srijeda, 30.04.2008.
..pustila sam suze neka teku..ali oči ne žele isplakati rijeku..
Naslov. Moja pjesma davno napisana. Prije 3 godine valjda. Da, gotovo 3 godine. Sada bih ju mogla posvetiti i tebi. Ali neću.
Ljubavi,
previše me boliš.
Sutra će on biti sa mnom. Neću ti to reći. Neću ti više ništa reći. Ne želim. Ne mogu. Bolje je tako.
Ljubavi,
slamam se.
Vidim tvoje ime na MSN-u i odjavim se. Namjerno. Ne mogu to gledati. Vidim propušten poziv od tebe. Ne želim ti se javiti. Bilo bi najbolje zaboraviti. Ali ne mogu.
Ljubavi,
teško mi je.
Igor mi dolazi. Valjda. Ovih dana. To će mi pomoći. Da ne mislim na tebe. Događa se ono čega sam se najviše bojala....
...ljubavi,
ipak sam se slomila.
Osmijeh uvijek na licu. Za svakoga lijepa riječ. Uvijek razigrana. Smirena na neki svoj način. Bezbrižna u svom svijetu. Sretna sam?
Ljubavi,
previše patim.
Gledam televiziju. Na računalu sam. Da mi odvlači pozornost. Glazba. Puno glazbe. Ali one glazbe bez mnogo osjećaja. Slučajno vidim onu nekada "našu pjesmu". Tad je gotovo. Plačem.
Ljubavi,
nisi ti kriv.
Ja više ne želim biti ja. Želim odbaciti osjećaje. Ovo je sada stvarno. I to se opet dogodilo. I sad ne želim nekoga poput tebe da me iz ovoga svega izvuče. Trebam čistu suprotnost. Mrzim osjećaje!
Ljubavi,
zašto ti postojiš u mom životu?
Sutra. Želim to sutra. Želim da se to dogodi sutra. Želim. Jako. Potrudit ću se. Bože, daj mi snage.
Da, doista, ovo je bilo licemjerno. Boga moliti za nešto. Boga u kojeg sam posumnjala. Doista.
Ljubavi,
kad bih te bar mogla mrziti.
Želim tugu pretvoriti u bjes. Veliki bjes. Ali se sjetim kako je bijes samo maska za tugu. Osjećaje sam predugo skrivala pod maskom. Vrijeme je da ih se promijeni iz korijena.
Ljubavi,
htjela bih željeti drugoga.
Postoji jedan veliki problem. Ja nikada ne želim nikoga izgubiti iz svog života. Ali ne znam bih li dulje patila da tebe nekako izbrišem iz njega ili da te u njemu zadržim pa da me samo podsjećaš na sve ono što smo zajedno prošli, i možda više nikada nećemo.
Ljubavi,
mene boli kad znam da si sretan.
Ne mogu više ovako.
Ljubavi,
volim te.
ali srce, još nam je previše stalo...
..ono što smo imali se ne zaboravlja...
NIKADA !
- 18:11 -
nedjelja, 27.04.2008.
..Zagorci smo ljudi pravi, kaj nam pak moreju? svi odlaze svi prolaze al Zagorci ostajejuuuu!..
V Zagrebu bila jučer. Loše bilo prilično. Ali dobre neke stvari se desile. Zbilja.
Zagorec bil kum. Bratić krizmu imal, jel! Pa mene zabavljal s pričama o kleti i Krapini. Ah, nisam pa mu mogla da velim kak znadem nekog iz Krapine! Tak je to, kad sve potajno delaš. Nemreš nikome kazati. Al zgoden kum bil. Šteta kaj je oženjen i klinca ima. Vi Zagorci mi tak zgodni. Sestrična veli kak ste bahati, škrti, i vućina umišljeni bogataši! Skoro sam joj povjerovala. Ali sem onda vidla kak se za van sprema. Kak se oblači kak neka jeftina seljanka. Kak puši po skrivećki i sluša cajke. Tak sem shvatila zakaj ono misli o Zagorcima. Zato kaj su preveć bolji od takvih zatucanih purgera. Štela je da pem z njom vani, ali radije bum se ubila nego da idem z fuficama od njenih prijatelica na cajke! Išla z bratićem po Zagrebu. Pokazal mi je fakultet strojarstva moj budući. Tak sem bila sretna kaj sam ga vidla iako ne zgleda baš nekaj lepo.
Teta iz Slovenije bila tam. Pozvala me da k njoj dojdem na leto v metal kamp! Morem i kojeg prijatela z menom popelati. Tak je rekla. Ima mesta za deset ljudi. Luka i Jelena idu z menom valjda. Al ne bum ja išla sam z njih dva. Treba i meni neki dečec. Zna se na kog mislim. Znaš pa i ti. Nikaj teškega za pogoditi! Samo mislim da ga stara ne bi pustila z nama. Iako verujem kak bi on išel. No dva meseca ima do onda pa bumo našli nekega. Jedva čekam. Zanimljive bu bilo. Sve v svemu u svakem zlu neke dobro. Da nisam v Zagreb išla, ništa ne bi bilo od metal kampa.
