Plastične ružine latice.
MSN ti ne radi već mjesec dana. Tu i tamo koji SMS, tek toliko.
Sinoć ponovno san. San o tebi. Ružan sam.
"kad...bi....samo...znala...koliko....te.....volim...."
Cijeli dan me to mučilo. Nisam mogla prestati misliti o tebi. Poslijepodne sjedim ovdje. Kad mi na ekran iskoči jedan MSN razgovor...
"ej mala!"
Ti, nakon mjesec dana. Na show offline. Govorim ti koliko sam sretna što ponovno pričam s tobom. Ali ti opet inzistiraš sa svojim pitanjima prikrivene ljubomore. Ne smeta mi to. Ne smeta mi čak ni to što izbjegavaš razgovor o njoj.
"Ona ne mora znati..."
Misliš da se vidimo slijedeći tjedan? Hmm...ja ne mislim. Opet će se nešto dogoditi što će sprijećiti naš susret. Iako si mi se činio prilično zagrijan za tu ideju. Zagrijaniji nego u protekla 3 mjeseca.
"Samo do 8 ujutro....nažalost...."
Mnogo mi znači i tih 10h s tobom. Minus sat do dva sna. Ja zbog tebe ne bih ni spavala. Radije bih gledala tvoje lice onako iz profila. Tako mirno spavaš. I kad mi u snu okreneš leđa i povučeš deku na svoju stranu. Otkriješ me. Počnem se stiskati uz tebe dok se ne probudiš. Pa vičeš na mene da ću se prehladiti, zašto se otkrivam stalno. Ah, ni ne trudim se objašnjavati ti da si me ti otkrio.
Nisam sigurna hoću li moći vidjeti njega kad budem išla k tebi. I opet ponavljam i naglašavam - AKO budem išla k tebi. Voljela bih ga vidjeti. Ali nije nužno, ionako ću ga vidjeti za 3 tjedna. Što će tada biti ne znam. Ali nisam sigurna koliko ću moći govoriti o nevinosti pojedinih postupaka. Znaš da iskorištavam prilike koje mi se ponude. Jer samo dobre prilike kakve ja tražim su uistinu rijetke. Da ne govorim o prilikama s tobom. Niti jednu ne bih propustila. Nikada.
Plastične ružine latice.
"Tebi bih kupio prave..."
Post je objavljen 02.06.2008. u 16:05 sati.