četvrtak, 27.09.2007.
Najslabija karika
Vec godinama najuspješniji klub u kratkoj povijesti priznate nam države, Dinamo, pokusava postići europsku ekstazu. Grakću novinari, grakće struka, grakću navijači. Ne žele kao Cezar biti prvi u selu; draže bi im bilo biti zadnji u gradu. Nakon neizbježnog kraha, najelegantnije je krivnju svaliti na nekog Kocha, Schifu ili trenera - jer gdje na argumente više nema odgovora, padaju glave. Zašto Dinamo nije velesila poput Reala ili Intera - ostaje i dalje misterija.
Da li je stvarno tolika katastrofa? Dinamova kasa je puna. Klub u odnosu na ostale hrvatske klubove ne kupuje igrače iz bankrota. Vuče odlične poteze (ma tko je čuo za Eduarda ili Sammira prije nego su došli? Modrića odhebali iz Hajduka?) i pokušava gledati dugoročno. I meni je žao što nismo igrali protiv Reala - to bi bila fešta nogometa u Maksimiru; ali realno, momčad je ograničena. Ne igračima i trenerom, i najboljim navijačima na svijetu. Čak ni upravom. Nego kvalitetom hrvatske lige u kojoj odigraju 2-3 "jake" utakmice po sezoni, i nerealnim i napuhanim očekivanjima javnosti. Ponekad i manjkom sportske sreće. Jedna europska sezona značila bi puno, jer i Eduardo kao neosporna svjetska klasa ima problema s navikavanjem na jake "pitbull" braniče i igru od 93 minute.
Jedno je ostaviti srce 90 minuta na terenu; nažalost drugo je ne biti zakočen. Teško je cijelu godinu igrati sa snom europskih natjecanja; uz malu sportsku motivaciju; jer kada dođu pravi ispiti, ta motivacija djeluje kao uteg.
Kako reče predsjednik Arsenala: Povjerenje se gradi godinama, desetljećima. Ne može veliki klub nastati preko noći. U redu je sanjati, ali ne treba nakon neuspjeha razapinjati :)
ponedjeljak, 24.09.2007.
Papci
"Budala se lako rastaje od svog novca" - nije zalud sjetiti se ponekad. Da je lijepo imati novaca, nije pitanje. Ono što mene muči jest način na koji raspolažemo s njim - u smislu da što ga više gomilamo, to nam postaje bitniji sam po sebi. Na neki način kao da mijenja ono što nam je sreću donosilo dok ga nismo imali toliko. Kao da zaboravljamo da živimo imućnije od skoro 90% svijeta :) Slabo se danas iskreno uživa u nečemu; ne treba zaboraviti činjenicu da smo taj novac zaradili i da treba uživati u plodovima svoga rada. Naravno, kukam jer sam si za to što se napijem često, mogao kupiti stolni nogomet, i guštati daleko više nego u svakoj pivi iznad desete, koja se popije eto zato da se popije. Možda su i godine stigle, pa su neke druge stvari iskočile iz zapećka. Uglavnom, otkada sam raskrstio sa studentskim životom i zaplovio u radničke vode, financijski stojim bolje; kupujem, pomalo guštam ponekad; ali nisam ništa sretniji nego kad sam živio sa minimalnim primanjima. I toga mi je dosta - svečano objavljujem da ću guštati u najljepšim stvarima u životu. Nematerijalnim.
Hebeš opijanje i nekontrolirani shopping. Svima nam treba ljubav ;)
A sad - something completely different!
Sve mi je jasnija Napoleonova izjava u kojoj kaže da je povijest verzija prošlih događaja oko koje su se ljudi usuglasili.
Jedino što se ljudi često ne usuglase pa su članci u trenutno najčitanijoj enciklopediji, wikipediji, pisani na različitim jezicima, ponekad potpuno oprečni. Tako na engleskom možete naći jednu informaciju, na hrvatskom drugu, na njemačkom treću itd. Volio bih da se revizija povijesti ostavi u ruke objektivnih istraživača, kakvim se nadam i sam postati kad se vratim u svoju postojbinu :)
četvrtak, 13.09.2007.