Mal preje saznala da Ana ide z nama. Dobre, al bilo bo bolje kad bi mali išel. Idealna prilika. I za mene i za njega. Kaj sem prokleta. Da me čuje neke ko ne bi trebao, veselo bo mi bilo. Kaj morem? Nemrem si pomoći. Tak je dobar. Ti si ljubomoren, a kaj pa tebi morem? Sem toga, morem i ja biti ljubomorna. I jesem i bum uvek bila! Kad si rekel kak ti veza ide ok ali nije baš nekaj sjajnoga, rekla sem ti kak mi je drago. Kaj da ti radim ak se sad ljutiš na mene zbog toga? Znaš da sem iskrena. I znaš da te volim. Ali volim ja i dobre dečece poput onog malega. I ne bum zbog tebe uskraćivala si neke stvari. Ak moreš ti morem pak i ja! I da samo znaš kak ga budem iskoristila. I samo nek izvoli on mene da iskorištava.
I da sam znaš kak tebe budem iskoristila kad ti curica ne bude blizu. Nemre ona paziti na tebe. Znam da si ti pa predominantni da bi bio z starijom curom. Volim kad si tak dominantni. Ne buš ti nikad žalio kaj ju varaš z menom. A ni do sad nisi.
- 12:50 -
četvrtak, 17.04.2008.
..ima nešto u tebi zbog čega uvijek poludim, izgubim dah..jedan drhtaj tijela mog dovoljan je za tebe, padaš u trans..
Ma znaš onaj mali. Mislim, mali...nije mali... Veliki je to dečko. Doslovno mislim. Sjećam se kada mi je uz onaj slatki osmijeh šapnuo da je visok 185. Da, doista, ja i s petom od nekih 9 cm sam morala stati na prste kako bih ga mogla poljubiti. Iako, sagnuo se. Ma u svakom pogledu on nije mali. Doduše, tebi po tome nitko koga znam(mislim, za koga znam) nije ravan. Ali on definitivno nije mali. Mlad? Da, doista, ali da ne znam koliko godina ima, dala bih mu bar 3 ili 4 više. Ne samo zbog izgleda. Pomalo me sram i priznati da se zna ponijeti u određenim situacijama zrelije od mene. A čak si mi i ti rekao kako sam ozbiljna. Onih neugodnih nekoliko minuta prije nego me prvi put poljubio. Naježim se kad se sjetim. Ali da tek znaš kako se naježim kad se sjetim našeg prvog poljupca. I sada opet. Zadrhtim. Podsjeća me na tebe kad pomakne kosu sa čela dok mi gleda u oči. Tu kretnju kod obojice često primjećujem. Slatko mi je to.
Ovih dana u školi nisam ga mogla ne primjećivati. U biti, on meni nikada nije ni bio neprimjetan. Da budem iskrena, volim ga primjećivati. Više od bilo kojeg drugog dečka na školi. Ja idem iz jednog smijera, on iz drugog prema meni. Sastanemo se kod stepenica uz smiješak i njegovo nelagodno skretanje pogleda. Idemo prema gore. Ja malo ispred njega. On meni s desna možda 2, 3 stepenice ispod. Ne želim okrenuti glavu prema njemu, ali ipak primjetim kako me gleda. Odmjerava. I znam o čemu misli. Znam da misli na isto što ja mislim kad gledam njega. Volim ga izazivati. Znam što voli. Pomičem kosu u stranu kako bih mu omogućila pogled. Na ono što "bi on još malo", kako mi je govorio. Ne mogu odolijeti a da ga ne pogledam. Neugodno mu je. Česta je to scena na tom jebenom monotonom školskom hodniku. Doista si ne mogu pomoći. Zabavlja me to.
Sjetim se što sam rekla prije nekih 5 mjeseci. Sjećam se da sam rekla da mi je cilj probati ga do kraja školske godine. Iako sam poprilično sumnjala u to,probala sam ga i puno prije. Probala i oduševila se. Pošto do kraja godine ima još dva mjeseca, postavljam si novi izazov. Ako zbog ničeg drugog, bar da mi bude zanimljivo. Do kraja školske godine mali više službeno neće biti mali. Teška metafora je ovdje, ali ja znam što želim reći. Samo mi je potrebna prilika. Iskoristit ću ju. Kao što sam ju iskoristila i prvi put - na najbolji mogući način.
