Mrak. Potpuni mrak. Prstima ti milujem obraz. Slušam ti disanje. Zagljeni. Sami na svijetu. Sami sa svojim mislima. Jedno s drugim. S milijun osjećaja. Različitih osjećaja.
Prošlo je više od dva mjeseca i mene još uvijek jednako boli. Danas sam dobila tvoju sliku. Predivnu. Predivnu. Doista si najljepše biće na svijetu.
Relationship status na facebooku ti je prazan. Trebam li se nadati? Ne usuđujem se pitati te.
Nisam velika vjernica. I sramim se što svaki dan molim Boga da prekinete.
Ali znaš li što me najviše boli? Boljeti je, zapravo, preblaga riječ.
Boli me...ubija me činjenica da mi nikada nismo dobili priliku.
Nisam imala priliku sve ti pružiti.
Hoće li biti kasno kad ti budem blizu?
Hoće li za godinu dana biti prekasno?
Trebam njega. Da mi pomogne da ne mislim na tebe. Inače bih mogla potpuno poludjeti.
Ubijaš me.
Boli me.
...you are one in the million and I love you so...:(
Post je objavljen 19.06.2008. u 00:16 sati.