12

srijeda

studeni

2025

Kad svijet zašuti


Ponekad jutro miriše na početak,
i sve izgleda moguće.
Zrak postane mek, a koraci lagani
kao misao koja zna gdje ide.

Nema obećanja, nema riječi koje traže odgovor —
samo mir što se smješta između pogleda i daha.

Tad svijet zašuti,
i sve boje utihnu u tišinu svjetla.
Srce sluša kako vrijeme diše —
i zna: nije potrebno nigdje stići.

Na prozoru dan se naslanja na vjetar
i nosi sobom tragove svjetlosti.
U tom trenutku sve postaje blisko,
čak i ono što šuti daleko.

U tišini se rađa smisao,
nevidljiv, ali prisutan,
kao sjena svjetlosti što
dotakne lice i zadrhti.

Oznake: #Kad svijet zašuti

komentiraj (5) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.