15

četvrtak

listopad

2009

Ne

Okrivio si ljude, a ja sam ih mrzila
Prezirao si vrijeme
i njega sam mrzila
Vrijeme, vještog prevaranta i situaciju,
glamuroznu divu bijede.

Ima riječi koje dotiču se tebe i mene
i zamisli, baš bole, skloni ih sa usana
Ja samo mrzim i to je sve.
Ono što okrivljuješ moja je mržnja
Vreli dan,
Drhturavu noć,
Prazne sobe,
Riječi,
Tuge.

A tako sam malo željela;
dodirnuti morsko plavu čipku
u tvojim očima i
pripadati tek tebi.

01

četvrtak

listopad

2009

Iz prvih stihova

Kad tišina nastane, ona kuca na vrata
Kao lopov na prstima prilazi mala i bijesna
Nemirna pjesma u molu što luduje kad te nema
No što je tuga za mene, ja znam za svaku bol.

Neke su zvijezde neizbrojane ostale
Velike i sjajne zbog nas su tiho svjetlucale

Kad šutis, mirno je sve do prvih kolebanja
Kratkotrajnih trzaja malo iznad srca.

Nedostaješ... Ne želim da znaš
Koliko često mrzim i volim istovremeno
Veličanstvene sjene, duge i nijeme
Koje uvijek pobjegnu za korak ili dva
Nestanu u sutonu iza kišnih oblaka.


Photobucket

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.