JEDNA DUSA A NAS DVOJE
TUGA
Tmurni oblaci plove oko mene,
kao da patnju duše moje vide
bacaju sjenu na oči te snene.
polako prate kao da se stide.
Kiša lagano po autu pada,
kao jecaj tih iznova se čuje.
Isto kao i duša moja sada,
pati polako i potiho snuje.
Al jednoga dana kiše će proći
tada će život ko`sunce da grane
radost života u dušu će doći,
ljubav i sreća u nju neka stane
nek se tad slije u beskrajnoj noći
proljetno jutro kad dan novi svane.
Ana Petrovic(pjesma obrađena 22.02.2014)
Innsbruck , 22travnja 2012
Što bi mi, da nam nije tuge.....
| sewen | 23.04.2012. u 08:43
Ti se ipak raduj i za kišnih dana, i znaj da se upravo zbog te kiše raduje mnogo života, kojem upravo svaka kapljica život znači.
| blade777 | 23.04.2012. u 10:01
I ja se radujem kada je sunčan dan, al' kad pogledam tu svu ožednjelu i umiruću prirodu, prihvatim i kišu. Radujem se tada životu kojeg je spasila kiša.
Pozdrav!
Dođoh ostavit trag , on je znak da bivamo....
| nečmenjanka | 23.04.2012. u 10:14
Lijep sonet ...... razigran i snen......
veseo i sjetan....
sve u jednom......
Bravo...!!..
Dovidova
dosta tuge u životu, prošla sam i osjetila ali ona je dio života kao i radost, pozz
| darujem ljubav svakodnevno | 23.04.2012. u 10:45
rijetki danas pišu u rimi, a još rjeđi pravilnoj ;)
| NF | 23.04.2012. u 11:59
Sviće, sviće novi dan i radost se budi.
| duh jedinstva | 23.04.2012. u 16:58
Sviće, sviće možemo biti sretni ljudi!
Ljubav tu je rođena, usred ove trave.
Gdje sam te poljubila, nasred zore plave!
Evo, sklepah nadahnuto dvije strofe u tradicionalnom trinaestercu, u pravilnoj rimi. Svrati i ti kod mene, dođi, imam novi nastavak priče, ostavi svog utiska trag.......) ) )
doista---- kiše će jednom stati.... a onda.... sunce će obasjati novi dan.... život...i korake u njemu.......
| smotani | 23.04.2012. u 17:50
topli ti pozdrav......
pjesme se rijetko usudim komentirati,
| golden age | 23.04.2012. u 18:42
pogotovo kad me se dojme,
kao ova...
(nisam znao da smo susjedi:)))
Lijep pozdrav u Tiroler Land....
| analiza | 23.04.2012. u 22:28
Tko bi rekao da se u tim brdima mogu roditi i soneti na Hrvatskom jeziku.... koji bi se teško mogli jodl-dodl-ovati.
Bravo Ana!
- potiho snuje
| silenzia | 24.04.2012. u 15:55
...tajna mog kontinuiranog osjećaja male sreće u očajnim situacijama
- proljetno jutro
...koje pamtim i koje priželjkujem
i kao da mi je svanulo ovom Tvojom pjesmom :-)
Predivan sonet.
| kolumna jedne superžene | 24.04.2012. u 16:46
Iako mi se činio sjetnog sadržaja, na kraju je ipak sunce.
Sviđa mi se.
Pozdrav.
osjećanje pretočeno u sonet...tuga utkana u poetičnu geometriju...umijeće stiha odaje ritam tvog nadahnuća i snagu tvog izričaja...predivno...:-))
| Dinaja | 24.04.2012. u 17:53
pjesma je optimističnog duha, ipak vidiš da je sve to prolazno...i tuga će proći, ali i radost, pa i mi,sve će proći, ali ti živi tako da ćeš živjet uvijek :)
| Grof od Ladanja | 24.04.2012. u 21:00
sviđa mi se optimizam u pjesmi iako se po naslovu to ne bi moglo reći. lijepo.
| Propria Manu | 24.04.2012. u 22:38
hvala Vam svima na potpori, učim uz sviju Vas kako napisati kvalitetan sonet, posebno zahvaljem našim književnicima i majstorima od soneta g.Roku Dobri i g. Ivanu Vidovići, hvala Vam....nadam se da ću svaki put napisati bolji, jer tada Vaše dragocjweno vrijeme neće biti uzalud...)
| jedna dusa a nas dvoje | 25.04.2012. u 05:38
Napredak je tu!
| maslinapjesmaloza | 25.04.2012. u 19:41
Još poraditi na ritmu i melodioznosti.
