četvrtak, 29.12.2011.

Nova-stara ja

Nekad sam imala ono što neki nazivaju klasičnom ljepotom. Duga tamna kosa, velike tamne oči... Lijepa put i ravni zubi. Onda sam se počela mijenjati, kako psihološki tako i fizički. Godine su prolazile, a s njima su moji ravni zubi i zdrava koža počeli gubiti na sjaju, ali i boji... Ne, nisam bila bolesna. Samo je došao pubertet. S vremenom sam također postala vlasnica neiskorjenjivih podočnjaka. Kosa je izgubila sjaj i čvrstoću te sam je zato ošišala. Mislila sam da ću joj tako vratiti stari sjaj, no to se nije dogodilo. Također, kažu da se s godinama postaje mudriji i ljepši na neki svoj način. Ne vjerujem baš u to. Istina, tek sam u cvijetu mladosti, "najglupljem razdoblju života", ali ruku na srce, mislim da ću zauvijek ostati glupava na svoj način. To je nešto što se ne može promijeniti. A izgled? Ah, pa imala sam i ja svojih 5 minuta slave, samo u krivo vrijeme...

- 19:16 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2011.

Još jedan zbedirani dan

S kim za novu? Kako? Gdje?
Shvatila sam da prijatelje mogu prebrojati na prste pola jedne ruke.
Za prosjek su mi dovoljna 3 prsta...
Nemam volje, a ni vjere u ništa. Obitelj mi i nije baš nešto. Ma da, bit će bolje. Oće vraga. Ovaj post je za smeće. Svejedno ću ga objavit. I ne, ne nadam se komentarima koji će me razveselit. Život je 90% sranje, a 10% nešto pozitivno i lijepo. Jei. Idem ća. Doviđenja.

- 19:51 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.12.2011.

Potrudi se da mu se svidiš pa mu slomi srce!

Svi mi žudimo za tim da budemo voljeni, zar ne? Svi mi očekujemo nekoga tko će nam dokazati da je poseban, da se ne gubi u mnoštvu. Želimo nekoga tko će nas voljeti onako kako nitko drugi ne može. Da, svi želimo tu posebnu ljubav, koja će se razlikovati od drugih. No, mislim da je ljudima u zadnje vrijeme bitno samo "sakupiti" što više "ljubavi". Više ne mare je li to pravo, čak ne mare niti za to kakva je ta osoba. Bitno je da ima "adute". Naravno, svi mi želimo nekoga tko je lijep, zgodan, neophodan. Ali budimo realni, sve više ljudi pada isključivo na izgled, zanemarujući osobine. Bitan je prvi dojam - da. Bitno je kako netko izgleda - da. Pogledaj malo u budućnost i zamisli se s osobom koja lijepo izgleda. Ali samo to. Znači, ne možeš o ničemu razgovarati s njim/njom. Ne slažete se u dosta toga, nemate tema za razgovor. Zašto se takve "veze" održavaju? Samo kako bi ti tvoji prijatelji bili zavidni na "ribi" koju si ulovio? Dajte dečki, razmislite malo. Cura bez mozga, ali sa super izgledom. ILI. Cura sa mozgom, ali sa manje zavidnim izgledom. Koji izgled pobjeđuje? Vanjski ili unutarnji?

- 18:32 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2011.

Sama svoj psiholog

Odakle da počnem? Dugo me nije bilo. Em mi se nije dalo, em nisam imala o čemu, em nisam imala vremena. Ma koga lažem? Imala sam vremena, nije mi se dalo - lijena sam. Sramota, da. No što je - tu je. Vjerojatno ću to govoriti i za neka 3 tjedna kad vidim svoje izvješće. Ništa ne učim, nemam želje, ne da mi se. Izgubim svu volju za učenjem i mučenjem kad vidim da sam dobila istu ocjenu kao i ona tuka iz 3. klupe koja je sve prepisala. Niti me najmanje ne tješi kad mi kažu: "Ti imaš znanje, ona ga nema". Zaista misle da me briga za znanje? Ne. Meni neće nikada u životu trebati Trpimirovići kao niti računanje viskoznosti. Vjerojatno ću završiti u nekom kutku, sama, bez posla, po mogućnosti utapajući tugu u alkoholu. Svi dečki koji su mi se sviđali u zadnje vrijeme bili su tipa: vidjela sam ih jednom, googlala (fejsbukarila), pronašla, počela stalkat i zaljubila se na temelju viđenog. Isto tako, bila sam oduševljena kad sam na svim profilima u roku dva tjedna vidjela kako su svi zauzeti. Svi imaju nekog, ja ne. Opet. Opet me nitko neće poljubiti za Novu. Opet sam sama. Jao. Barem za proslavu ove Nove imam prijatelje koji me neće ostaviti. Zapravo, imam jednu frendicu za koju sam sigurna da me neće ostaviti. Ona je super. Žalim joj se kad god mogu, nikad mi ne slaže ono da će sve biti u redu nego kaže kako misli da će doista biti. Baš mi je drago da ju imam. No ajmo dalje. U bedu sam jer ne izlazim i svaku subotu navečer provedem na fejsu u nadi da će me se netko sjetiti. Stanje je uvijek isto. Friend request: 0, Messages: 0, Notification: 0. Drže me sretnom jedino ovi nadolazeći praznici. Jedva čekam da idem i ja van i uživam malo. Kad ću ako ne sad? Drugi post ću vam se sigurno više žaliti. Čemu ovaj naslov? Zato jer svaki put kad sam u bedu donesem neki novi zaključak o životu.

- 19:48 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Ovaj je blog otvoren za izrazavanje mojih osjecaja i za vase komentiranje mog pisanja. Nisam nadarena. Jednostavno mi oko jedan ujutro dođe inspiracija i pocnem pisati. Obicno te misli zavrse u spremljenim porukama na mojem mobitelu. Jedan od razloga zasto je otvoren ovaj blog jest taj da nisam vise htjela dijeliti svoje osjecaje sa svojim "prijateljima" na Facebooku.

Da vidim koliko vas je...
Od 23.05.2011.


free website hit counter code