nedjelja, 29.06.2008.
I pack my suit in a bag..I'm all dressed up for Prague..I'm all dressed up with you..
Bila sam se posvađala s njim večer prije nego je otputovao. I to me doista ubijalo u pojam. Na neki način sam bila užasno ljuta, a na drugi sam bila previše tužna. Putovao je u 5 ujutro. Budilica me nije probudila. Da ga pozdravim. Da se pokušamo pomiriti. Ne. Ja sam zaspala. Inače se budim na svaku vibraciju na mobitelu. Ali ovo sam prespavala. Probudila sam se tek kasnije. A do onda je vjerojatno već prešao granicu.
Cijeli dan sjebana. Spremam stvari. I dva kondoma neiskorištena koja imam već poprilično dugo. Ipak ih stavljam u novčanik. Zlu ne trebalo. Iako sam znala da ih neću koristiti.
I krenula na put. Mnogi umorni. Spavaju. Ja ne mogu. Previše sam tužna, ali trudim se ne izgledati tako.
Dok dolazim u Prag razmišljam si da je i on već ondje. U istom smo gradu. Udaljeni svega nekoliko kilometara. A mene ubija to što ga neću vidjeti. Ne želim ni pomišljati što li radi tog trena.
I slijedeći dan prolazi mnogo dečkiju. Prolaze. Samo prolaze. Kadkad se i zaustave. Ne polazim za njima. Još uvijek se nadam njemu.
I da. Dočekala sam ga. I da. Poljubio me kad smo ostali sami. I da. Opet sam uživala. Ruka u ruci. Miluje me. Mazi. Ne da me nikome. Iako raščupana, polugola, bez šminke...kaže mi da sam lijepa. Gleda me. Plavim očima. Stalno me gleda. Čvrst zagrljaj. Uzdasi na uhu. Vreli uzdasi. Najnježniji poljupci. Nježne riječi. Sasvim tiho.
Drugu večer sam zaspala. Sve sam to propustila ponoviti. I uvijek ću žaliti zbog toga.
Vratili smo se. Počinje zauzimati tvoje mjesto.
Morala sam te pitati varaš li svoju djevojku. Ne znam kako da shvatim odgovor: "Pa malo..."
- 13:19 -
četvrtak, 19.06.2008.
..sve te više volim ja, ljube moja..volim za života dva, željo moja..jedan život malo je, za mene i za tebe..
Mrak. Potpuni mrak. Prstima ti milujem obraz. Slušam ti disanje. Zagljeni. Sami na svijetu. Sami sa svojim mislima. Jedno s drugim. S milijun osjećaja. Različitih osjećaja.
Prošlo je više od dva mjeseca i mene još uvijek jednako boli. Danas sam dobila tvoju sliku. Predivnu. Predivnu. Doista si najljepše biće na svijetu.
Relationship status na facebooku ti je prazan. Trebam li se nadati? Ne usuđujem se pitati te.
Nisam velika vjernica. I sramim se što svaki dan molim Boga da prekinete.
Ali znaš li što me najviše boli? Boljeti je, zapravo, preblaga riječ.
Boli me...ubija me činjenica da mi nikada nismo dobili priliku.
Nisam imala priliku sve ti pružiti.
Hoće li biti kasno kad ti budem blizu?
Hoće li za godinu dana biti prekasno?
Trebam njega. Da mi pomogne da ne mislim na tebe. Inače bih mogla potpuno poludjeti.
Ubijaš me.
Boli me.
...you are one in the million and I love you so...:(
- 00:16 -
nedjelja, 15.06.2008.
..on je dio slobode za koji dajem sve! Stiže iz daleka, ostvaruje mi sne.. ali mi smo..sami protiv svijeta.
Znaš da mi je rekao da će mi posuditi jezik? Ali nježno. Ne smijem gristi. Jebiga.
4 zvjezdice je previše. Ali njemu savršeno odgovara. 5 kilometara dalje. Misliš da je previše? On ne misli.
Neću spavati s njim, ako te to brine, ali znaj da bih. Prilika neće dopustiti. Šteta. Iako seks u sauni jako primamljivo zvuči. Doduše sam seks s njim jako primamljivo zvuči.
