Komentari

spasmojeduse.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing


  • sewen

    Što bi mi, da nam nije tuge.....

    avatar

    23.04.2012. (08:43)    -   -   -   -  

  • blade777

    Ti se ipak raduj i za kišnih dana, i znaj da se upravo zbog te kiše raduje mnogo života, kojem upravo svaka kapljica život znači.

    I ja se radujem kada je sunčan dan, al' kad pogledam tu svu ožednjelu i umiruću prirodu, prihvatim i kišu. Radujem se tada životu kojeg je spasila kiša.

    Pozdrav!

    avatar

    23.04.2012. (10:01)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Dođoh ostavit trag , on je znak da bivamo....

    Lijep sonet ...... razigran i snen......
    veseo i sjetan....
    sve u jednom......
    Bravo...!!..

    Dovidova

    avatar

    23.04.2012. (10:14)    -   -   -   -  

  • darujem ljubav svakodnevno

    dosta tuge u životu, prošla sam i osjetila ali ona je dio života kao i radost, pozz

    avatar

    23.04.2012. (10:45)    -   -   -   -  

  • NF

    rijetki danas pišu u rimi, a još rjeđi pravilnoj ;)

    avatar

    23.04.2012. (11:59)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Sviće, sviće novi dan i radost se budi.
    Sviće, sviće možemo biti sretni ljudi!

    Ljubav tu je rođena, usred ove trave.
    Gdje sam te poljubila, nasred zore plave!

    Evo, sklepah nadahnuto dvije strofe u tradicionalnom trinaestercu, u pravilnoj rimi. Svrati i ti kod mene, dođi, imam novi nastavak priče, ostavi svog utiska trag.......) ) )

    avatar

    23.04.2012. (16:58)    -   -   -   -  

  • smotani

    doista---- kiše će jednom stati.... a onda.... sunce će obasjati novi dan.... život...i korake u njemu.......
    topli ti pozdrav......

    avatar

    23.04.2012. (17:50)    -   -   -   -  

  • golden H

    pjesme se rijetko usudim komentirati,
    pogotovo kad me se dojme,
    kao ova...

    (nisam znao da smo susjedi:)))

    avatar

    23.04.2012. (18:42)    -   -   -   -  

  • analiza

    Lijep pozdrav u Tiroler Land....

    Tko bi rekao da se u tim brdima mogu roditi i soneti na Hrvatskom jeziku.... koji bi se teško mogli jodl-dodl-ovati.

    Bravo Ana!

    avatar

    23.04.2012. (22:28)    -   -   -   -  

  • silenzia

    - potiho snuje

    ...tajna mog kontinuiranog osjećaja male sreće u očajnim situacijama

    - proljetno jutro

    ...koje pamtim i koje priželjkujem

    i kao da mi je svanulo ovom Tvojom pjesmom :-)

    avatar

    24.04.2012. (15:55)    -   -   -   -  

  • kolumna jedne superžene

    Predivan sonet.
    Iako mi se činio sjetnog sadržaja, na kraju je ipak sunce.
    Sviđa mi se.
    Pozdrav.

    avatar

    24.04.2012. (16:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    osjećanje pretočeno u sonet...tuga utkana u poetičnu geometriju...umijeće stiha odaje ritam tvog nadahnuća i snagu tvog izričaja...predivno...:-))

    avatar

    24.04.2012. (17:53)    -   -   -   -  

  • Grof od Ladanja

    pjesma je optimističnog duha, ipak vidiš da je sve to prolazno...i tuga će proći, ali i radost, pa i mi,sve će proći, ali ti živi tako da ćeš živjet uvijek :)

    avatar

    24.04.2012. (21:00)    -   -   -   -  

  • Propria Manu

    sviđa mi se optimizam u pjesmi iako se po naslovu to ne bi moglo reći. lijepo.

    avatar

    24.04.2012. (22:38)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    hvala Vam svima na potpori, učim uz sviju Vas kako napisati kvalitetan sonet, posebno zahvaljem našim književnicima i majstorima od soneta g.Roku Dobri i g. Ivanu Vidovići, hvala Vam....nadam se da ću svaki put napisati bolji, jer tada Vaše dragocjweno vrijeme neće biti uzalud...)

    avatar

    25.04.2012. (05:38)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Napredak je tu!
    Još poraditi na ritmu i melodioznosti.
    Nešto o cezuri:
    -u ovom sonetu cezura bi trebala biti iza petoga sloga jer je stih jedanaesterac
    -cezura nije na pravom mjestu u 3. stihu 2. strofe, u 2. stihu 3. strofe te u 3. stihu 3. strofe.
    U 2. stihu treće strofe futur nije u duhu hrvatskoga jezika,

    Kad uhvatim vremena, javit ću se i dati svoj prijedlog.

