četvrtak, 17.04.2008.
..ima nešto u tebi zbog čega uvijek poludim, izgubim dah..jedan drhtaj tijela mog dovoljan je za tebe, padaš u trans..
Ma znaš onaj mali. Mislim, mali...nije mali... Veliki je to dečko. Doslovno mislim. Sjećam se kada mi je uz onaj slatki osmijeh šapnuo da je visok 185. Da, doista, ja i s petom od nekih 9 cm sam morala stati na prste kako bih ga mogla poljubiti. Iako, sagnuo se. Ma u svakom pogledu on nije mali. Doduše, tebi po tome nitko koga znam(mislim, za koga znam) nije ravan. Ali on definitivno nije mali. Mlad? Da, doista, ali da ne znam koliko godina ima, dala bih mu bar 3 ili 4 više. Ne samo zbog izgleda. Pomalo me sram i priznati da se zna ponijeti u određenim situacijama zrelije od mene. A čak si mi i ti rekao kako sam ozbiljna. Onih neugodnih nekoliko minuta prije nego me prvi put poljubio. Naježim se kad se sjetim. Ali da tek znaš kako se naježim kad se sjetim našeg prvog poljupca. I sada opet. Zadrhtim. Podsjeća me na tebe kad pomakne kosu sa čela dok mi gleda u oči. Tu kretnju kod obojice često primjećujem. Slatko mi je to.
Ovih dana u školi nisam ga mogla ne primjećivati. U biti, on meni nikada nije ni bio neprimjetan. Da budem iskrena, volim ga primjećivati. Više od bilo kojeg drugog dečka na školi. Ja idem iz jednog smijera, on iz drugog prema meni. Sastanemo se kod stepenica uz smiješak i njegovo nelagodno skretanje pogleda. Idemo prema gore. Ja malo ispred njega. On meni s desna možda 2, 3 stepenice ispod. Ne želim okrenuti glavu prema njemu, ali ipak primjetim kako me gleda. Odmjerava. I znam o čemu misli. Znam da misli na isto što ja mislim kad gledam njega. Volim ga izazivati. Znam što voli. Pomičem kosu u stranu kako bih mu omogućila pogled. Na ono što "bi on još malo", kako mi je govorio. Ne mogu odolijeti a da ga ne pogledam. Neugodno mu je. Česta je to scena na tom jebenom monotonom školskom hodniku. Doista si ne mogu pomoći. Zabavlja me to.
Sjetim se što sam rekla prije nekih 5 mjeseci. Sjećam se da sam rekla da mi je cilj probati ga do kraja školske godine. Iako sam poprilično sumnjala u to,probala sam ga i puno prije. Probala i oduševila se. Pošto do kraja godine ima još dva mjeseca, postavljam si novi izazov. Ako zbog ničeg drugog, bar da mi bude zanimljivo. Do kraja školske godine mali više službeno neće biti mali. Teška metafora je ovdje, ali ja znam što želim reći. Samo mi je potrebna prilika. Iskoristit ću ju. Kao što sam ju iskoristila i prvi put - na najbolji mogući način.
Zanima me što bi ti rekao na to. Iako već nagađam. Odglumljena hladnokrvnost uz sitne izljeve ljubomore. U tome si zaista dobar. Na tome ti i zavidim. Želim te vidjeti uskoro. Želim opet jednu onakvu nezaboravnu noć. Najbolju do sada. Bit će najkraća, zato nema spavanja...vjerojatno. Ali opet ćeš se uvjeriti kako si savršeno odgovaramo. Bar na tom području kad za druge stvari nema ni prilike. Dok ti se djevojka pravi fina, ja i ti cijelu noć imamo privatnu zabavu. Doista zvuči grozno i odvratno. Ali nije me briga. Moj si. Bar tu noć. Imam pravo uživati u tebi. To što ti ona nije dovoljna zaista nije moj problem.
- 16:01 -
