JEDNA DUSA A NAS DVOJE
Na pragu doma
Snažno ciknu zemlja k'o slomljena grana,
poslavši svoj narod da nov dom potraži;
k'o mati kad trpi bol što njoj bje znana,
pa ljubavlju žarkom svoju djecu snaži.
Isprobavan kušnjom u vremena davna,
uz predanost Bogu, od dušmana gonjen;
narod krene smjelo u stoljeća slavna –
nepokoren osta, al' vječno progonjen.
Borba bješe teška, a obrana jaka;
te vjera u Boga, i Hrvatska sloga.
Položivši zavjet, kao mati svaka,
svoj narod vrati pred Nebeskog Boga,
pogledom ga moli, nakon dugog mraka,
da na prag on stupi starog doma svoga.
Innsbruck, 5 svibnja 3013
trenutno nisam baš u domoljubnoj fazi pa ću samo konstatirati : zanatski odlično napisano :D
| NF | 30.10.2013. u 20:04
Da, ja sam napisala komentar uz prošli post, potaknuta ovom domoljubnom pjesmom!
| Sjećanje i osvrti | 30.10.2013. u 21:14
Vaš domoljubni sonet vapaj je Hrvatice koja ne želi oteti već se vratiti na svoje!!!
| maslinapjesmaloza | 30.10.2013. u 21:19
U ovom pokvarenom i četničkom svijetu velikih sila to je grijeh,
Hrvat je uvijek , u svim unijama, u svim sustavima bio prognanik na svome. Kažem Hrvat, a ne "Hrvat".
Razumijem vašu čežnju, štovana pjesnikinjo! I kao pjesnik i kao čovjek.
I uvijek sam s vama u domoljubnoj fazi.
Vi niste samo ranjena Hrvatica, s čežnjom za domom, vi niste samo ustrptala duša koja od Boga očekuje ljubav i pravdu, vi ste i iskrena pjesnikinja koja zna svoje osjećaje i misli uplesti u sonet, vrhunski pjesnički isklesaj.
I ne bih to nazvao zanatom (kao siti NF) nego umjetničkim stvaralaštvom.
Moje čestitke i moji pozdravi!
Jebote jel se Hrvatska može jesti kad je čovjek gladan?
| X | 30.10.2013. u 21:21
Domoljublje je indetitet i treba ga njegovati
| analiza | 31.10.2013. u 19:34
a stihovi ga uzdižu na višu razinu bitnosti
daju mu dušu , smisao i život ...
a Matoš bi rekao...
Ja te volim, jer si ljubav Zemlje
Iz koje niknuh, Hrvatice draga:
Ko Bogomajka na Kamenih vratih
Što dušom sija kada preko praga
Gričkog bruji mračni Angelus.
------------------------------------------
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!
Lijep pozdrav i svako dobro !
Kasno sam zapazio ovaj Vam doista izuzetan
| Sjaj Oriona | 29.11.2013. u 19:03
sonet domoljubnog sadržaja, čestita poeteso
JEDNA DUŠA A NAS DVOJE.
Sve moje čestitke, jer ste u ovim dvanaestercima,
osim harmonije i skladnosti, i tematici prilagodljivih
izričajnih sredstava, unijeli izobilje ljubavi i odanosti
spram lijepoj svojoj i našoj domovini Hrvatskoj ...
A, evo, usput i jednog mog soneta:
I NIJEDAN TE SUSTAV …
(sonet s repom u akrostihu
jednom blogeru)
Ne znam kako se snaći u ovaj tren,
enigma kad je i tvoj život zemni;
možda si zdravlje kao za ranu dren?
Ali, što ako me dočekaš, vatren,
rapirom oštrim ubojite šutnje,
a ja se, poet, pribojavam vuka,
jarost u kog je u svijetu pomutnje
amen u križu – sve dokle bje luka
negdje daleko. U tvom ishodištu
aleje žude na sunčanoj strani;
zemlja nam sveta na vječnom bojištu,
eno još uvijek, dostojanstvo brani;
mnogi je drznik čak javno siluje.
Ljubav će reći: dok je srce hrani:
i nijedan te sustav ne miluje …
Tvoje pjesme su užitak za oči. Volim svratiti ovdje, iako ne stignem često. Mala dječica ne daju puno vremena. :)
| Moje pjesme i stihovi | 07.01.2014. u 16:16
Malo mi pjesma vuče na Škoru i Thompsona. :)
| Moje pjesme i stihovi | 07.01.2014. u 16:17
Hvala ti na lijepim riječima, očinska ljubav je stvarno nešto posebno i svakim danom idem u krevet s osmijehom na licu i to je ono zbog čega se nadam da ću imat punu kuću mališana... :)
| Moje pjesme i stihovi | 28.01.2014. u 23:21
Pozdrav i objavi neku novu pjesmu ;)