Zanima me što bi ti rekao na to. Iako već nagađam. Odglumljena hladnokrvnost uz sitne izljeve ljubomore. U tome si zaista dobar. Na tome ti i zavidim. Želim te vidjeti uskoro. Želim opet jednu onakvu nezaboravnu noć. Najbolju do sada. Bit će najkraća, zato nema spavanja...vjerojatno. Ali opet ćeš se uvjeriti kako si savršeno odgovaramo. Bar na tom području kad za druge stvari nema ni prilike. Dok ti se djevojka pravi fina, ja i ti cijelu noć imamo privatnu zabavu. Doista zvuči grozno i odvratno. Ali nije me briga. Moj si. Bar tu noć. Imam pravo uživati u tebi. To što ti ona nije dovoljna zaista nije moj problem.
- 16:01 -
nedjelja, 13.04.2008.
..volim te, u inat ljudima..jer trebam te k'o zrak u grudima..i ne dam te, zauvijek bit ću tu..oh, Bože..znaj, u dobru i u zlu..
Dramatiziram. Rekao si.
Previše me boli. Shvati me. Ona bol koja se nije osjetila već gotovo dvije godine. Ona bol koju sam uz tebe gotovo zaboravila. Tu bol si, ljubavi, sada ti prouzročio. Ali si još dublje zasjekao. Ne mogu se oteti dojmu da je bilo namjerno.
Dramatiziram. Rekao si.
Znam da od tog tvog fakulteta nije bilo nikakve koristi uz taj tvoj trud. Ostavio si ga. Nisi mi rekao kako se ne bih razočarala. Valjda.
Dramatiziram. Rekao si.
Tvoja djevojka. Bivša i buduća. Već nekoliko mjeseci. Nisi mi rekao. Nisi mi rekao, ljubavi, kako se ne bih razočarala.
Dramatiziram. Rekao si.
Sve sam to očekivala. Ali me ipak zateklo nespremnu. I opet tako jako pogodilo. Ali ja samo dramatiziram, ljubavi...tako si rekao.
Očekivala sam rastanak. Ne baš toliko brzo. Ali sam ga očekivala. No i sama ta riječ me previše boli. Znam da će to biti rastanak, ali ti si, ljubavi, rekao da dramatiziram.
Sve sam ti priznala. Baš sve što piše i na ovom blogu. Sve što osjećam i što sam osjećala u pojedinim trenutcima. I tog trena sam ti rekla da plačem. Ali si rekao da dramatiziram. Ali pogodilo te, ljubavi. Znam to. Dobro te poznajem.
Otišli su mi sinusi. Možda od previše plakanja. Iako samo dramatiziram.
Bez obzira na sve, ostajemo bliski prijatelji. Davno smo se složili oko toga. Ali ja ne mogu, ljubavi, tebe gledati samo kao prijatelja. Ti si mnogo više. Prijatelj nikada nećeš biti. Iako je već prilično sigurno da dramatiziram.
Rekao si, ljubavi, da se svejedno vidimo uskoro, da ne dramatiziram. Ali to je rastanak, znam. Iako se nadam da to nećeš dopustiti. Znam da ti je previše stalo. Ali boli me. Volim te, ljubavi. Zauvijek. Znam da dramatiziram.
Gotovo godinu dana si mi bio sve. Podrška najveća. Pružao si mi sve što si mogao. I kako sada da ne dramatiziram, ljubavi? Kako da ne dramatiziram sada kada znam da ću te morati dijeliti s nekime? Možda.
Kada si ti rekao da me ne želiš dijeliti...ja nisam rekla da dramatiziraš. Tako neću ni ja dijeliti tebe. Priliku ću dobiti. Jednom. Nadam se. I neću te dijeliti. Ja dramatiziram, ljubavi, ali ne dam te.
Ne, ti nisi u vezi. Ali bit ćeš. Uskoro. Poznajem te. Ali kažeš mi da ne dramatiziram. No, to je sastavni dio mene. Uvijek ću dramatizirati.
Rastanak, ljubavi? Dramatiziram li?
Kontakt Nick kaže(20:33):
ne dramatiziraj
Kontakt ..baRbara.. kaže(20:33):
znaš da si ne mogu pomoći
Kontakt ..baRbara.. kaže(20:33):
idem u krevet, da prestanem plakati..ne mogu više...laku noć...
Kontakt Nick kaže(20:34):
znas da to mrzim...ne placi i ne dramatiziraj...laku noc
_____________________________________________________
Kontakt Nick kaže(20:36):
cujemo se jos...i VIDIMO...
UPDATE 14.4.2008.
Ovih dana. Vidimo se. Predobro te poznajem. Previše ti je stalo. Ona ti nikada neće biti ono što sam ja. Ja sam ti posebna.
Prijatelji? Ne, ljubavi, mi to nikada nećemo biti.
Bit ćemo ono u čemu se najbolje slažemo. U čemu si savršeno odgovaramo. SAVRŠENO odgovaramo.
Ti si, ljubavi, moj ljubavnik. Bio i OSTAO. Od sada...pa još dugooo. Najbolji.
- 16:20 -
