Odakle da počnem? Dugo me nije bilo. Em mi se nije dalo, em nisam imala o čemu, em nisam imala vremena. Ma koga lažem? Imala sam vremena, nije mi se dalo - lijena sam. Sramota, da. No što je - tu je. Vjerojatno ću to govoriti i za neka 3 tjedna kad vidim svoje izvješće. Ništa ne učim, nemam želje, ne da mi se. Izgubim svu volju za učenjem i mučenjem kad vidim da sam dobila istu ocjenu kao i ona tuka iz 3. klupe koja je sve prepisala. Niti me najmanje ne tješi kad mi kažu: "Ti imaš znanje, ona ga nema". Zaista misle da me briga za znanje? Ne. Meni neće nikada u životu trebati Trpimirovići kao niti računanje viskoznosti. Vjerojatno ću završiti u nekom kutku, sama, bez posla, po mogućnosti utapajući tugu u alkoholu. Svi dečki koji su mi se sviđali u zadnje vrijeme bili su tipa: vidjela sam ih jednom, googlala (fejsbukarila), pronašla, počela stalkat i zaljubila se na temelju viđenog. Isto tako, bila sam oduševljena kad sam na svim profilima u roku dva tjedna vidjela kako su svi zauzeti. Svi imaju nekog, ja ne. Opet. Opet me nitko neće poljubiti za Novu. Opet sam sama. Jao. Barem za proslavu ove Nove imam prijatelje koji me neće ostaviti. Zapravo, imam jednu frendicu za koju sam sigurna da me neće ostaviti. Ona je super. Žalim joj se kad god mogu, nikad mi ne slaže ono da će sve biti u redu nego kaže kako misli da će doista biti. Baš mi je drago da ju imam. No ajmo dalje. U bedu sam jer ne izlazim i svaku subotu navečer provedem na fejsu u nadi da će me se netko sjetiti. Stanje je uvijek isto. Friend request: 0, Messages: 0, Notification: 0. Drže me sretnom jedino ovi nadolazeći praznici. Jedva čekam da idem i ja van i uživam malo. Kad ću ako ne sad? Drugi post ću vam se sigurno više žaliti. Čemu ovaj naslov? Zato jer svaki put kad sam u bedu donesem neki novi zaključak o životu.
Post je objavljen 04.12.2011. u 19:48 sati.