MALI SUNCOKRET
26.04.2010., ponedjeljak
BIOLOGIJA MORA I SLOBODNO ZIDARSTVOProljeće je idealno doba za obilaske morskih gradova. Ravnoteža sunca i vjetra čini dugotrajne šetnje planiranim putovima ugodnijim. Jedino što vam može stati na put je, kiša. Kiša koja se dvadeset sati sručila na Zadar, prikovala me za hotel i wellness zabavu, što i nije loše, ali mi je žao. Jer i ovog puta, mnoge zadarske želje su mi ponovo ostale neostvarene. Nikako da upoznam taj grad koliko bih htjela. Nekad davno, zbog prioriteta; pa opet davno zbog dječje igre, sladoleda i premora; pa ratne pauze, pa poslijeratnog uzbuđenja zbog novog viđenja grada...E, ovaj put sam se posvetila samo gradu i zato sam „ljuta“ na kišu, jer me spriječila da ponovo sjednem na mjesto po kojem ću pamtiti ovo proljeće u Zadru. Dugo sam sjedila na zadarskoj promenadi pored skulpture Spiridona Brusine, s pogledom čas u morsku pučinu, čas u zamišljenog čovjeka s bradicom i velikom školjkom smještenom kao bremenom u njegovim na koljena oslonjenim rukama. Osjećala sam se dobro; bila sam mirna i pri svakom okretu prema njemu, činilo mi se kao da ćemo započeti neku dugu priču. Nisam znala tko je; prilazeći, pomislila sam da je ribar ili čovjek zaljubljen u more. Kako je zgrada Filozofskog fakulteta bila za leđima i pravac iz kojeg sam došla, postalo mi je jasno da je pored tog morao biti i značajna ličnost. Da. „U Zadru je 11. prosinca 1845. rođen SPIRIDON BRUSINA, sveučilišni profesor i zoolog. Pučku školu i klasičnu gimnaziju završio je u Zadru, a Filozofski fakultet u Beču. Službu je počeo kao gimnazijski profesor u Zadru i predavao je prirodopis (1867.-1868.), a potom je bio asistent u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu i prvi profesor zoologije na Zagrebačkom sveučilištu. Nakon odlaska u Zagreb osamostaljuje Zoološki odjel, a nešto kasnije i botaničku zbirku Narodnog zemaljskog muzeja. Muzejom je upravljao od 1876. do umirovljenja 1901. godine i pod njegovim je vodstvom Zoološki muzej krajem XIX. stoljeća bio jedan od najuglednijih takovih institucija u Europi. Od 1874. bio je redovni član Akademije tadašnje JAZU. Znanstveno je obradio mnogobrojne životinjske i biljne vrste. Bavio se fosilnim i živućim mekušcima. U njegovu čast nekoliko je vrsta školjkaša po njemu dobilo ime. Prvi je počeo istraživati morsku floru i faunu. U Zadru je 1. srpnja 1868. počeo istraživati morsko dno u gradskoj luci i taj se datum uzima za rođendan hrvatske biologije mora. Objavio je oko 150 djela, rasprava i članaka. Umro je 21. svibnja 1908. u Zagrebu.“ Pronašla sam još zanimljivih podataka: "VELIKA LOŽA STARIH, SLOBODNIH I PRIHVAĆENIH ZIDARA HRVATSKE POVIJEST HRVATSKOG SLOBODNOG ZIDARSTVA 1.3.1894. Zbog nesporazuma u loži Hrvatska vila izabran je novi Starješina Spiridion Brusina (primljen 1870. u loži Cleveland Br. 210 u Chicagu), a Ivan Bojničić izlazi iz lože. Bojničić je loži otkazao gostoprimstvo u svom domu, te je loža privremeno radila u hotelu "K caru Austrijanskom", zatim u prostorijama Prirodoslovnog muzeja, a godine 1895. u domu kipara Pierottia. 1896. Pod pritiskom javnog mnijenja Spiridon Brusina morao se zahvaliti ne samo na starješinstvu lože ("položio je čekić") nego i na sveučilišnoj katedri i na ravnateljstvu prirodoslovnog muzeja, a Starješina lože Hrvatska vila postaje Slavoljub Buljan. Do toga je došlo, jer su urednici "Obzora" objavili podatke i imena članova slobodnozidarske lože "Hrvatska vila"(11.01.1896.)." Još uvijek ne znajući tko je zamišljeni čovjek s pogledom zaronjenim u morske dubine, navratila sam sutradan po malo istog mira i šutnje. Ako me kiša spriječila da sjednem i pravim mu društvo koliko sam željela, nije bar u tom da ga još jednom vidim i pozdravim do nekog novog viđenja. Slike ću, naravno, jednom i priložiti, a u ove kasne sate, neka pjesme.... ********** Tko je kipar i kad je skulptura postavljena, nisam pronašla. |
Hvala Đorđe! 
