"Budala se lako rastaje od svog novca" - nije zalud sjetiti se ponekad. Da je lijepo imati novaca, nije pitanje. Ono što mene muči jest način na koji raspolažemo s njim - u smislu da što ga više gomilamo, to nam postaje bitniji sam po sebi. Na neki način kao da mijenja ono što nam je sreću donosilo dok ga nismo imali toliko. Kao da zaboravljamo da živimo imućnije od skoro 90% svijeta :) Slabo se danas iskreno uživa u nečemu; ne treba zaboraviti činjenicu da smo taj novac zaradili i da treba uživati u plodovima svoga rada. Naravno, kukam jer sam si za to što se napijem često, mogao kupiti stolni nogomet, i guštati daleko više nego u svakoj pivi iznad desete, koja se popije eto zato da se popije. Možda su i godine stigle, pa su neke druge stvari iskočile iz zapećka. Uglavnom, otkada sam raskrstio sa studentskim životom i zaplovio u radničke vode, financijski stojim bolje; kupujem, pomalo guštam ponekad; ali nisam ništa sretniji nego kad sam živio sa minimalnim primanjima. I toga mi je dosta - svečano objavljujem da ću guštati u najljepšim stvarima u životu. Nematerijalnim.
Hebeš opijanje i nekontrolirani shopping. Svima nam treba ljubav ;)
A sad - something completely different!
Sve mi je jasnija Napoleonova izjava u kojoj kaže da je povijest verzija prošlih događaja oko koje su se ljudi usuglasili.
Jedino što se ljudi često ne usuglase pa su članci u trenutno najčitanijoj enciklopediji, wikipediji, pisani na različitim jezicima, ponekad potpuno oprečni. Tako na engleskom možete naći jednu informaciju, na hrvatskom drugu, na njemačkom treću itd. Volio bih da se revizija povijesti ostavi u ruke objektivnih istraživača, kakvim se nadam i sam postati kad se vratim u svoju postojbinu :)
Post je objavljen 24.09.2007. u 11:06 sati.