Tmurni oblaci plove oko mene,
kao da patnju duše moje vide
bacaju sjenu na oči te snene.
polako prate kao da se stide.
Kiša lagano po autu pada,
kao jecaj tih iznova se čuje.
Isto kao i duša moja sada,
pati polako i potiho snuje.
Al jednoga dana kiše će proći
tada će život ko`sunce da grane
radost života u dušu će doći,
ljubav i sreća u nju neka stane
nek se tad slije u beskrajnoj noći
proljetno jutro kad dan novi svane.
Ana Petrovic(pjesma obrađena 22.02.2014)
Innsbruck , 22travnja 2012
Post je objavljen 22.04.2012. u 22:30 sati.