5 kilometara… Metro?
Igor je sam u stanu do kraja mjeseca. A mene nema ovdje.
Prije par dana me nazvao oko ponoći. Pričali smo cijelu noć. Baš kao nekada. Volim slušati njegov glas.
Želi me vidjeti. Želi da dođem u Dubrovnik na ljeto. Baš kako smo se dogovarali. Znam da želi i da ostanem mnogo duže. Ne samo preko ljeta. Ali ne mogu nam to priuštiti. Definitivno je to prevelik korak.
Iako, volim ga. Doista. Znam ga svega dvije godine, rijetko ga viđam, ali ga obožavam. Prijatelj kakvog se samo poželjeti može. Sjećam se kad me zabunom prije dva ljeta nazvao «Nataša». Zato što je minutu prije razgovarao sa šeficom tadašnjom koja se tako zove. Misliš da je to razlog zašto toliko mrzim ime Nataša? Nije. To je jedna sasvim druga priča.
«Ima li tvoj pornić titlove?»
Plakala sam od smijeha. Iako je vama dečkima sve smiješno, mislim da on ima poseban smisao za humor.
«Barbara, prekini, smiješno se smiješ!»
Tko bi rekao da ima 26godina?
«Znam što je fejsbuk, nisam baš toliko star.»
Moj najdraži starac. :)
«Zašto ti nikada ne kažeš «Halo» kad te zovem?»
I svaki put kad mu se javim i ne kažem «Halo» prekinut će i ponovno me nazvati. Doista ponekad zna biti čudan.
«Ako se ikada oženim neću imati kćer. Curice od 15godina hodaju uokolo s tangama do sisa i bez grudnjaka. Šminke puno previše.»
On me voli u tenisicama i trenirci. Šminku doista ne voli. I ne znam zašto uporno zaboravlja da i ja imam samo 17 godina.
«Jesi ti primjetila kako glumci u pornićima nemaju gaće?»
Je, samo njega još čekam da mi bez gaća dođe. Zbilja me ne bi iznenadilo.
«Dođi u Dubrovnik, istrunut ćeš u tom Fešku.»
Znam. Doista je u pravu. On je uvijek u pravu.
«Zašto si tako zločesta prema meni? A je te volim.»
Kada je to rekao… Ne mogu opisati kako sam se osjećala. On doista nije neki mekušac. Ali mislim da nije bio ni sam svjestan što je rekao u tom trenutku.
«Da si mi barem ovdje.»
Koliko mi je samo puta to rekao…
Svoj život više ne mogu zamisliti bez Igora. Pa makar samo u sporednoj ulozi.
- 18:33 -
utorak, 03.06.2008.
..find time and play with innocence.. like you ever would!
Skini mi haljinu.
Haljinu crnu.
Koja u biti nije haljina.
Samo u tvojim očima.
Plavim.
Žudi za mnom kako ne bih žudila za njim.
Prvi pogled.
Dodir isprovociran.
Od moje strane.
Znaš li kamo će ruka?
Večer.
Daleko je grad.
Zaključaj vrata.
Neugodno mi je.
Tiho.
Samo budi tiho.
Ali šutnju ne podnosim.
Sjedni tu, pokraj mene.
Dolje je buka.
Znam što želiš dodirnuti.
Samo čekaš da te izazovem.
Ugasi svjetlo.
Sve nestaje.
Na trenutak.
Bliže.
Još bliže.
Želim te osjetiti.
Poljubi me.
Kao onda.
Nježno.
Duuuugoooo.
Toplo je.
Toplije je.
Dah na vratu.
Golo rame.
Vrelo.
Samo šutnja.
Cakle se oči.
U mraku.
Dolje je još uvijek galama.
Jedna ruka ispod haljine.
Haljine više nema.
Nikad je nije ni bilo.
Čipka pod prstima.
Pomalo mokra.
Ne treba nam to.
Koža.
Nabor na hlačama.
Ne želim hlače.
Volim gledati kako raste.
I osjetiti.
Tvoji prsti.
Moja koža.
Ondje gdje je najtoplija.
Mokri su.
Tvoji prsti.
Poljubi me.
