ponedjeljak, 14.05.2012.
Pročitah "Patnje mladog Werthera". Podijeljenog sam mišljenja što se tiče tog djela. Na neki način mi se sviđa jer na neki način shvaćam njegove patnje, a s druge strane... Mogao je krenuti dalje, više se truditi zaboraviti ju, preboljeti. Sve me to skupa navelo na razmišljanje o mojem životu. Odrastamo, nismo više djeca. Imam par stalnih prijateljica i prijatelja (da, prijatelja. ne prijatelja s povlasticama), ali to je sve. Ništa više...
Poput kapi rose koja se novim jutrom gubi, nestaje naš život.
a sad neformalni dio:
Jesam inspiriranaaa. ahaha
e i to da, jako mi treba ljeto. ljeto.ljeto.ljeto. izlasci, more, sunce. čim je sunce i ne moram učiti meni je divno. pa makar se samo motala oko kuće cijeli dan. pozdrav dragi moji, izdržite još to malo do ljeta!
- 21:52 -