    Pozdrav iz južne Hrvatske!

    avatar

    25.04.2012. (19:41)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Hoće li Vam se svidjeti?

    TUGA

    Oblaci tmurni plove oko mene
    kao da patnju duše moje vide,
    bacaju sjenu na oči mi snene,
    polako klize kao da se stide.

    Lagano kiša po autu pada,
    kao jecaj tih iznova se čuje.
    Tako i duša ranjena mi sada
    pati duboko i potiho snuje.

    Jednog će dana kišetine proći
    pa će i život k'o sunce granuti
    i radost snažna u dušu mi doći,

    ljubav i sreću danima dahnuti.
    Nek slije se moć u beskrajnoj noći...
    Proljetno jutro sa mnom će svanuti!

    Uspostavljena je stroga cezura, ritam koji nije jednoličan (u drugoj i trećoj kitici razbijena je monotonija) itd...
    Naravno, sada bi trebalo uzeti dlijeti i još klesati, sonet to traži, nikad se ne može dosegnutu savršenstvo i potpuna unutarnja i vanjska skladnost...

    Pozdrav!

    avatar

    27.04.2012. (09:44)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Pozdrav ostavljam.....

    avatar

    08.05.2012. (19:11)    -   -   -   -  

  • OTISAK srca

    netko je rekao da je čežnja najveća ljubav.

    avatar

    09.05.2012. (00:17)    -   -   -   -  

  • Barbara

    mila pusu ostavljam,nadam se da negdje guštaš:)

    avatar

    22.06.2012. (16:41)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Ajme, ja ovo prije no što sam napisao ovaj svoj komentar
    uopće nisam pročitao, jer nisam ni zalazio u ovaj prostor
    za komentare. Oprostite mi, zaboga, i Vi, vrla poeteso Ana,
    i naš izvrsni poeta i izuzetni kritičar-analitičar na našim
    blogovima, i moj dragi prijatelj maslinapjesma loza,
    odnosno Ivan Vidović. Ja ću ovaj svoj komentar, već kad
    sam ga napisao, svejedno ovdje objaviti. Tako mi je
    drago da smo se sreli na istom zadatku, ne dogovorivši
    se, jasno.

    Evo tog mog viđenja Vašeg soneta, s onim mi nekoliko
    prijedloga za njegovu doradu, kako bi bio još bolji i
    atraktivniji:

    TUGA

    Plačni oblaci plove oko mene,
    kao da patnju duše moje vide;
    bacaju sjenu na oči te snene,
    polako prate kao da se stide.

    Kiša lagano po autu pada,
    kao jecaj tih iznova se čuje;
    jednako kao i duša mi sada,
    pati polako i potiho snuje.

    Jednog će dana kiše ove proći,
    sunce će život obasjat čim grane
    radost će tad u dušu mi doći;

    ljubav i sreća u nju neka stane
    i nek zablista, nakon tužne noći,
    proljetno jutro kad dan novi svane!

    Ana Petrovic
    Innsbruck 22travnja 2012

    Evo i mene ovdje konačno, plemenita poeteso Ana!
    S radošću sam pročitao ovaj lijepi Vaš sonet. Odmah
    mi se uhvatio srca, vjerujte mi, osim na onim nekim
    mjestima, gdje ste stavljali nepotrebne zareze, a posebno
    pak u tercama gdje je bilo ponešto zamršenosti i manjih
    stilskih propusta (ono da grane, tzv. dakanje, npr. ne ide
    u duhu hrvat. pravopisa; tako pišu na istoku bivše Juge,
    dok mi namjeru pišemo upotrebom infinitiva. Dakle, ovako:
    u Srbiji će napisati: Sunce će da grane, a mi u Hrvatskoj:
    Sunce će granuti.

    Međutim, ja sam to izbjegao, naravno zbog Vaše rime,
    modificirajući Vam stih:

    „tad će život ko`sunce tu da grane“ u:
    „sunce će život obasjat čim grane“

    A nešto sam Vam malko podesio i predzadnji stih, tako
    da Vam je sada ovaj sonet jedan Vaš sjajni pjesnički uspjeh!
    Čestitam i ne zamjerite!

    avatar

    03.12.2012. (02:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...