Nekad sam imala ono što neki nazivaju klasičnom ljepotom. Duga tamna kosa, velike tamne oči... Lijepa put i ravni zubi. Onda sam se počela mijenjati, kako psihološki tako i fizički. Godine su prolazile, a s njima su moji ravni zubi i zdrava koža počeli gubiti na sjaju, ali i boji... Ne, nisam bila bolesna. Samo je došao pubertet. S vremenom sam također postala vlasnica neiskorjenjivih podočnjaka. Kosa je izgubila sjaj i čvrstoću te sam je zato ošišala. Mislila sam da ću joj tako vratiti stari sjaj, no to se nije dogodilo. Također, kažu da se s godinama postaje mudriji i ljepši na neki svoj način. Ne vjerujem baš u to. Istina, tek sam u cvijetu mladosti, "najglupljem razdoblju života", ali ruku na srce, mislim da ću zauvijek ostati glupava na svoj način. To je nešto što se ne može promijeniti. A izgled? Ah, pa imala sam i ja svojih 5 minuta slave, samo u krivo vrijeme...
Post je objavljen 29.12.2011. u 19:16 sati.