Nešto o cezuri:
-u ovom sonetu cezura bi trebala biti iza petoga sloga jer je stih jedanaesterac
-cezura nije na pravom mjestu u 3. stihu 2. strofe, u 2. stihu 3. strofe te u 3. stihu 3. strofe.
U 2. stihu treće strofe futur nije u duhu hrvatskoga jezika,
Kad uhvatim vremena, javit ću se i dati svoj prijedlog.
Pozdrav iz južne Hrvatske!
Hoće li Vam se svidjeti?
| maslinapjesmaloza | 27.04.2012. u 09:44
TUGA
Oblaci tmurni plove oko mene
kao da patnju duše moje vide,
bacaju sjenu na oči mi snene,
polako klize kao da se stide.
Lagano kiša po autu pada,
kao jecaj tih iznova se čuje.
Tako i duša ranjena mi sada
pati duboko i potiho snuje.
Jednog će dana kišetine proći
pa će i život k'o sunce granuti
i radost snažna u dušu mi doći,
ljubav i sreću danima dahnuti.
Nek slije se moć u beskrajnoj noći...
Proljetno jutro sa mnom će svanuti!
Uspostavljena je stroga cezura, ritam koji nije jednoličan (u drugoj i trećoj kitici razbijena je monotonija) itd...
Naravno, sada bi trebalo uzeti dlijeti i još klesati, sonet to traži, nikad se ne može dosegnutu savršenstvo i potpuna unutarnja i vanjska skladnost...
Pozdrav!
Pozdrav ostavljam.....
| nečmenjanka | 08.05.2012. u 19:11
netko je rekao da je čežnja najveća ljubav.
| OTISAK srca | 09.05.2012. u 00:17
mila pusu ostavljam,nadam se da negdje guštaš:)
| Barbara | 22.06.2012. u 16:41
Ajme, ja ovo prije no što sam napisao ovaj svoj komentar
| Sjaj Oriona | 03.12.2012. u 02:58
uopće nisam pročitao, jer nisam ni zalazio u ovaj prostor
za komentare. Oprostite mi, zaboga, i Vi, vrla poeteso Ana,
i naš izvrsni poeta i izuzetni kritičar-analitičar na našim
blogovima, i moj dragi prijatelj maslinapjesma loza,
odnosno Ivan Vidović. Ja ću ovaj svoj komentar, već kad
sam ga napisao, svejedno ovdje objaviti. Tako mi je
drago da smo se sreli na istom zadatku, ne dogovorivši
se, jasno.
Evo tog mog viđenja Vašeg soneta, s onim mi nekoliko
prijedloga za njegovu doradu, kako bi bio još bolji i
atraktivniji:
TUGA
Plačni oblaci plove oko mene,
kao da patnju duše moje vide;
bacaju sjenu na oči te snene,
polako prate kao da se stide.
Kiša lagano po autu pada,
kao jecaj tih iznova se čuje;
jednako kao i duša mi sada,
pati polako i potiho snuje.
Jednog će dana kiše ove proći,
sunce će život obasjat čim grane
radost će tad u dušu mi doći;
ljubav i sreća u nju neka stane
i nek zablista, nakon tužne noći,
proljetno jutro kad dan novi svane!
Ana Petrovic
Innsbruck 22travnja 2012
Evo i mene ovdje konačno, plemenita poeteso Ana!
S radošću sam pročitao ovaj lijepi Vaš sonet. Odmah
mi se uhvatio srca, vjerujte mi, osim na onim nekim
mjestima, gdje ste stavljali nepotrebne zareze, a posebno
pak u tercama gdje je bilo ponešto zamršenosti i manjih
stilskih propusta (ono da grane, tzv. dakanje, npr. ne ide
u duhu hrvat. pravopisa; tako pišu na istoku bivše Juge,
dok mi namjeru pišemo upotrebom infinitiva. Dakle, ovako:
u Srbiji će napisati: Sunce će da grane, a mi u Hrvatskoj:
Sunce će granuti.
Međutim, ja sam to izbjegao, naravno zbog Vaše rime,
modificirajući Vam stih:
„tad će život ko`sunce tu da grane“ u:
„sunce će život obasjat čim grane“
A nešto sam Vam malko podesio i predzadnji stih, tako
da Vam je sada ovaj sonet jedan Vaš sjajni pjesnički uspjeh!
Čestitam i ne zamjerite!
