Nekad me tako osjećaji ponesu dok slike gledam, vratim se u vrijeme, srce leti i lovi na osjećaje a spremam na sigurno sve moje uspomene. Film se vrti, slike i videa idu pričaju razne priče mog života. Toliko svega, druženja.. sloge.. prijateljstva.. srca.. mira.. ljubavi.. nade.. poštovanja i povjerenja.. ma svega kao jedno slikali se i dijelili a tako sitnicama množili. Bilo je skromno ali dijelilo se komadić i sunca i neba kao i sve što treba. Bili smo ono što jesmo, rekla bih manje zahtjevni više jednostavni. Nije bilo bajno ali svakako bolje. Bilo je manje ali smo si bili više. I tako to vrijeme je bilo izvor neke starinske ali vrijedne ljepote i čari, za mene. Bogatstvo jedinstva, gledalo se u čovjeka puninom, ono što je, u svemu u kompletu. Vrijednost a ne vanjština. Mene sve slike vrate u dubinu djetinjstva, rasta, veličinu i puninu godina i svega proživljenog. Punoooooo ljudi, raznolikih ušetali, dijelili, ostali, prošli i oni neki otpali ali to sve s razlogom nisu svi za nastavak mog putovanja.. a oni koji nisu više sa mnom ostali su u srcu i imam ih u svojim slikama, zauvijek. Srce za njih.. Od skoka i pada to je život i svatko nosi neku borbu koja je dio njegovog puta koja ima svega ali tu stajem. Ne želim ulaziti u dubinu. Život i proživljeno je ono što me čini to što jesam a iz dijelova mene crpim teme. Tu sam svijet iza svijeta, daleko a blizu svojih riječi. Letim tamo gdje želim priječi. I skok je blag za blog post letim sad. Nekad letim, nekad padam ali ono nešto u sebi skladam lijepom se nadam. Ne želim ni o čemu već o ljepotama koje nas okružuju. Ono što je teško jača kroz riječ jer u svakom je i tač nježnosti i neki trag nije lako izreč. Plovi time u valovima, nosi ono što gura iz muke u daljine da odu sve gorčine vremena. Već ima pre više svega a i ne želim ništa što me na tu drugu stranu i ovdje vrača. Ima toliko o čemu pisati a meni je to odmor od sivila koje slušamo i svega što pritisak stvara, tu se opuštam, gradim i sebe jačam. Od boli i raznih teškoća ili bitki koje se vode, biram izvor slobode.. Tu sam u bestežinskom stanju, uz neku maštu, rimu i ono što nas poput snova vodi u neke daleke galaksije.. to je ovo naše unutarnje stvaranje kroz riječi. Neka se u mrežu samo biseri i ono rijetko lovi poezijom se glasno stoji. Tamo di ona postoji.
Povremeno se na nešto osvrnem ali to je to.. u strano nekad posrnem, a iz toga izvučem i opet nešto nekad naučim. Gledam sunce tražim cvijet uvijek ljepotu dana. Ono što je za dušu lijek. Biram let.. Tek ono što je ali svoja sam, volim fotografije, u njima i prošlost jedne povijesti, i sadašnjost trenutka. U blogo svijetu tek sam u uglu svog kutka, 6g. stara ali rastem iako još mala. Svaka me osoba obogati a u nečem svom pouku da. Ne otvaram neke teme teške već pišem o onom laganom što volim ja. A moglo bi se o svačem ali ne, to je za relax. Što me diže, ispunjava, veseli.. Blog zato postoji.. a njime i dijeli. Život ima svega a ja volim čokoladu raznoliku i slatkoću meda ubaciti pa nek bude svega.. Tek toliko jer ladice slika bude razna sjećanja u meni, uspomena dugih, raznih, crno bijelih i u boji kao i onih koji su usputni ili stalni uz tebe i dalje postoje. Ima tu razbacanih emocija i od onih koji se trenuci dana čine i boje. Razne su u čovjeku veličine. Biti u vremenu jači, koračati riječju a vidjeti skok dok pišem srce leti u galop. Volim vidjeti svoj korak sutra veći od jučer. I tako kroz tren mene čine sati, dani godine vrijedne u trajanju uspomene. Ono što jesam.. lete slike vjetrom nošene po moru a rečenice ti o meni njišu i novu osobu o nekoj lepršavoj pišu. Malo se
neke crtice gube u nastajanju, nitko opisati ne može fotografije i što se reći hoće. Ostaju osjećaji što u sve to kroče.
Oznake: #albumi vremena
< | listopad, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 06.12.2017 (19:22)
Jednostavna kao more..
Teku moje misli i plove..
Zaronim u svoj svijet, dok nose me struje, tražim u toj dubini sebe kroz bonace i oluje... Dok u ljepoti boja ostajem sva svoja.
Trenutak poezije,
Lete note...
U oku punom ljepote...
Tamo gdje dođu promijene,
slike su uvijek svježe... promjena
nas stvara i mijenja. Čini boljima,
drugačijima... :)) u zalasku boja
okinuti fotku narav je moja.
Le persone speciali somigliano
ai tramonti.
Riescono a farci sognare.
~ Massimo Lo Pilato ~
"S ljubavlju neba stvarao te Bog
K'o glinu valjao na dlanu svom.
Stvarao je biće nalik sebi,
Ljepotu raja utisnuo tebi."
Ljubav su prostor i vrijeme mjereni srcem ...
Svoju ljepotu nosiš u sebi, naravno da je neće vidjeti oni što sve gledaju površno.
I am the ocean
I am the sea
there is a world
inside of me.
Najveća hrabrost je biti ono što jesi. Nesavršen. Originalan. Jedinstven.
Ako tražiš beskonačnost, samo zatvori oči..
Najbolja sloboda je biti ono što jesi. (J. Morisson)
Moj novi e-mail: roseocean0827@gmail.com
Breath with the ocean,
be blue like sea and sky
here I am, I belong and
I be like a sea girl.. mermaid
My world is rose ocean blog
where I always am and I
love to be the beauty of the
sea:)))))
Za sve Vaše sugestije, komentare, prijedloge ili reakacije u potpunosti otvaram svoje srce...Zajedno smo jači!
Ipak, glupe i vrijeđajuće komentare brišem, - jer ovo je MOJ blog, moja kuća i moje misli, a ja u svojoj kući ne dozvoljavam da me vrijeđaju i na bilo koji način ograničavaju MOJU slobodu.
"Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav; ona ima snagu da s radošću nosi breme svijeta".
Jer - sloboda nije anarhija - to je otvoreno srce i sloboda ima svoja pravila!!!!
Molim da ih na MOM blogu poštujete!