniku i ne zapjeva svojim „anđeoskim“ hrapavim glasom jedna žena je neprimijećena u prostoriji. Ljepotom svog umijeća zaustavlja uobičajeno ponašanje ljudi: odustaju od jela, pića, drijemanja i ustaju, prateći njenu muzičku priču tišinom i „povijanjem glava“. U ženinoj pjesmi o prošlosti, budućnosti i uspomenama, prepoznaju sebe. Život im tad postaje „pesma“ i kao omađijani, spremni su na primanje oprosta, kletvu i dosuđeno, a kad čarolija utihne, „dobar će biti i muk.“ (Preneseno 31. kol 2010. netoandreotti) |
Hvala Đorđe! 