Ako ima toliko...
...zakona... zakonskih tocaka i paragrafa, slova na papiru, kazni, knjiga, odvjetnika, udruga za zaštitu ovoga i onoga; zašto su stupci "crne kronike" puni?
Koliko čitam o neučinkovitosti suda, policije i sličnih nadležnih "organa", stvarno povjerujem da problem leži u definiranju pojmova i sustavu kazni.
Mrkva možda ipak leži u nekom drugom žbunu - imamo mi interne zakone, uklesane negdje u talamusima, primozgovima; samo što se sami ne pridržavamo vlastitih moralnih načela. Radi čega? Lakše je biti zao i neinformiran? Normalno da je lakše biti seljačina. Paradoks vlastitog uma jest da govorimo jedno, radimo drugo a mislimo treće. Možemo to sve pripisati ubrzanoj globalizaciji i lažnoj demokraciji i "slobodi" mišljenja. Činjenica ostaje da su se gnjusne stvari dešavale kroz cijelu povijest ljudskog roda (pogledajmo samo inceste u mitovima, ubojstva, prihvaćene pedofilije u starom Rimu, cijelu krvavu povijest ratovanja i barbarski srednji vijek). Što je to danas toliko drukčije? Apsolutno ništa. I dalje je na snazi prevlast budala, i ignorancija pametnih. Opet je bitnije biti bogat i moćan nego sretan i zadovoljan. Stremljenja su i dalje ista. Slava i novac privlače i zovu kao i govno muhu.
Uglavnom - od onog primata koji je toljagom utučenu ženu vukao za kosu u špilju, postali smo puno sofisticiraniji. Čovjek je bio i ostao ljenčina sa manama koje se ne trudi popraviti.
subota, 01.09.2007.
Nije lijepo smijati se tudjoj nesreci...
..ali ponekad su vijesti stvarno bizarne.
Izbornik srpske nogometne reprezentacije Javier Clemente doživio je u četvrtak navečer u garaži svoje kuće u Saraucu pokraj Bilbaoa nezgodu poskliznuvši se noseći bicikl i nalazi se u bolnici, objavio je u subotu beogradski tisak. Clemente je slomio četiri rebra i ključnu kost, te mu je probijena plućna maramica.
Taj jadni čovjek ili ima garažu na rubu kanjona ili je ovo kao samoubojstvo kad se čovjek izbode 12 puta nožem u leđa i baci se s mosta.
W T F ?!
behold the chicken in human form! :))
U ostalim vijestima:
Jedne švedske novine objavile su karikaturu Muhameda sa psećim tijelom, uz tekst o slobodi govora i vjeroispovjesti.
Pretpostavljam da konkretnu reakciju nećemo dugo čekati. Potpuno sam protiv vrijeđanja tuđih religioznih uvjerenja, te rasnih ili etničkih prepucavanja.
Moram priznati da ne vjerujem u koncept apsolutne slobode. Mora postojati set pravila koji će regulirati količinu gluposti koje mogu proizaći iz mogućnosti da se radi i govori što se hoće. Ljudima ipak na um padaju toliko bizarne i besmislene stvari.
To me opet dovodi do još jedne bitne teme - moći propagande. Cilj je uvjeriti ljude da je baš OVO ono pravo, da je sve drugo loše. Igra se na kartu masovne svijesti koja je često manje inteligencije nego pojedinac.
Generalno razmišljanje je ovakvo - mi ne znamo što je to, ne znamo čemu služi, vjerojatno nećemo to ni koristiti, ako i koristimo bit će to u zanemarivom postotku, ali mi to ŽELIMO SAD I BESPLATNO! I to je naše bogomdano PRAVO! Manje rada, manje znanja, više udovoljavanja sebi, i hop! Na francuskom milijunašu publika pomaže čovjeku i sa 56% sugerira da oko Zemlje kruži Sunce, a ne Mjesec!
Strava jedna.
