IZ ANTIKVARIJATA
subota, 30.08.2008.
BOJE Ljeto me čini slobodnom. Dugi i svijetli dani snaže me mirom, imaginarnim obećanjima, nadom, iluzijom. U sopstvenoj sam ravnoteži, bez straha, sumnje, čežnje, žala za bilo čim... spremna za sebe, za druge, za novo, za pothvat. Sretna... Odlaskom kolovoza moj zaštitni plašt postaje sve čipkastiji, prozirniji, tanji, krhkiji. Ne kažem da ne volim jesen, samo se uvijek pribojavam koja će od mojih vrata odškrinuti. Zato volim rujan, taj međuprostor ismeđu ljeta i jeseni, moje snage i slabosti, žara i iskre, mira i nemira, melatonina i serotonina, mene jake i sićušne, ozarene i sjetne. «Nekako» s jeseni, vraćam se u svoj zagrebački dom. Svjetla velegrada produže mi sve kraće dane, ublaže smjenu boja, prilagode novim mirisima, odlože misao o jeseni. Vrata mojih dubina i težina, čvršće su zatvorena. Brzo stiže...Samo konstatiram. |
< | rujan, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |