JEDNA DUSA A NAS DVOJE
Nada
foto Petmar
Zima se na prstima privukla,
ostavljajući
prava umjetnička djela na mojim prozorima.
Zaklonila me od nesuvislih
pogleda.
Da li da pokvarim
njen trud?
Da li da dozvolim prodiranje
u moju osobnost?
Ogrnut ću se njome,
skrivajući svoje ranjeno biće od svakojakih
licemjera.
Ona će shvatiti.
Sunce se odlučilo umiješati
rasvjetlavajući ovu nastalu nedoumicu,
pa sramežljivo
prodire kroz zaleđena umjetnička djela čineći ih čarobnim i nestvarno
lijepim.
Konačno u punom sjaju zablista,
usput
u meni budeći uspavanu nadu i vjeru u ljubav
Stvoritelja.
Beč, 11. prosinca 2016
Foto Petmar
11.12.2016. u 03:02 | 9 Komentara | Print | # | ^
Vjera, smisao života!
| jedna dusa a nas dvoje | 11.12.2016. u 04:26
ništa bez sunca
| Sjedokosi | 11.12.2016. u 05:10
Stvarno krasno!
| Lastavica | 11.12.2016. u 07:43
ako imaš čvrsto uvjerenje u podsvjesti a koju si predala preko svjesnog uma , i uskladiš to da budu usklađeni, a ne disfunkcionalni nema toga da ti se ne ostvari. Novac nije veće zlo od pronađenog zlata , srebra , bakra, on je samo transmisija da ostvariš svoja htjenja. Prije su ljudi razmjenu vršili preko zrnaca soli , pa čak bila su im sredstva za razmjenu dobara goveda , ovce, pa zašto papir nebi bio prikladan za razmjenu , napravljen ciklotronima rasporedom elektrona , protona, gdje tu vidimo zlo. Treba voljeti i sve ono što voliš privlačiš i to ti je olakšanje nositi teret života. Život je Bog , i on nema miljenika , on je prema svima pravedan, a mi smo ti kako ćemo mu uzvratiti, iskreno pravedno, što je osnova života, zakoni Boga - života.
| međiko | 11.12.2016. u 10:39
Lijep post.
| Moja golubica | 11.12.2016. u 11:09
Pozdrav!
ja se toplo nadam da će ljeto što prije i ranije - ne volim zimu, odkad sam vozač.Pozzzzzzz!
| križar | 11.12.2016. u 14:19
Slike i događaji u prirodi motiviraju dušu, a i raspoloženja srca oblikuju "umjetnička djela" u krajolicima.
| NEMA RAJA NA ZEMLJI | 12.12.2016. u 15:55
''Sunce se odlučilo umiješati
| shadow-of-soul | 13.12.2016. u 15:59
rasvjetlavajući ovu nastalu nedoumicu,
pa sramežljivo
prodire kroz zaleđena umjetnička djela čineći ih čarobnim i nestvarno
lijepim.''
Sve najljepše u nadolazećim blagdanima
| međiko | 24.12.2016. u 10:21
od srca ti želim
Mom ocu
Posramljena se noć
presvlaćila u zoru
dok se nad nebom
razlijevala rapsodija jutarnjeg
svitanja.
Zvijezde su polako blijedile
pod najezdom svijetlosti.
Tražih,
najsjajniju zvijezdu
koja svijetli
nestvarnim nebeskim
svijetlom.
Ako vidiš suzu
u mom oku,
pročitaj u njoj ljubav..
Zagrli me vjetrom,
ponesi me prostranstvima
djetinstva.
Ono se polako prelijeva
u mojim očima
ta nezaboravna igra sjećanja.
Beč, 4 prosinca 2016 Ana Petrovic 04.12.2016. u 21:10 | 12 Komentara | Print | # | ^
Prije deset dana otišao je moj otac, moj oslonac, na neko bolje mesto....danas mu je rođendan, ovu pjesmu mu posvećeujem i znam da je na nekom ljepšem mjestu ...
| jedna dusa a nas dvoje | 04.12.2016. u 21:26
Draga duša...Moje Iskreno součešće.....lepo posvetilo Tvome pokojnemu ocu za Rođendan....Pozdrav Tebi!
| modrinaneba | 04.12.2016. u 21:31
@modrina neba, hvala na utješnoj riječi
| jedna dusa a nas dvoje | 04.12.2016. u 21:36
Dobro da si tugu pretočila u riječi............lijepo je ovo tvoje sjećanje
| Kunigunda | 04.12.2016. u 22:26
R.I.P. ... poezijom se najlakše izriće tuga, ono neopisivo osjećanje osjećaja bol... snažna je tvoja pjesma... :)
| Dinaja | 05.12.2016. u 07:10
@Annaboni, bar mu to mogu dati, pisanu riječ, utkati ga u pisanu riječ, sakriti od zaborava
| jedna dusa a nas dvoje | 05.12.2016. u 08:41
@Dinaja, da..tuga se prelije u stih i nekako mi u duši budi mir
Lijepa posveta i pjesma. Moja sućut.
| gogoo | 05.12.2016. u 12:38
@gogoo, hvala od srca
| jedna dusa a nas dvoje | 05.12.2016. u 13:45
moj otac je "otišao" prije puno vremena
| tignarius | 05.12.2016. u 14:53
mislio sam tada da je star
danas ima više godina nego što je on imao
pa se sjetim one Twainove; -Kad sam imao 16 godina, moj stari niš nije kužio. Danas kad imam 24, nevjerojatno je koliko je moj stari napredovao-
Puno toga ostane "neispričano"
Ali dok smo "djeca" ne kužimo!
Moja iskrena sućut!
u nezaboravnim trenucima, kad zadržiš dah i polako toneš u san, znaj... tvoj tata te miluje po licu da ti san bude lagan, miran i spokojan - to će uvijek tako biti dok si živa, jer je on sada tvoj anđeo čuvar
| shadow-of-soul | 05.12.2016. u 21:25
Ako vidiš suzu
| međiko | 10.12.2016. u 00:03
u mom oku,
pročitaj u njoj ljubav..
Zagrli me vjetrom,
ponesi me prostranstvima
djetinstva.
Jako lijepo
Lp
@tignarius, previše toga ostane neispričano....jednostavno mislim sa ocem popričati o svemu ali jednostavno tako ostane, na žalost, ono što me jako boli jeste njegova zadnja rečenica upućena meni preko skyp-a dan prije smrti. Piričao je sa mnom kako ga boli jako i da moli Boga da umre, ja mu govorim tata nemoj tako govoriti, znam da te boli, pa reći ćemo liječniku da ti pojača dozu lijekova....na kraju kaže on: Ano ne mogu više pričati a ja mu kažem tata pa nazvat ću te sutra, mogu kad god želiš, samo reci!" a on mi odgovara "nemoj Ano moja, boli me srce ne mogu to više podnijeti"....
| jedna dusa a nas dvoje | 11.12.2016. u 02:13
to je toliko bolno za mene, te njegove reječi, jer je cijeloj obitelji poznato da je do zadnjeg dana svoga života brinuo o svojoj djeci, ( za mene se rinuo jer smo u ratu izgubili kuću i sve) iako smo svi odrasli ljudi, koliko samo ima roditeljske ljubavi, u njihovim srcima a sve to shvatimo kad je prekasno ili kad jednostavno tako mora biti...
@shadow-of-soul, znam da je on moj anđeo čuvar, inače sanjala sam ga mjesec dana prije njegove smrti, kako dolazi na moja vrata i blagosivlja ih...tada mi je bilo puno lakše, imala sam osjećaj da je zaista tu i bio...
@arosainmyheart, hvala lijepa...Vaši postovi me impresioniraju...