Ljubi me.
Ljubi me.
Ljubi me!
Ljubi me.
Ljubi me.
Ljubi...
Vrat.
Rame.
Grudi.
Trbuh.
Hladan je.
Tvoj jezik.
Ondje dolje.
Trnci.
Po cijelome tijelu.
Krute bradavice.
Dođi gore.
Polako.
Legni.
Znam da to želiš.
Slina.
Cijelom dužinom.
Vakuum.
Čvrst stisak.
Jednom rukom.
Gledam te u oči.
Plave.
Odozdo.
Sjedimo.
Zagrljeni.
Blizu.
Jako blizu.
Tvrdo.
Zaslinjeno.
Na koži gdje je najtoplija.
Uzdah.
Glasan uzdah.
Prekida tišinu.
Tvrdo.
Baš kako želim.
Baš tamo gdje hoću.
Baš onako kako volim.
Dublje.
Gledam te.
Volim gledati plave oči.
Usne se dodiruju.
Samo dodiruju.
Strast.
Naglo.
Na meni sada.
Tvoje tijelo.
Znoj.
Naglo.
U meni sada.
Duboko.
Trzaj.
Uzdah.
Tvoja leđa.
Moji nokti.
Poljubac.
Vlažan.
Okrećem ti leđa.
Primiš me za bokove.
Čvrsto.
Tvoje usne.
Na vratu.
Nježno.
Uzdah.
Uzdah.
Uzdah.
Uzdah.
Uzdah.
Tišina.
Dva tijela.
Mokra.
Otkucaji srca.
U mraku.
Ljubiš me.
Tako nevino.
Tako nježno.
Miluješ me.
Kao da me ne želiš povrijediti.
- 15:46 -
ponedjeljak, 02.06.2008.
..zaspala bih ja sad na tvojim rukama..budila se ne bih nikada..
Plastične ružine latice.
MSN ti ne radi već mjesec dana. Tu i tamo koji SMS, tek toliko.
Sinoć ponovno san. San o tebi. Ružan sam.
"kad...bi....samo...znala...koliko....te.....volim...."
Cijeli dan me to mučilo. Nisam mogla prestati misliti o tebi. Poslijepodne sjedim ovdje. Kad mi na ekran iskoči jedan MSN razgovor...
"ej mala!"
Ti, nakon mjesec dana. Na show offline. Govorim ti koliko sam sretna što ponovno pričam s tobom. Ali ti opet inzistiraš sa svojim pitanjima prikrivene ljubomore. Ne smeta mi to. Ne smeta mi čak ni to što izbjegavaš razgovor o njoj.
"Ona ne mora znati..."
Misliš da se vidimo slijedeći tjedan? Hmm...ja ne mislim. Opet će se nešto dogoditi što će sprijećiti naš susret. Iako si mi se činio prilično zagrijan za tu ideju. Zagrijaniji nego u protekla 3 mjeseca.
"Samo do 8 ujutro....nažalost...."
Mnogo mi znači i tih 10h s tobom. Minus sat do dva sna. Ja zbog tebe ne bih ni spavala. Radije bih gledala tvoje lice onako iz profila. Tako mirno spavaš. I kad mi u snu okreneš leđa i povučeš deku na svoju stranu. Otkriješ me. Počnem se stiskati uz tebe dok se ne probudiš. Pa vičeš na mene da ću se prehladiti, zašto se otkrivam stalno. Ah, ni ne trudim se objašnjavati ti da si me ti otkrio.
Nisam sigurna hoću li moći vidjeti njega kad budem išla k tebi. I opet ponavljam i naglašavam - AKO budem išla k tebi. Voljela bih ga vidjeti. Ali nije nužno, ionako ću ga vidjeti za 3 tjedna. Što će tada biti ne znam. Ali nisam sigurna koliko ću moći govoriti o nevinosti pojedinih postupaka. Znaš da iskorištavam prilike koje mi se ponude. Jer samo dobre prilike kakve ja tražim su uistinu rijetke. Da ne govorim o prilikama s tobom. Niti jednu ne bih propustila. Nikada.
Plastične ružine latice.
"Tebi bih kupio prave..."
- 16:05 -
